- Ja vam neću reći glasajte za našu listu, zato što smo mi protiv ovih koji uništavaju Srbiju. Najlakše je glasati protiv. Najlakše je uvek biti protiv nečega. A ja ću da vas pozovem da glasate zbog onoga što smo uradili i zbog onoga što znate da ćemo da uradimo. Jer znaju ljudi u Srbiji, znaju ljudi u Srbiji kada mi kažemo, kada se pojavim na televiziji i kažem mi ćemo da imamo minimalac od 550 evra, znaju ljudi da je to tako i znaju da će u dan biti onda kada smo rekli. Znaju ljudi da kada kažemo da će biti novo povećanje penzija veliko, da će biti novo povećanje penzija opet gotovo dvocifreno ili možda je čak i dvocifreno. I posle 21% povećanja u prethodnih godinu i po dana. Znaju ljudi da govorimo istinu. Znaju ljudi da to ne govorimo zbog izbora. I ja vas zato molim da glasate za odgovornu budućnost, da glasate za ozbiljne ljude, da glasate za one za koje znate da nikada neće ugroziti budućnost ni naše dece, ni naših školaraca, ni naših studenata. Strašne su nam se stvari dešavale. Danas sam video jedan snimak. U isto vreme mi je bilo pomalo smešno, a onda mi više ništa nije bilo smešno. Onda sam se čudom čudio kako tako nešto jezivo može u našoj zemlji da se dogodi. Jedan od najboljih studenata Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, Vladimir Balać, otišao je na svoj fakultet sa indeksom, pokušao da uđe. Onda su mu se preprečili, neki rekli ne možeš da uđeš. Neka devojčica, golog stomaka, došla i rekla ne možeš da uđeš, pa kako ja ne mogu da uđem, evo ga moj indeks. Ja ovde učim, ovo je moj fakultet, imam desetke, među najboljim studentima sam. Onda mu je rečeno ne možeš da uđeš, pa kako, zašto ne mogu da uđem.

- Pa ne možeš da uđeš, kažeš plenum ti je izlaz sa one pogorenje. I sad se vi prirodno nasmejete, ja sam se nasmejao kada sam to čuo, toliko je glupo, toliko je besmisleno da čovek mora da se nasmeje. A kada onda o svemu tome razmislite, onda vidite da nije ni malo smešno i da nemate čemu da se ni osmehujete ni smejete, već da je žalostno i jezivo. Da je neko našu zemlju doveo dotle, da nama najbolji đaci i studenti ne mogu da uče, zato što im najgori to ne daju, jer su im oni izmislili pravo da nekom izglasaju nepoverenje. I to je da ne poverujete i da ne znate ni šta da kažete i da nemate šta ni da dodate ni da oduzmete. I ja vam opet kažem, nemojte zbog toga što smo protiv toga za nas da glasate. Ne zbog ovoga što ćemo da uradimo. U Zaječaru se danas gradi i radi više ulica i puteva nego što se ikada u poslednjih 70 godina radilo. Ne zaboravite, pogledajte kako je put danas Zaječar-Negotin. Samo što vam i danas, posle samo tri godine od kada je izgrađen, izgleda kao da je od uvek bio tu. Pogledajte kako vam danas izgleda put od Zaječara preko Vratarnice Minićeva do Knjaževca. Samo se setite kako je izgledao pre dve i tri godine. Samo što ljudi nikada to ne žele da priznaju. A ja vas pozivam da se toga setite. Pogledajte danas kako izgleda stadion u Zaječaru kako je izgledao nekada. I što se bolnice tiče, dečje odeljenje smo obnovili. Obnovićemo celu bolnicu u Zaječaru na ponos svim ljudima na istoku Srbije u celom Timočkom regionu. I nastavićemo da ulažemo i u Knjaževac i u Sokobanju i u Boljevac. Osmog juna vi donosite odluku o sudbini vašeg grada, vašeg sela, svih vaših mesta. Sve najbolje želim vama i vašim porodicama i na kraju hoću da vam kažem jednu stvar. Ja sam beskrajno zahvalan.