Ekološki protest u Beogradu
Foto: Printscreen/Foto: Printscreen Youtube/ Eko Straža

Reč je o ljudima koji nisu izlazili na izbore, nisu pratili političke procese, niti su pokazivali interesovanje za istorijske, državne ili geopolitičke teme. Politika je za njih bila nešto prljavo, dosadno ili besmisleno.

Promena, međutim, nije došla kroz klasične političke kanale.

Ekologija kao emocionalni okidač

Teme zaštite životne sredine pokazale su se kao idealan ulaz za aktiviranje apstinenata. Za razliku od ideoloških ili nacionalnih pitanja, ekologija deluje moralno čisto, univerzalno i van političkih podela. Ona ne zahteva predznanje, niti dublje razumevanje sistema - dovoljna je emocionalna reakcija: strah, bes ili osećaj ugroženosti.

U tom trenutku dolazi do prelomne tačke: apstinent više nije „van sistema“, već postaje deo digitalne zajednice koja mu nudi jednostavne odgovore, jasnog krivca i osećaj pripadnosti.

Virtuelni baloni i efekat eho-komore

Psihološki gledano, novoprobuđeni pojedinac ulazi u tzv. eho-komoru, tj. virtuelni prostor u kome se ponavljaju iste poruke, iste interpretacije i isti zaključci. Algoritmi društvenih mreža tu igraju ključnu ulogu, jer korisniku serviraju isključivo sadržaj koji potvrđuje već usvojeni narativ.

Tako se kod politički neiskusnih ljudi stvara utisak da „svi misle isto“, da je istina očigledna i da je svako drugačije mišljenje ili zlonamerno ili glupo. Kritičko razmišljanje se ne razvija, ono se zamenjuje ponavljanjem parola.

Profil „novoprobuđenog“ građanina

Zajedničke karakteristike ovog profila su:

odsustvo političkog iskustva i istorijskog konteksta

oslanjanje na emocije umesto na analizu

visoko poverenje u informacije koje dolaze iz „njihovog kruga“

potpuno odsustvo interesovanja za posledice političkih promena

Takvi pojedinci ne postavljaju pitanje „šta posle“, niti ih zanima kako funkcioniše država. Politika za njih ostaje crno-bela: dobro protiv zla, mi protiv njih.

Od građanske brige do političke konfrontacije

Kako je vreme prolazilo, ovaj sloj stanovništva postepeno je uvučen u oštru političku konfrontaciju, koja je svoju kulminaciju doživela 2025. godine. Tema ekologije ostala je u drugom planu, dok je primarni fokus postala borba protiv aktuelne vlasti, personalizovana i radikalizovana.

Ono što ostaje kao otvoreno pitanje jeste uloga spoljnog uticaja u ovom procesu. Ne kao direktna komanda, već kao sofisticirano usmeravanje kroz finansiranje tema, narativa i digitalnih platformi koje oblikuju javno mnjenje bez vidljivog političkog pečata.

Put bez jasne vizije kraja

Fenomen buđenja apstinenata u Srbiji ne može se posmatrati isključivo kao spontani građanski pokret. On nosi jasne elemente psihološkog i medijskog oblikovanja, pri čemu je ekologija poslužila kao početni katalizator, a politika kao krajnja destinacija.

Najveći problem nije u protestu ili neslaganju, već u činjenici da je značajan broj ljudi ušao u političku arenu bez znanja, bez konteksta i bez interesovanja za posledice, što ih čini lako upravljivim u vremenima društvenih turbulencija.

Izvor: Pogled / Miroslav Zavidović

Bonus video:

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading