Jovica Stanišić
Profimedia
Jovica Stanišić

Profimedia

Jovica Stanišić, Foto: Profimedia

 

Penzionisani šef Službe državne bezbednosti Jovica Stanišić dao je iskaz u Upravi za borbu protiv organizovanog kriminala, dva dana nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i dan nakon što je lišen slobode zbog postojanja sumnje da je učestvovao u zaveri u kojoj je Đinđić ubijen.
Sve ono što je Stevan J. izvukao iz šestočasovnog razgovora sa šefom tajne policije o atentatu, o nekoliko stotina političkih ubistava iz Miloševićevog vremena, stalo je na tri lista papira.

Franko Simatović Frenki i Jovica Stanišić u Hagu

Printscreen

Franko Simatović Frenki i Jovica Stanišić u Hagu, Foto: Printscreen

 


Zapisnik iz saslušanja Stanišića koji je objavio Ekspres prenosimo:

- Dana 13.03.2003. godine u prostorijama UBPOK-a, u vremenu do 20,00 časova, obavljen je informativni razgovor sa Stanišić Jovicom sa prebivalištem u Beogradu na okolnosti izvršenog ubistva na premijera Republike Srbije Đinđić Zorana, kao i nerasvetljenih krivičnih dela ubistava izvršenih u ranijem periodu.

Jovica Stanišić je izjavio da je u penziji već četiri i po godine, da je lošeg zdrastvenog stanja – karcinom debelog creva. Sa aktivnim pripadnicima BIA nema posebne kontakte, već kontakte i prijateljstvo ostvaruje sa određenim bivšim pripadnicima Službe DB, kao i krugom ljudi iz kulturnog i društvenog života. U poslednje vreme češće ostvaruje kontakte sa bivšim radnikom RDB Frankom Simatovićem – Frenkijem, uglavnom na okolnosti pripreme odbrane u odnosu na eventualno krivično delo ratnog zločina i podizanje optužnice od strane Haškog tribunala.

Zorana Đinđića poznaje duži niz godina, ostvarivao je kontakte sa njim još početkom 90-tih godina. Posebno ističe kontakt od 6.10.2000. godine kojom prilikom je Đinđić dolazio kod njega tražeći savete u odnosu na određena buduća kadrovska rešenja u državi. Sa premijerom je imao nekoliko ličnih kontakata, uglavnom savetodavnog karaktera, kada bi on to od njega tražio. Prilikom jednog od tih kontakata savetovao je premijera da nije dobro rešenje da Ulemek Milorad zvani Legija dalje ostane na čelu JSO imajući u vidu njegov profil ličnosti i kriminalne aktivnosti o kojima se pričalo.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Milorada Lukovića Legiju poznaje kao pripadnika JSO-a, viđao ga je vrlo retko, isključivo povodom obilaska jedinice JSO. Po sećanju samo je dva puta imao lični kontakt sa njima. Po mišljenju Jovice Stanišića, Legija je psiho-fizički izuzetno sposoban za izvođenje "borbenih operacija", odlično je obučen i ima viskok stepen iskustva imajući u vidu njegova angažovanja u velikom broju operacija JSO-a. Radi se o čoveku skromnijih intelektualnih mogućnosti, slabijeg obrazovanja i da nije predstavljao bilo kakvu perspektivu u JSO i RDB-u u vreme dok je službom rukovodio Jovica Stanišić.

Milorad Luković – Legija na značaju dobija tek dolaskom Radeta Markovića na čelo RDB-a, postao je član užeg operativnog kolegijuma RDB-a i praktično prvi saradnik Radeta Markovića, a što po mišljenju Jovice Stanišića predstavlja presedan u praksi obaveštajnih službi. Ni u jednoj državi komandant specijalne jedinice ne bavi se obaveštajnim radom, i ne prisustvuje radnim kolegijumima i nisu mu dostupni obaveštajni i operativni podaci. Po mišljenju Stanišića ovakav postupak Radeta Markovića govori o njegovim spremnostima i opredeljenju primeni "ekstremnih represivnih metoda" u rešavanju problema sa kojima se susreće RDB u svom radu. Rade Marković je i u ranijim kontaktima sa Mirom Marković (pre nego što je postavljen za rukovodioca RDB-a) pokazivao sklonost represivnim metodama i predlagao ih je Miri Marković.

Milorad Uleme Legija

EPA

Milorad Uleme Legija, Foto: EPA

 


Jovici Stanišiću je poznato da se Ulemek Milorad – Legija bavi aktuelnim kriminalnim aktivnostima zajedno sa Dušanom Spasojevićem, Ljubišom Buhom, ali nema konkretna saznanja.

Poznato mu je da su se poslednjih godina, kriminalne aktivnosti odvijale uglavnom na relaciji Vladimir Popović – Beba, Dušan Spasojević, Ljubiša Buha i Milorad Luković – Legija.

PROČITAJTE JOŠ:

 


Vladimira Popovića – Bebu, Jovica Stasnišić upoznao je u toku 2000. godine prilikom jednog kontakta sa premijerom Đinđić Zoranom, ali profesionalno poznato mu je da je Vladimir Popović Beba bio vrbovan od strane obaveštajne službe Velike Britanije. Po njegovim saznanjima radi se o vrlo opasnom čoveku, sklonom kriminalnim aktivnostima koji je nastojao da se postasvi kao "bos mafije" (navodno, Beba je ranijih godina intenzivno čitao literaturu o mafiji i oduševljavao se Al Kaponeom – psihološki i umišljajni problem).

Mišljenje Jovice Stanišića je da postoji visok stepen verovatnoće da je Vladimir Popović – Beba na određeni način imao udela u ubistvu premijer Đinđića, jer je za njega bio vezan samo interesno sa visokim kriminalnim aspiracijama, a nastojanje Đinđića da organizovani kriminal dovede pod kontrolu sigurno mu je predstavljao veliku prepreku. Zaključuje da je na određeni način Vladimir Popović – Beba predstavljao i jedan vid političke podrške aktu ubistva Đinđića, te je siguran da ako bi se Vladimir Popović Beba policijski "pravilno obradio" rešila bi se najveća i najsloženija krivična dela organizovanog kriminala izvrešena poslednjih godina.