Suđenje, Zoran Marjanović
Alo/Masanori Jošida
Suđenje, Zoran Marjanović

Alo/Masanori Jošida

Suđenje, Zoran Marjanović, Foto: Alo/Masanori Jošida

Veštaci su utvrdili da je Zoran Marjanović bio u neposrednoj blizini pokojne supruge u vreme ubistva, čime je demantovana njegova odbrana da se tada nalazio na udaljenosti od oko 650 metara.

Ovaj nalaz je od presudnog značaja jer je na osnovu njega najvećim delom i napisana optužnica

Ovaj nalaz je od presudnog značaja jer je na osnovu njega najvećim delom i napisana optužnica. Veštaci su utvrdili da je Zoran Marjanović bio u neposrednoj blizini pokojne supruge u vreme ubistva, čime je demantovana njegova odbrana da se tada nalazio na udaljenosti od oko 650 metara. Veštak je trebalo da odgovori na pitanje šta se desilo po dolasku na nasip, pošto je obavio vremensko-prostorno veštačenje mobilnih telefona u vreme kada se pretpostavlja da je došlo do zločina. Analiziran je mobilni telefon žrtve, Zorana Marjanovića, kao i članova njegove porodice.

Preporučujemo i:

Na osnovu veštačenja baznih stanica mobilne telefonije, konstatovano je da su Zoran, Jelena i njihova tada petogodišnja ćerka Jana tačno u 16.23 krenuli „mercedesom“ od kuće u Borči ka nasipu. Parkirali su se kod rampe Stadion u 16.36, posle čega se Jelena popela na nasip i krenula da džogira.

Analizom telefona ubijene pevačice „Granda“ utvrđeno je da ju je u 16.41 pozvala porodična kuma Vera Vukomanović i da je taj razgovor trajao 35 sekundi. Jelena je zatim u 16.43 poslala SMS poruku doktorki Milani Šišić, a u 16.50 je pozvala pokojna majka Zorica, i razgovor je trajao 53 sekunde.

S druge strane, sudski veštaci su naveli da je Zoran isključio svoj telefon u 16.38, praktično čim je sa ženom i ćerkom stigao do nasipa! Odmah zatim je sa Janom peške krenuo za Jelenom.

Usput je rekao detetu da ga sačeka na nasipu, a onda je požurio ka Jeleni, sustigao je i namamio da siđu na travnatu površinu pored kanala, između 16.56 i 17.04. Nekim oštrim predmetom navodno je ubo najpre u lakat i vrat. Jelena je tada, prema optužnici, krenula da beži ka kanalu, gde je Zoran sustigao i zadao još osam smrtonosnih udaraca u glavu. Zoran je, potom, kako se navodi u optužnici, uključio mobilni telefon u 17.04 i u narednih deset minuta pozivao je sedam puta Jelenin broj.

Na veštacima je da objasne zašto su svi muški članovi porodice Marjanović - Zoran, Vladimir, Miloš i Uroš u vreme zločina isključili telefone. Naime, zločin se, prema optužnici, dogodio između 16.49 i 17.30 , a aktivnosti mobilnih telefona Marjanovića ustanovljene su posle 17 sati. To je istražiteljima bilo veoma sumnjivo. Prvi telefon koji je uključen bio je Zoranov, i to kada je počeo da poziva suprugu Jelenu. 

- Na Jeleninom mobilnom su ovi pozivi registrovani, a tada je utvrđeno i da je njen suprug bio upisan kao „Zlatan Mekin“, a ostali članovi su se čuli nešto kasnije - rekli su tada izvori iz istrage.

Međutim, advokatski tim Zorana Marjanovića je ranije opovrgao navode optužnice i naveo da su tvrdnje tužilaštva da je njihov branjenik namerno isključio telefon klimave, kao i da postoje realni razlozi zašto telefon u vreme ubistva nije bio vidljiv baznim stanicama.
- Iz prepiske s mobilnim operaterom vidi se da ne postoji pravilan „log of“, odnosno komanda za isključivanje telefona. To može da znači i da Zoran nije namerno isključio telefon, već da je on bio na nekom posebnom režimu rada. Takođe, ne može da se isključi mogućnost da je telefon izgubio signal - objasnili su svojevremeno advokati.

Došao obučen u plavo

Marjanović je u sud došao obučen u plavo i u pratnji svojih advokata. Po dolasku ušao je u sudnicu, ali ubrzo je izašao jer se veštak nije pojavio. U ovom slučaju on je jedini optuženi i deset meseci je proveo u pritvoru, a sada se brani sa slobode. Od početka postupka Zoran tvrdi da nije ubio suprugu.

Pročitajte još:

 

Komentari (1)

Branko

11.07.2020 15:54

Ubicu Jelene Marjanovic otkriva DNK trag nepoznate muske osobe pronadjen na njenom telu. Ali interesantno je da nasi nadlezni organi ne mogu da otkriju kome pripada taj DNK. Ili mogu ali ne smeju da ga imenuju. Danas kada ostavljamo svoje DNK otiske na pasosima,licnim kartama nemoguce da istraga ne moze da utvrdi kome taj DNK pripada.