Zoran Đorđević
Tanjug/Dragan Kujundžić 19-02-18

Zoran Đorđević

Tanjug/Dragan Kujundžić 19-02-18

 Foto: Tanjug/Dragan Kujundžić 

Namera umetnika je, valjda, bila da bude duhovito, ali nije – naročito uzimajući u obzir aktuelni društveni trenutak, u kome pažnju javnosti zaokuplja šokantna priča o seksualnom zlostavljanju i silovanju nekih mladih žena.

-Trebalo bi ta karikatura, kao i svaka druga uostalom, da ima i nekakvu poruku – ali je nema, baš nikakvu, osim očigledno samo one da je, i njenom autoru, i nedeljniku koji je objavio, jedino bitno da iskoriste svaku priliku i svaki povod (ma kako to neprimereno i, u ovom slučaju i naročito sad, degutantno bilo) da iskažu ono što oni, kao i oni koje podržavaju, (a koji sami sebe nazivaju opozicijom i nekakvim liderima te opozicije), ističu kao svoj jedini politički program: Mrzim Vučića.

​-Govorim o karikaturi u nedeljniku NIN, na kojoj je predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, nazovi umetničko-karikaturalno, prikazan kako već osam godina, po mišljenju autora, ali i urednika ovog nedeljnika – siluje Srbiju.

-Za njihovo odsustvo stida i srama znamo odavno – dokazali su to više puta, vređanjem, fizičkim nasiljem (čak i prema ženama), pozivanjem na silovanje, seksističkim komentarima, vređanjem i pretnjama po raznim osnovama i rečima koje bude osećaj sramote kod svakog iole pristojnog čoveka.

-Kao i za odsustvo političkog i svakog drugog plana i programa osim onog sadržanog u one dve reči sa kraja prvog pasusa ovog teksta.

-Znaju to i građani Srbije i tako su i vrednovali to što im je ta „elita“ ponudila na nedavnim izborima, rekao je Đorđević.

Ali, ta i takva, samozvana „elita“, čiji su vrednosni sistem i etički kodeks oličeni u patološkoj mržnji, pre svega prema jednom čoveku – Aleksandru Vučiću – ovoga puta je u svojoj bestijalnosti, bezosećajnosti i odsustvu minimuma empatije za bilo koga drugog (ko nisu oni), prevazišla sve granice ljudskosti i još jednom, ovog puta nadam se dovoljno jasno (da ne ostavlja nikakvu dilemu ko su oni i šta su oni) svim građanima Srbije pokazala njihovo pravo lice.

Sloboda govora, mišljenja, umetničkog i svakog drugog izražavanja sopstvenih stavova, kao i sva druga građanska prava i slobode u Republici Srbiji su zagarantovana Ustavom i zakonima – ali bi trebalo da i oni koji ta prava uživaju i (zlo)upotrebljavaju imaju u sebi bar minimum svesti o tome da upravo ta prava nose i odgovornost i obavezu da se korišćenjem tih prava ne ugrožavaju i vređaju drugi, u ovom slučaju – sve te hrabre devojke koje su smogle snage da javno progovore o onome čemu su bile izložene.

-Tako bi trebalo da bude, ali – nažalost – nije, jer takozvani borci za demokratiju i borci protiv „diktature Aleksandra Vučića“, u svojoj ostrašćenosti i mrziteljskoj zaslepljenosti, svakodnevno, javno, neometano, u meri koja prevazilazi granice pristojnog i dobrog (bilo kakvog, zapravo) ukusa, preko „medija koji su pod pritiskom, neslobodni, kojima se ne dozvoljava da slobodno i objektivno rade svoj posao“ – iznose najrazličitije laži, uvrede i, u ovom slučaju mogu to slobodno da kažem – bljuvotine, verujući da u to još nekoga u Srbiji mogu da ubede.

-Sram vas bilo. To je jedino što mogu da kažem – mada, svestan obimnosti i dugotrajnosti vaše istorije bolesti, ne verujem da ste u stanju da ikakav stid osetite.

Pročitajte još: