Predsednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je u Davosu o pretnjama i ponašanju opozicije, poručivši da građani Srbije jasno prepoznaju razliku između onih koji rade i onih koji, kako je rekao, nemaju nikakav rezultat iza sebe. Prema njegovim rečima, narod ne želi da glasa za ljude koji nikada ništa nisu izgradili, ništa stvorili i koji se u politici svode isključivo na napade na one koji se bore, trude i svakodnevno rade za državu.

Vučić je istakao da njegov radni dan traje po 12, 13, pa i 14 sati, dok se, kako je naveo, radni dan opozicionih političara gotovo nikada ne produži ni približno toliko. Upravo takvi ljudi, naglasio je, žele da upravljaju Srbijom, ne da bi služili građanima, već da bi, kako je rekao, „jahali ljude i šutirali ljude“.

On je posebno ukazao na činjenicu da niko iz opozicionih redova, kao ni javni servis, nije reagovao na izjave u kojima se otvoreno govori o nasilju i ponižavanju političkih protivnika. Vučić je postavio pitanje kako bi javnost reagovala kada bi neko od njegovih saradnika izgovorio takve reči, naglasivši da bi on lično bio prvi koji bi to osudio.

„Ne bih mogao sebe da pogledam u ogledalo od sramote da je neko od mojih saradnika tako nešto rekao, a da ja na to ćutim“, poručio je predsednik, naglašavajući da je takvo ponašanje za njega apsolutno neprihvatljivo.

Prema njegovim rečima, upravo to predstavlja kompletnu politiku opozicije – bez plana, bez programa i bez vizije. Vučić je istakao da zato vlast mora da radi još više i da se bori snažnije, kako bi svima obezbedila bolji život i pokazala da se rezultati mogu postići isključivo radom, a ne nasiljem i pritiscima na one koji drugačije misle.

On je ocenio da će se upravo ta dva potpuno suprotstavljena koncepta sudariti krajem godine, u novembru ili decembru – jedan koji želi da vlada silom i ponižavanjem, i drugi koji želi da gradi uspešnu i naprednu Srbiju.

Vučić je na kraju povukao paralelu sa Davosom, ističući da je reč o mestu u koje dolaze svi svetski lideri, ali da čak ni tri glavne ulice u gradu nisu očišćene, naglašavajući time razliku između onih koji govore i onih koji rade.