Emanuel Makron, Aleksandar Vučić, Pariz
Printscreen Instagram/Budućnost
Emanuel Makron, Aleksandar Vučić, Pariz

Printscreen Instagram/Budućnost

Emanuel Makron, Aleksandar Vučić, Pariz, Foto: Printscreen Instagram/Budućnost

Veliki broj ljudi i danas smatra da ne treba da menjamo ništa u svom ponašanju, da treba samo da čekamo i da će Srbiji jednom biti podeljene dobre karte.

Nažalost, nije teško u ovoj ilustraciji prepoznati tragiku srpske politike u odnosu na Kosovo decenijama unazad. Naša državna politika tokom tih decenija ima gubitničku logiku kockara. Godinama gubimo igru za igrom, jedno deljenje za drugim, ali verujemo da će nam baš sledeće deljenje, sa istim gubitničkim kartama, doneti nekim čudom preokret. Naša želja za dobrim kartama zaslepljuje realnost koja kaže da nešto moramo da promenimo u sopstvenom ponašanju, kako bismo izbegli istovetni, gubitnički rezultat.

Dr Orhan Dragaš

Privatna arhiva

Dr Orhan Dragaš, Foto: Privatna arhiva

Veliki broj ljudi i danas smatra da ne treba da menjamo ništa u svom ponašanju, da treba samo da čekamo i da će Srbiji jednom biti podeljene dobre karte. Lako ćete ih prepoznati, oni traže takozvano “zamrzavanje konflikta”, ne žele dogovor sa Albancima, protive se traženju kompromisa kroz Briselski proces, ne žele ni da razmišljaju o korekciji granica… Uvereni su da je srpska pozicija do te mere ispravna i stamena, da je samo pitanje vremena kada će dobiti puno priznanje. Možda očekuju čak i izvinjenje. Njihov plan i jedina ideja ne razlikuju se nimalo od pogubne, paklene Mitrove strategije.

Vratimo se, na trenutak, Lazarevićevom Mitru. Skrhan, dovodeći i sebe, kuću i porodicu do same propasti, shvata da izlaza nema, namerava da digne ruku na sebe, ali mu ljubav supruge Marice pomaže da se vrati sa ivice ponora. Katarza je opisana u naslovu, kada Mitar vodi svog najstarijeg sina prvi put u crkvu na jutrenje.

Aleksandar Vučić

Tanjug/Dragan Kujundžić

Aleksandar Vučić, Foto: Tanjug/Dragan Kujundžić

Možemo li da im verujemo?

Sadašnji evropski pokušaj reaktiviranja kosovskog dijaloga dolazi nakon, takođe, evropskog srozavanja, pa i uništavanja istog tog dijaloga. Pod kapom EU, trajao je predugih šest godina, bez naročitih plodova, da bi opet sa blagoslovom vrha EU – Francuske i Nemačke, bio miniran uvođenjem kosovskih taksi na robu iz centralne Srbije. I da bi, opet zahvaljujući nezainteresovanosti EU zbog njenih prečih poslova oko izbora i konstituisanja briselske administracije, bio na ledu duže od godinu dana. I tek kada je neko drugi, ne bilo ko već Bela kuća, preuzeo ovo jalovo vođenje procesa od Evropljana, i u tome dosta odmakao, usledila je sabotaža u vidu objavljivanja optužnice protiv glavnog pregovarača sa kosovske strane – Hašima Tačija.