Istražni sudija ekskluzivno za Alo: Policija nas nije pozvala da obavimo uviđaj nakon Đinđićevog ubistva!
Aleksandra Čolića, bivšeg istražnog sudiju Okružnog suda u Beogradu, i zamenika dežurnog okružnog tužioca MUP Srbije nije pozvao na uviđaj povodom ubistva premijera Zorana Đinđića 12. marta 2003. u dvorištu Vlade Srbije, već su samoinicijativno otišli da to urade kada su za atentat čuli na televiziji!
Ovu skandaloznu činjenicu potvrdio nam je bivši sudija Čolić, koji je uviđaj obavio gotovo sat kasnije. Sudija Čolić posle 16 godina prvi put govori o ovom uviđaju za medije, a za „Alo!“ ekskluzivno ističe da je to bilo vrlo neobično i protivno zakonu.
- Činjenica da dežurni istražni sudija i dežurni zamenik javnog tužioca nisu obavešteni od MUP-a Srbije i pozvani na uviđaj je protivna Zakoniku o krivičnom postupku i za mene, kao tadašnjeg dežurnog sudiju, bila je veoma neobična. Ali o razlozima zašto su oni tako postupili ne znam ništa i ne želim da nagađam - kaže ekskluzivno za „Alo!“ sudija Čolić.
Da u kancelariji nisu imali TV, ne bi ni saznali da je premijer teško ranjen.
Pročitajte još:
- Po mom sećanju, negde oko 12.45 smo na televiziji videli informaciju sa prvim snimcima da je u dvorištu Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici pucano na premijera Đinđića i pripadnika njegovog obezbeđenja i da su ranjeni. Naravno da smo tužilac i ja očekivali da nas veoma brzo o tome obavesti dežurna služba MUP-a Beograd i da nas pozove i odveze na uviđaj, što je po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku bilo obavezno za takve događaje. Prolazilo je vreme, a poziva iz dežurne službe MUP-a Beograd nije bilo. Tužilac i ja smo se već spremili da iz suda krenemo i kako je od nađeg saznanja putem televizije prošlo oko pola sata, a poziva iz MUP-a nije bilo, odlučili smo da odemo sami i obavimo uviđaj. Hteli smo da idemo peške, jer je zgrada suda nekoliko stotina metara od Vlade Srbije - priča sudija Čolić za „Alo!“.
Imali su sve naše telefone
On ističe da je na dan ubistva premijera sa njim u Palati pravde bila dežurna zamenica okružnog javnog tužioca Jasmina Vasić i da je dežurna služba MUP-a Beograd imala raspored dežurnog sudije i tužioca i sve njihove brojeve telefona, kao i da su čitavo jutro, od 7.30, normalno komunicirali sve do atentata na premijera.
Kako sudija navodi, oko 13.20, zamenica tužioca se čula sa njenim tadašnjim starešinom, okružnim javnim tužiocem Radetom Terzićem, i obavestila ga će njih dvoje ići sami na uviđaj, bez pratnje policije, koja ih do tada nije ni pozivala.
- Tužilac Terzić je tada rekao da on svojim službenim vozilom ide u Vladu Srbije i predložio da zamenica tužioca i ja pođemo sa njim, što smo, naravno, prihvatili. U toku vožnje, zamenica tužioca Jasmina je pitala tužioca Terzića da li će on preduzeti neke službene radnje na uviđaju, na što je kao njen starešina imao pravo, a on joj je rekao da ona sve službene radnje u svojstvu dežurnog službenog tužioca obavi sa mnom, a da će on ići u Vladu. Dakle, ponovio je da u uviđaju neće učestvovati - navodi sudija Čolić.
Bez nas nije moglo
Saopštio sam mu da nas niko nije zvao, ali da smo mi došli da uviđaj obavimo jer je to naša službena dužnost i da smatramo da uviđaj bez nas ne može da se obavi, sa čim se inspektor složio, tako da smo pristupili uviđaju, svako u okviru svoje nadležnosti - priča sudija Čolić.
On kaže da su se vrlo brzo dovezli do ulaza u dvorište Vlade, izašli iz vozila, a vozač je odmah odvezao vozilo sa tog mesta.
- Ispred su stajala dva naoružana lica u civilu za koja nisam znao u kojem su svojstvu. Tužilac Terzić im je prvi prišao i rekao im da ide u Vladu, oni su ga bez ikakvog ispitivanja i zadržavanja propustili i on se pridružio nekim ministrima koji su već bili u dvorištu i onda su ušli u zgradu Vlade.
Tužilac i ja smo nekoliko minuta posle Terzića prišli ulazu u dvorište, a jedan od ta dva naoružana civila nas je pitao ko smo i kuda idemo, rekavši da u dvorište ne može da se uđe. Mi smo mu se predstavili funkcijama, imenom i prezimenom i rekli da idemo da obavimo uviđaj. Na to je on pogledao naše službene legitimacije i rekao da mora da se konsultuje.
Ja sam ga pitao ko je on i kojoj službi pripada, ali mi ništa nije odgovorio, ali se odmakao od nas i sa nekim je razgovarao dva do tri minuta. Tada nam je prišao i rekao da možemo da uđemo i obavimo to zbog čega smo došli. Uputili smo ka sredini dvorišta i kod ulaza u zgradu Vlade, za koji smo kasnije saznali da je to ulaz broj 5, video sam Branislava Mrvića, inspektora dežurne službe MUP-a Beograd, i jednog od kriminalističkih tehničara te službe, koji je fiksirao neke tragove ispred tih vrata, a inspektor je razgovarao sa njim.
Prišli smo im i pitao sam inspektora zbog čega dežurna služba MUP-a Beograd nije obavestila mene i zamenika tužioca o ovom događaju i nije nas zvala na uviđaj, a on mi je odgovorio da je odmah upućen na lice mesta i da je očekivao da će nas zvati neko drugi iz njegove službe - kaže sudija Čolić.