Mirjana Stanišić
Privatna arhiva
Mirjana Stanišić

Privatna arhiva

Mirjana Stanišić, Foto: Privatna arhiva

Pročitajte još:

 

- Činjenica je da smo bili svesni rizika te složene operacije, na šta su nas i lekari blagovremeno upozorili, ali taj deformitet je Andriji ugrožavao život i praktično nismo imali izbora. Posle konsultacija u zemlji i inostranstvu, prihvatili smo da ga operiše doktor iz Nemačke u beogradskoj bolnici „Atlas“. Neposredno posle operacije bili smo oduševljeni i Andrija i ja. Slikala sam ga i pokazala sam mu fotografiju na šta je on rekao: "Majko, da li sam stvarno to ja", jer mu je deformitet bio uspešno otklonjen.

Imao sve petice u školi

Malog Andriju je moj sin, kada se oženio Mirjanom, prihvatio kao svoje rođeno dete. Nije ga nimalo odvajao od ćerkica koje su kasnije dobili u zajedničkom braku. Andrija je bio izuzetno bistro, inteligentno dete. Uprkos bolesti, imao je sve petice u školi i bio vrstan šahista.

Dobijao je pohvale i nagrade na takmičenjima. Deca su ga volela u školi, dolazila kod nas da se igraju s njim i vežbaju na kompjuteru od kojeg je Andrija, mislim, bio pametniji. Nažalost, opaka bolest ga je pobedila - jadikuje Andrijina baka Jelica Milić.

Međutim, radost nam je bila kratkog veka... Nastale su komplikacije i Andrija je izgubio životnu bitku. Ne mogu ni zbog čega da krivim lekare jer su se maksimalno trudili na operaciji koja je trajala 12 sati. Kičma mu je bila iskrivljena za 125 stepeni i ugrožavala rad srca i ostalih unutrašnjih organa. Laički rečeno, ispravili su mu deformitet kičmenog stuba, ali unutrašnji organi izgleda da nisu prihvatili nov razmeštaj, a i imunitet mu je opao. Zahvalna sam lekarima na učinjenom naporu, posebno jednom od trojice anesteziologa, koji je neprekidno dežurao pored Andrije - kaže kroz suze ožalošćena majka Mirjana.

Ona se posebno zahvalila svim ljudima dobre volje i organizacijama koji su pomogli u prikupljanju novca za Andrijino lečenje. Novac je prikupljan preko fondacije „Budi human“ Aleksandra Šapića i niške humanitarke Marine Adamović.

- Andrija je bio zlatno dete. Kada smo prikupili novac za operaciju, zbog pogoršanja njegovog stanja, morali smo da uplatimo deo bolnici u Turskoj, gde je bio na reanimaciji. Potom smo ponovo počeli sa sakupljanjem priloga, ali smo bili u cajtnotu kada nam je zatrebalo još 400.000 dinara, pa smo apelovali na ljude dobre volje. Javio se čovek koga znam, ali ne želi da mu se ime pominje i ponudio da obezbedi taj novac. Svi smo se nadali najboljem. Nažalost, sve nas je presekla vest iz Beograda... - kaže Marina Adamović.

Malog Andriju zla kob je pratila od rođenja. Tek je napunio godinu dana kad mu je nesrećnim slučajem nastradao otac. Majka ga je sa 17 meseci dovela u novu porodicu u kući Lilića, gde se udala. Svi su ga prihvatili kao najrođenijeg, ali ga je deformitet kičme s godinama sve više ugrožavao i nije bilo alternative komplikovanoj operaciji, koja je bila fatalna za njega.

 

Zvanični uzrok smrti još nije zvanično saopšten. Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo je obdukciju i vanredne inspekcijske preglede u bolnici „Atlas“ i u Tiršovoj. Istraga je u toku.

„Atlas“: Operacija protekla bez problema

Opšta bolnica „Atlas“ oglasila se nakon što je dečak iz Niša preminuo posle operacije, navodeći da je njegovo opšte stanje bilo veoma loše, a da je sama operacija protekla bez ikakvih problema.

- Pacijent S. A. (14) iz Niša primljen je u Opštu bolnicu „Atlas“ radi hirurškog lečenja urođenog deformiteta kičme koji je posledično doveo do teških poremećaja rada srca, pluća i organa digestivnog sistema. Pacijent je prethodno u više navrata operisan ne samo zbog ispravljanja kičme, već i zbog atrezije anusa, te nedostatka jednog plućnog krila. Pre tri godine, zbog osnovnog oboljenja, detetu je prestao rad srca i pluća, kada je reanimiran, ali s oštećenjem moždane funkcije. Vremenom se krivina kičme pogoršavala do 125 stepeni, što je dalje remetilo funkcije pluća i srca. Stanje deteta je procenjeno kao kritično jer bi dalje krivljenje kičme neminovno dovelo do smrtnog ishoda - navodi se u saopštenju. Kako kažu iz ove klinike, roditelji su u potpunosti bili svesni težine bolesti, kao i činjenice da hirurška procedura spada u kategoriju „life saving surgery“, odnosno da je reč o operaciji kojom se pokušava spasti život, jer bi u suprotnom smrtni ishod bio neizbežan. Takođe, oni tvrde da je operacija protekla bez ikakvih problema, iako je trajala 12 sati.