Aleksandar Vučić Srbija mapa
printscreen/Shutterstock
Aleksandar Vučić Srbija mapa

printscreen/Shutterstock

Aleksandar Vučić Srbija mapa, Foto: printscreen/Shutterstock

- Miroslav Lajčak je rekao da želi da se dijalog što pre nastavi, njegova želja je da to bude krajem juna, a evropski zvaničnici su sve glasniji da se to pitanje što pre reši, ali su, istovremeno, odbacili svaku mogućnost promene granica - glasila je konstatacija novinarke, uz pitanje kako komentariše te najave.

I baš tada, Vučić je podsetio na istorijsku činjenicu, da je bilo kakvo vođenje nezavisne i suverene politike, na ovim prostorima, prst u oku velikih sila, zbog kojeg su mnogi velikani gubili i živote.

- Uvek su se velike sile mešale u naše balkanske stvari. Nisam slučajno svoj poslednji govor u UN, za koji smatram da će citirati jednog dana, završio rečima: Balkan balkanskim narodima! Zbog te politike, dvojica srpskih velikana su stradali, kralj Aleksandar koji je imao najbolje moguće odnose sa Kemalom Ataturkom i izbegao novi rat sa Turskom posle sukoba Turaka i Grka. On je u svom pisanom i usmenom obrazloženju objasnio zašto Srbi ne žele više da ratuju sa Turcima. Drugi je bio Svetozar Marković - rekao je Vučić.

Predsednik je, potom, objasnio svoj stav, ali i realnost sa kojom se suočavamo danas.

- Tu rečenicu sam rekao zato što mi se čini da bi svaki slobodoljubivi čovek u ovoj zemlji, bez obzira na veru i naciju, voleo da mi odlučujemo o svojim pitanjima, pravima i svemu što se nas tiče. Onda se nasmejete, vidite da vam oni unapred kažu šta sme, šta ne sme, po kojim pravilima... Osmehnete se, ugrizete za jezik, pa kažete: Vi svoj posao, a mi ćemo svoj.

Međutim, Vučić je ipak poručio da će se za "ponešto i Srbija pitati".

- Lepo je što su moćnici sve to odlučili i isplanirali, ali na kraju, odluke će donositi građani i rukovodstvo Srbije, i to kao rukovodstvo nezavisne i suverene  zemlje. Naravno, moramo da razgovaramo sa svima, i sa Evropljanima, Amerikancima, Rusima, Turcima i svima ostalima... A što se tiče protivljenja evropskih zvaničnika promeni granica, na tome im hvala. Nisam znao da će tako snažno da podrže integritet i teritorijalni suverenitiet Srbije. Koliko su se oni pravili naivni, tako možemo i mi narednih sto godina. Zato sam predlagao kompromisno rešenje, ali nikom nije bilo stalo do toga. Naravno, sada ćemo da razgovaramo sa svima, da vidimo kakvo su to rešenje smislili i na čemu zasnivaju taj svoj optimizam - jasan je bio predsednik Vučić.

I sada se pred nama postavlja niz pitanja: Zašto je vođenje nezavisne politike na Balkanu ravno potpisivanju smtrne presude? Jesu li sudbine naroda na ovim prostorima plen i kusur u rukama velikih sila? Zašto nas posmatraju kao svoje prirodno vlasništvo, svodeći nas na nivo kolonije? Može li Balkan kao kolevka civilizacije da bude suveren, nezavisan i zašto je to toliko teško postići, da deluje gotovo nemoguće?

Profesor na Fakultetu političkih nauka Dragan Simeunović kaže da su velike sile u Balkanu uvek videle svoj prirodni plen.

- Velike sile su oduvek svojatale Balkan zbog njegovog geopolitičkog značaja, a čak su i ratovale za prevlast na Balkanu.
U novijoj političkoj istoriji za prevlast na Balkanu su se borile Turska i Austrija, a zatim Napoleonova Francuska, Rusija i Velika Britanija. Najnoviji akter su SAD. Važnost Baljana je politička, vojna, ali i ekonomska. Zahvaljujući neslozi brojnih balkanskih naroda iscepkanih u više država, ovaj prostor je oduvek bio plen stranog faktora - kaže Simeunović za Alo.rs.

Prof dr Dragan Simeunović

Printscreen/Youtube

Prof dr Dragan Simeunović, Foto: Printscreen/Youtube

On podseća na početke razvoja ideje o ujedinjavanju balkanskih naroda:

- Pokušaji ujedinjavanja su uvek nailazili na neprijateljski stav velikih sila jer je svako ujedinjavanje Balkana i zastupanje teze „Balkan Balkancima“ ugrožavalo prisutnost i dominaciju velikih sila na ovom prostoru, a upravljanje tuđom teritorijom i odlučivanje o tuđim životima je upravo ono što ih čini velikim. Od 16. i 17. veka rađaju se ideje o potrebi ujedinjenja balkanskih naroda, štetnosti vladavine tuđina i bespotrebnog žrtvovanja za tuđe interese. Vremenom će doći do ujedinjavanja nosioca tih ideja koji su se nalazili pokoreni pod različitim političkim kulturama i sistemima, mahom austrijskim i turskim.

KARAĐORĐE PRETEČA UJEDINJENJA

Simeunović smatra da je Karađorđe svojevrsni preteča ideje ujedinjenja balkanskih naroda.

- U februaru 1809. Karađorđe piše Napoleonu tražeći priključenje teritorija na kojima žive Srbi, francuskim Ilirskim provincijama koje je slavni vojskovođa formirao na prostoru naseljenom uglavnom Hrvatima i Slovencima. Dositej Obradović, kao jedan od vodećih Karađorđevih diplomata, odlazi u Dubrovnik kako bi se susreo sa Napoleonovim predstavnicima oko te ideje. Istovremeno, Karađorđe sa grčkim ustanicima preko tajnog udruženja Heterija radi na zbližavanju drugih balkanskih naroda. Karađorđe je imao viziju koja je prevazilazila nacionalno i on je svojevrsni preteča ideje ujedinjenja balkanskih naroda - navodi Simeunović i dodaje manje poznate istorijske činjenice:

- Sam Napoleon tvrdio je za Karađorđa da je najbolji vojskovođa na svetu, a predstave o vođi srpskog ustanka igrane su još za vreme njegovog života, u pozorištima od Pešte do Beča. To samo govori o činjenici da je srpski narod bio poštovan, ali i o velikanima koje je Balkan imao. Najveći problem je zapravo bilo siromaštvo balkanskih naroda usled konstantne pljačke i pokoravanja.

KRALJ ALEKSANDAR

Kralj Aleksandar Karađorđević stvara zajedničku državu Južnih Slovena na Balkanu, a kako nam kaže Simeunović to je bila jedina država koja je u tom trenutku bilo moguće stvoriti.

Rađanje zajedničke države na temelju palih imperija posle Prvog svetskog rata, pratile su brojne kontroverze.

- Beč je smatrao ideju ujedinjenja Južnih Slovena opasnom po svoj opstanak. Ideji se kasnije suprotstavljala i Kominterna, pa čak i Bugari koji prvi odustaju od ideje ujedinjavanja balkanskih naroda, a to se desilo zbog spora oko Makedonije između Srbije, Bugarske i Grčke. Tada se Sloveni okreću svom ujedinjenju i stvaraju Jugoslaviju, verujući da su bliži nego što zapravo jesu. Tu je odmah došlo do sukoba dva politička sistema, konfederacijskog i centralističko-monarhističkog. Slovenci i Hrvati dolazili su iz Austrougarske gde su imali izvesnu autonomiju. Na drugoj strani, Srbija dolazi sa sistemom u kome je postojala centralna vlast monarha koju je obuzdavao parlament. Kralj Aleksandar stvara državu, jedinu kakva je u tom trenutku bila moguća - kaže Simeunović.

On dalje objašnjava da su narodi u Kraljevini bili različiti u mnogo većoj meri od očekivane, a kao glavne razloge, navodi verske i razlike u političkim sistemima i kulturi iz koje su potekli.

- Na Ženevskoj konferenciji, Hrvati predlažu da se uvede dvojna konfederacija, gde bi u jednoj jedinici bili Slovenija, Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Bosna i Hercegovina, svi oni prostori koji su pripadali Austrougarskoj, a u drugoj Srbija i Crna Gora. Srbi sa prostora Hrvatske i Bosne i Hercegovine glasaju za ovaj predlog, a to je nam jasno govori da se radi o različitim političkim kulturama koje su se formirale na ovim prostorima. Na drugoj strani, Pašić ostaje sam jer ni srpska opozicija nije htela da ga podrži. Ipak, prevagnuo je strah Hrvata od Italije da će uzeti austrougarske teritorije na obali Jadrana, a na koje su i oni pretendovali, a shvatili su da jedino srpska vojska može da ih odbrani. Svako je gledao svoj nacionalni interes - kaže Simeunović.

Stvaranje nove države ubrzo prate brojne pobune.

- Kraljevina SHS je stvorena 1. a već 4. decembra, imamo otkazivanje poslušnosti oficira, pobune, imamo protivnike ujedinjenja među Hrvatima, zelenaši u Crnoj Gori traže da se kralj Nikola I Petrović iskrca na obalama te zemlje i krene prema Cetinju kako bi preuzeo vlast, zatim, imamo i ustanak Albanaca - priča nam Simeunović. 

BALKANSKI SAVEZ I ISTORIJSKO POMIRENJE

Kralj Aleksandar Karađorđević je u spoljnoj politici intenzivno radio na sklapanju međudržavnih odbrambenih saveza usmerenih protiv centralnoevropskih sila koje su težile reviziji Versajskog mirovnog ugovora. Njegovom zaslugom, 1921. godine stvara se savez nazvan Mala Antanta čije su članice Kraljevina SHS, Rumunija i Čehoslovačka, a među velesilama, jedan od glavnih oslonaca njegove spoljne politike bila je, naravno, Francuska. Savez sa tom zemljom sklopljen je 1927, a 1934. godine, kralj Aleksandar stvara Balkanski savez između Jugoslavije, Rumunije, Turske i Grčke.

Prošavši dva balkanska i jedan Veliki rat, kralj Aleksandar se suočio sa delovanjem velikih sila koje su pokretale istorijske nesuglasice i mržnju između balkanskih naroda i država. Tako je i kod njega počela da sazreva ideja "Balkan balkanskim narodima". 

Kralj Aleksandar i Luj Bartu

Youtube/Printscreen

Kralj Aleksandar i Luj Bartu, Foto: Youtube/Printscreen

Aleksandar je nastojao da vodi nezavisnu politiku i da u tom pravcu osmisli balkanski savez, koji je zamišljao kao zajednicu država, dovoljno moćnu, koja bi bila značajan činilac u političkim odnosima u Evropi.

I upravo se tada desilo ono što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, tokom svoje posete Novom Pazaru, napomenuo kao izuzetno važno: Kralj Aleksandar pomirio je Srbiju i Tursku.

Za vreme Grčko-turskog rata, koji je trajao od 1919. do 1922. godine, delove turske teritorije, pored Grka, okupiraju savezničke snage Velike Britanije, Francuske i Italije. Kraljevini SHS je ponuđeno da pošalje svoje trupe, a kao protivuslugu ponuđeno je da nova država bude oslobođena plaćanja turskih dugova, koji su joj sledovali kao naslednici jednog dela Osmanlijskog carstva. Kralj Aleksandar odbija ovu ponudu i poručuje da je Srbija posle Kumanovske bitke, sve svoje istorijske račune sa Turskom, izmirila.

Kralj Aleksandar stvara izuzetno bliske lične odnose sa turskim vođom i reformatorom Kemalom Ataturkom, a to kasnije dovodi do istorijskog pomirenja dve zemlje, a kasnije i stvaranja saveza.

Ataturk sa oduševljenjem prihvata predlog kralja Aleksandra o stvaranju balkanskog saveza jer je i sam bio veliki protivnik bilo kakve revizije postojećih mirovnih ugovora. I ubrzo posle toga usledio je poziv kralju Aleksandru da poseti Tursku.

Kralj Aleksandar uplovljava u Istanbul 4. oktobra 1933. godine na ratnom brodu "Dubrovnik", dočekan je uz najviše počasti, a dočekuju ga Kemal Ataturk i predsednik turske vlade Ismet-paša. 

Kralj Aleksandar i Kemal Ataturk sastaju se u u dvorcu Dolmabahče, večeraju na zlatnom posuđu, a druženje dvojice državnika nastavlja se, uz poker, sve do zore. Sagovornici su čak razmatrali i nacrt jedne tajne vojne konvencije. Na rastanku, kralj je poklonio Kemalu Ataturku zlatnu tabakeru, a ovaj njemu svoj umetnički portret. 

Ministar Ruždi Aras je javno rekao da dolazak jugoslovenskog kralja predstavlja istorijski datum za Tursku. U obraćanju Skupštini, predsednik Vlade Ismet-paša je rekao:

- Sastanak u Carigradu između velikog narodnog junaka, uzvišenog vladara Jugoslavije i našeg narodnog vođe bio je otvoren, plodonosan, i započinje novu eru u odnosima između Turske i Jugoslavije.

Sam Kemal Ataturk će se dugo sećati susreta sa kraljem Aleksandrom, pa je uspomene na taj razgovor jednom prilikom podelio sa francuskim ambasadorom na jednom prijemu:

- Kad uzmem cigaretu iz tabakere, poklon Njegovog veličanstva Aleksandra, uvek mi je pred očima živa slika našeg razgovora. Imam iz tih prijatnih časova još jedno sećanje, a to je da je u našoj partiji pokera, koju smo tada Ismet-paša i ja igrali sa njihovim veličanstvima, dobitak bilo srce, pošto se u novac nije igralo. I nadam se, da će mi se uskoro dati prilika, da ponovo igram sa njihovim veličanstvima i verujem da će se ova dobit još udvostručiti.

Rezultat kraljeve posete Turskoj bio je dolazak turskog ministra spoljnih poslova Ruždija Arasa u Beograd, 27. novembra 1933. godine, kada je potpisan Ugovor o prijateljstvu, nenapadanju i arbitraži.

TITO BIO BLIZU

Na pitanje da li je ikada ideja ujedninjenja balkanskih naroda bila blizu ostvarenja, profesor Simeunović kaže da je nadomak ostvarenja tog cilja bio Josip Broz Tito, ali da su se sudbina i velike sile, ponovo poigrali sa nama.

- Bili smo bliski sa Grčkom u više navrata. Tito je pružao pomoć generalu Markosu i grčki partizani se se lečili i imali logističku podršku u Makedoniji. Postojala je ta ideja ujedinjenja SFRJ sa Bugarskom i Albanijom, ali je to sve propalo nakon sukoba Tita i Staljina, dok su diplomatskim igrama Grci prepušteni uticaju Velike Britanije. Ruminija je, takođe, uvek gajila simpatije prema savezu balkanskih naroda, pre svega, jer bi se tako našli u zajednici sa pravoslavnim narodima - kaže Simeunović.

JUGOISTOČNO KRILO NATO

Turska će kontinuitet savezništva nastaviti sa SFRJ posle posle Drugog svetskog rata. Sredinom 1952. godine iz Atine je stigao predlog o tripartitnom odbrambenom savezu Jugoslavije, Grčke i Turske. Tito je odmah reagovao i pokazao interes za ovu stratešku kombinaciju.

Josip Broz Tito

Arhiva Alo

Josip Broz Tito, Foto: Arhiva Alo

U februara 1953. ove tri zemlje sklopile su ugovor o prijateljstvu koji je predviđao koordinaciju vojnih komandi. Na Bledu je potpisan, Ugovor o savezu, političkoj saradnji i uzajamnoj pomoći sa važenjem 20 godina. Posredstvom Grčke i Turske, Jugoslavija je uključena u američke odbrambene planove i ovaj savez je smatran jugoistočnim krilom NATO-a u Evropi.

VIZIONAR PROPASTI

Svetozar Marković istaknuti srpski političar 19. veka, nosilac socijalističke misli i protivnik ujedninjavanja balkanskih naroda pod okriljem srpske monarhije, upozoravao je na moguće posledice stvaranja države koju je on prvi nazvao Velika Srbija. Deluje da se njegovo predviđanje mogućih posledica stvaranja jedne velike države na Balkanu, pod okriljem uže Srbije, ostvarilo danas. Moglo bi se reći da je Marković bio vizionar jedne propasti koja može da usledi ako se krene u sprovođenje pogrešne nacionalne politike, i propast je, nažalost, usledila.

Marković je verovao da je nemoguće dobiti Bosnu mirnim putem ukolko se vlasteli ne ujamče njena starinska prava, što bi značilo ostaviti bosansku raju u ropstvu. Dobiti Bosnu ratom, znači uništiti domaću aristokraciju, a kad bi se raja oslobodila od ropstva, "da li bi se ona slagala da dođe pod srpske pandure, kapetane i ostale gospodare?". Marković je smatrao da opasnost poduhvata Velike Srbije leži u činjenici da srpski narod živi izmešan sa drugim narodima, bez jasno određenih geografskih i etnografskih granica, tako da bi morao "uzeti ulogu osvajača" prema susedima:

"Srpski narod se s jedne strane meša s Bugarima, s druge s Hrvatima i s treće s Rumunima, a dva naroda, Bugari i Hrvati, njegovi su najbliži rođaci po krvi i jeziku. Gde su granice „sjedinjenih Srba“, nove srpske države? To je teško ostvariti, ako ne želimo da se posvađamo sa svim tim narodima ... Srpski narod nema nikakvih geografskih ili etnografskih granica kojima bi bio određen kao jedna jedinstvena celina. Da bi se stvorila država od pet do pet i po miliona Srba, srpski narod bi morao da bude u neprijateljskom odnosu s Bugarima, Hrvatima i Rumunima. Morao bi da preuzme ulogu osvajača, kako to Mađari danas čine.", napisao je Marković.

VELIKAN O KOME NISMO ZNALI

Profesor Simeunović tumači istorijske procese koji su se odvijali i razjašnjava nam neke od ideja Svetozara Markovića.

- Svetozar Marković je imao rezerve prema savezu Srba i Hrvata. On je verovao da je suživot moguć, ali je upozoravao da ne budemo romantičari već da se kod ljudi budi svest o korisnosti ujedinjavanja. Marković govori o ujedinjavanju slobodnih, ravnopravnih naroda i osuđuje ujedinjenje pod srpskom krunom jer bi se svi ostali narodi, u tom slučaju, osećali pokorenim. Njegova parola je bila: Ujedinjenje naroda, a ne ujedinjenje prestola - navodi Simunović.

Naš sagovornik nam otkriva i malo poznate činjenice o Svetozaru Markoviću koje su bile skrivane od nas:

- Svetozar Marković je mnogo veći nego što su nam predstavili. On je u Prvoj internacionali imao istu funkciju kao i Karl Marks. Imao je i svoju tajnu organizaciju, njegov rođeni brat je streljan kao pukovnik srpske vojske koji je bio član te organizacije. Na tajnom glasanju, Marković je uz Marksa i Bakunjina izabran među prvih 16 pera Prve internacionale. U tom društvu se nije našao ni Fridrih Engels koga su nam nametali kao velikana. Marković je bio izuzetno cenjen u međunarodnim krugovima. Čak je i sujetni Marks u svom listu „Napred“ gde je uvek sebe isticao na prvoj strani, nekoliko puta prepuštao prvu stranu Svetozaru Markoviću. Nisu nam davali da znamo da imamo velikane.

- Njegovu knjigu „Srbija na istoku“ bi svaki srpski, ali i balkanski političar trebalo da pročita jer bi u njoj našao rešenja i za aktuelne probleme. To je delo za sva vremena - poručuje Simeunović.

BALKANSKA FEDERACIJA

Međutim, Svetozar Marković se zalagao za oslobođenje Srba koji žive pod turskom i austrijskom vlašću vlašću, ali je odbijao ulogu Kneževine Srbiju kao "Pijemonta Južnih Slovena" i politiku teritorijalne ekspanzije Srbije, koja bi pripojila i mešovite oblasti. On je smatrao da svaka nacija treba u svom političkom i društvenom životu da bude samostalna, da ne bude potčinjena ni jednoj drugoj naciji.

Marković je izričito odbacivao pozivanje na "istorijska prava" govoreći da se "princip nacionalnosti odriče svih istorijskih prava."

Posebno je smatrao štetnim ujedinjenje srpskih zemalja pozivanjem na Dušanovo carstvo, jer su Srbi njegovog vremena živeli u četiri države Austrija, Turska, Srbija i Crna Gora čija se istorijska prava "teško mogu uskladiti".

Ovo potvrđuje i teza profesora Simeunovića o različitom razvoju političke kulture balkanskih naroda, pa i kod samih Srba, u različitim političkim sistemima i kulturama, a koju potvrđuje i činjenicom o glasanju srpskih predstavnika koji su živeli pod austrougarskom krunom, protiv unitarne jugoslovenske države, tokom Ženevske konvencije.

Marković predlaže, za to vreme revolucionarnu, a za interese velikih sila oduvek opasnu ideju, stvaranje Balkanske federacije kao ravnopravnog saveza Srba i drugih balkanskih naroda, ujedinjenih u jednu superdržavu.

Srbija, Balkan

GoogleEarth/Printscreen

Srbija, Balkan, Foto: GoogleEarth/Printscreen

Potonji jugoslovenski komunisti smatrali su Svetozara Markovića za svoga preteču, a počast su mu odali tako što su godine 1946. godine Jagodinu preimenovali u Svetozarevo.

BALKAN BALKANCIMA

Esad-paša Topkani, jedan od najznačajnijih albanskih političkih lidera u 20. veku, knez, vojskovođa i nesuđeni kralj, bio je jedan od najvećih zagovornika principa "Balkan balkanskim narodima" i to platio životom. Njegov primer je vredno pomenuti jer je Topkani ostao upamćen u istoriji kao velki saveznik Srba i potpisnik ugovora kojim je stvorena zajednička država Srba i Albanaca, o čemu veoma malo znamo.

U Tirani je, da stvar bude još paradokslanija, iz naše, današnje perspektve, na Vidovdan dan 28. juna 1915. godine, potpisan tajni ugovor o realnoj uniji između Srbije i Albanije u kojem je bilo predviđeno formiranje zajedničke vojske, carinske uprave, centralne banke i diplomatskih predstavništava. Esad-paša bi bio, u skladu sa odredbama ovog ugovora, knez Albanije, a zauzvrat bi granice bile prepravljene u korist Srbije. 

Srpska vojska

Printscreen/Youtube

Srpska vojska, Foto: Printscreen/Youtube

Tokom srpskog povlačenja kroz Albaniju, Esad-paša je srpskoj vojci pokazao veliku solidarnost. Njegova žandrmerija je na granici štitila bokove kolona srpske vojske u odstupanju, dok ju je u neprohodnim i divljim područjima susretala i pokazivala joj put. Lokalno seosko stanovništvo pružalo je srpskoj vojci utočište po njegovoj naredbi. Čak je i poslednje zalihe hrane za svoju žandarmeriju ustupio srpskoj vojci, čime je spasavao čitave srpske jedinice. Takođe je izdao naređenje da se na teritoriji Albanije obavezno mora primati srpski dinar kao sredstvo plaćanja da bi omogućio srpskim vojnicima da kupe namirnice za svoje potrebe. 

NESUĐENI KRALJ

Po završetku Prvog svetskog rata Esad-paša je boravio u Francuskoj na mirovnoj konferenciji u Parizu gde je pod okriljem delegacije Kraljevine SHS, kao predstavnik Albanije, podneo memorandum o Albaniji krajem aprila 1919. godine. Njegove pristalice su tada u Parizu konstituisale nacionalnu skupštinu i formirale Kraljevinu Albaniju, krunišući Esad-pašu za kralja. U Albaniji je u tom periodu izbila pobuna Albanaca koji su počeli da zauzimaju sve veće delove Albanije boreći se protiv italijanske vojske. Italija je zbog uspeha pobunjenika posle nekoliko dana od izbijanja pobune pod kontrolom uspevala da zadrži samo Valonu zahvaljujući podršci ratne mornarice.

Esad-paša Toptani je ubijen u atentatu 13. juna 1920. godine dok je izlazio iz Hotela Kontinental u ulici Kastiljone u Parizu, sa namerom da otputuje u Albaniju na svoju kraljevsku inaguraciju. Sahranjen je na srpskom vojničkom groblju u pariskom predgrađu Tije. Ubica je bio Avni Rustemi, vođa revolucionarno buržoaskog pokreta Baškimi, koji je ubijen 1924. godine po nalogu sledbenika Esad-paše Toptanija ili njegovog nećaka, Zoga I od Albanije, kasnijeg predsednika Albanije.

KOLEVKA CIVILIZACIJE U RALJAMA TUĐINA

Profesor Simeunović kaže da su ovi prostori sa pravom oduvek smatrani kolevkom civilizacije.

- Najveći mislioci, na čijim razmišljanjima se temelji i moderna civilizacija, Aristotel, Platon i Sokrat, poreklom su sa ovih prostora. Zatim, Aleksandar Veliki, vojskovođa kome se dive i koji je ujedinio ceo nekada poznati svet. Svi ti velikani istorije i još mnogi, potekli su sa prostora Grčke koja je neodvojivi deo Balkana - kaže Simeunović i dodaje:

- Najbolje bi bilo ovaj prostor nazvati Jugoistočna Evropa. Turski naziv za bugarsku planinu nije adekvatan naziv, on je pogrdan i balkanizacija znači permanentno sukobljavanje.

Simeunović kaže da je ujedinjenje balkanskih naroda moguće, ako se oni dovoljno prosvetle, odnosno postanu svesni koristi od zajedništva, a naročito ekonomske.

- Balkan je oduvek bilo teško povezati u jedinstvenu celinu, ali je i pored svega, to je veličanstvena ideja. Potrebno je raditi na prosvećivanju tih naroda, da se prihvate međusobne razlike i sličnosti, da se razvije svest o korisnosti ujedinjavanja, pre svega ekonomska. Postoji tzv. ideja konsolidacije koja dozvoljhava da neka zemlja bude istovremeno u dva saveza. Pravljenje neke mini balkanske unije koja bi svim narodima donela mir i prosperitet. Ukoliko bi naša zemlja uspela da ostvari projekat približavanja balkanskih naroda, smatram da bi to bio najveći, istorijski, uspeh ove vlasti - navodi Simeunović.

On dalje objašnjava svoju ideju: 

- Danas je moguće razvijati konsocijacije, paralelne saveze i omogućiti razvoj jednakih prava državljana jedne u drugoj zemlji, ekonomskih, ljudskih, svih prava osim političkog odlučivanja, odnosno glasačkog prava. To je model koji se može primeniti i na Kosovo. To je budućnost sveta. Da ljudi imaju sva prava na više teritorija.

Simeunović upozorava da balkanski region može doživeti i novi konflikt zbog Kosova, ne voljom Srba, već Albanaca.

- Sve se to može dogoditi zbog ekstremizma i opijenosti Albanaca međunarodnom podrškom, pre svega, nekih evropskih zemalja. Zato je potrebno kosovsko rešenje tražiti u principu „Balkan Balkancima“ i konsocijaciji - zaključuje Simeunović.

Komentari (2)

vlajko

06.06.2020 00:35

Odličan tekst.

KIKI

06.06.2020 01:31

ODLICAN TEKST A KARTE SU JOS BOLJE JER PRIKAZUJU SVE NEZAVISNE DRZAVE NA BALKANU-NARAVNO I KOSOVO .