Teorije zavere uzete su kao “objašnjenje” slučaja seksualnog nasilja: Danijela Štajnfeld nema nikakve veze sa mrežom mafijaških krugova u Americi

Kresović je tokom gostovanja na televiziji "Happy" opširno govorio o celom slučaju glumice Danijele Štajnfeld koja je svog kolegu, poznatog glumca Branislava Lečića, optužila za silovanje koje se navodno dogodilo pre nekoliko godina. Govoreći o slučaju, informacije koje je Kresović izneo su netačne i od strane relevantnih izvora isto tako i ocenjene.

Govoreći o fotografijama Štajnfeldove koje su objavljene na jednom poznatom porno sajtu, Kresović je naveo da takav materijal ukazuje na to da da je glumica žrtva bosansko-albanske mafije. Ova informacija takođe ne može da se uzme u obzir kao tačna jer nema nikakvih dokaza.

Kresović je rekao da dotične fotografije ukazuju na jednu drugu stvar i time došao do zaključka da je ona ušla u mrežu prljavih sila u Americi, mafijaških krugova koji su krenuli u njenu instrumentalizaciju.

- Tu pre svega mislim na bosansko-albansku mafiju, koja preko ovakvih stvari želi ne samo kompromitaciju ove glumice, već i kompromitaciju Lečića i Srbije - rekao je Kresović. Međutim, sve ove tvrdnje takođe nisu tačne.

Komentarišući jednu, prema rečima Kresovića, provokativnu fotografiju Danijele Štajnfeld, ukazao je na to da glumica ima navodnog šefa koji radi na njenoj promociji. Takođe, ni za ovo ne postoje dokazi i tvrdnje se ne mogu oceniti kao istinite.

- Franc Štefan Gade, iz Instituta za strateške studije, praktično je njen šef i mentor za promociju filma o silovanju na Sarajevskom festivalu, gde je lobirana i za ekipu filma "Quo vadis Aida", sasvim se jasno može uvideti da je ona upala u mrežu anti-srpske propagande - zaključio je Kresović, ali i ovo što je rekao ne može se plasirati kao istinito.

Potom je podsetio na priču iz devedesetih godina o tome kako su mediji otvarali teme o silovanim muslimanskim ženama. Po prikazivaju muslimanske strane, u Bosni i Hercegovini je silovano više od 20.000 muslimanskih žena. Svojevremeno je ambasadorka Kosova Čitaku rekla da je na Kosovu isto silovano 20.000 žena.

- Ako se to uzme uz ovu aferu, priča je pripremljena ranije, više od godinu i po, dve dana kada je Danijela spremala scenario za svoj film koja je jedna vrsta političke propagande sa namerom ne da se kompromituje Branislav Lečić, nego da se baci stigma na Srbe da su oni silovatelji. Ako to rade vojnici, to rade i glumci. Na taj način da zadržimo negativnu sliku u svetu - rekao je Kresović. Iako su iznete ove tvrdnje u emisiji, ne postoje činjenice koje mogu da potvrde tačnost ovih informacija.

PAKAO MUSLIMANSKE MAFIJE

Govoreći o kolegama Branislava Lečića koji odbijaju dalju saradnju sa njim, Kresović je još jednom podvukao da je ta "kampanja" sekundarna stvar. Prema njegovim rečima, Lečić je u stvari ušao u fokus jedne strategije koja prikazuje Srbe kao loše momke, gde je rekao da je on ušao u šesnaesterac jedne loše strategije koja Srbe prikazuje kao loše momke i da oni nisu džentlmeni, da su silovatelji i da je ta kompletna priča plaćena. Kao i za prethodne informacije koje je Kresović izneo i za ovu važi isto, a to da ne postoji potpora koja može da potvrdi tačnost istih, kao i da je Danijele Štajnfeld ušla u opasnu vododelnicu gde će biti maksimalno instrumentalizovana između prljavih političkih igara i prljavih mafijaških krugova albanske i bošnjačke mafije koja ima upliva u Holivudu.

Zaključak na osnovu celog teksta jeste da novinar Kresović nije izneo činjenice koje se mogu opisati kao tačne jer nema dokaza za iste. Alo.rs je na osnovu činjenica sajta Raskrinkavanje.ba ispravio tekst.

Raskrinkavanje.ba je tekst (ovaj iznad) sa naslovom “Novinar Tomislav Kresović izneo je šokantne informacije kako je glumica Danijela Štajnfeld ušla u mrežu prljavih mafijaških krugova u Americi” ocenio kao lažnu vest, te se redakcija Alo.rs izvinjava čitaocima.

Takođe, tvrdnje da iza celog slučaja stoji “novi svetski poredak”, Raskrinkavanje.ba ocenjuje kao teoriju  zavere, s obzirom na to da impliciraju da iza prijave silovanja Danijele Štajnfeld postoje neki skriveni “zaverološki” motivi.

Isto tako, sve navedene tvrdnje ocenili su kao pristrasno izveštavanje, budući da se u njima konstantno osporava ovaj slučaj seksualnog nasilja te se pokušavaju pronaći razlozi za njegovu prijavu mimo onog stvarnog. Žrtva seksualnog nasilja se u analiziranim emisijama Happy televizije kontinuirano nastoji prikazati kao ucenjivačica, plaćenica mafije ili deo neke kompleksne zavere.

U nastavku prenosimo i tekst sa sajta Raskrinkavanje.ba.

Teorije zavjere kao “objašnjenje” slučaja seksualnog nasilja

U seriji analiza o neadekvatnom medijskom izvještavanju o seksualnom nasilju u slučaju Štajnfeld-Lečić bavimo se i različitim teorijama zavjere kojima je u medijskom prostoru “objašnjavan” ovaj slučaj, a sve kako bi se žena koja je prijavila nasilje diskreditovala.

U seriji analiza o medijskom izvještavanju o slučaju prijave silovanja, koju je Danijela Štajnfeld podnijela protiv Branislava Lečića, bavimo se različitim dezinformacijama i teorijama zavjere u medijskim interpretacijama ovog slučaja. Kako je objašnjeno u prvoj analizi Raskrinkavanja, objavljenoj 7.5.2021. godine, koju možete pročitati ovdje, najveći broj ovih manipulacija potekao je sa portala Republika te iz emisija televizije Happy.

Pažnja ovom slučaju posvećena je u čak tri izdanja emisije “Vikend jutro”, koja su se emitovala na televiziji Happy u periodu od petka, 26, do nedjelje, 28.3.2021. godine. Voditeljka Jovana Jeremić-Milošević, voditelj Božidar Gutić i niz njihovih gostiju i gošći o slučaju su govorili/e u ovoj emisiji tri dana uzastopno, praveći nekoliko posve neutemeljenih poveznica te diseminirajući u javnost narative teorija zavjere kojima se Štajnfeld nastoji senzacionalistički diskreditovati, a čitav slučaj zlostavljanja dovesti u pitanje. Ove tvrdnje je sa televizije Happy prenio niz portala. U svrhu prikupljanja klikova na svojim stranicama, ovi portali su na najgori mogući način zloupotrijebili ovako osjetljiv slučaj.

U jutarnjem programu 26.3.2021, o slučaju su, u različitim segmentima emisije, govorili predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srbije Muamer Zukorlić, direktor Centra za proučavanje globalizacije Dejan Miletić, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije Adam Šukalo, advokat Lazar Glišović, direktor lista Srpski telegraf Saša Milovanović, glumica Eva Ras, savjetnik za bezbjednost i istrage Stevan Đokić, glavni i odgovorni urednik portala Kurir Mladen Radulović, poligrafski ispitivač Nikola Novak te novinar Milivoje Čolić (link, link, link). Kako se iz spiska gostiju može vidjeti, u mnoštvu pozvanih nije se našao niti jedan/na psiholog/inja ili stručnjak/inja iz neke srodne oblasti, ali zato jeste niz aktera sa političke i medijske scene, što sugeriše ton u kom će se razgovor o slučaju odvijati.

Jedna od teorija zavjere koje su potekle iz ove emisije jeste tvrdnja da se Lečić “zamjerio Amerikancima” na neki način, što je za posljedicu imalo prijavu silovanja koju je Štajnfeld podnijela. Kao “argument” za ovu tvrdnju navodi se činjenica da je o slučaju pisao New York Times 24.3.2021. godine te da je bivši partner Štajnfeld, koji je o slučaju također govorio, “agent američkih službi”. Ove tvrdnje inicijalno je iznio Vojislav Šešelj, a onda su o njima raspravljali i ostali gosti jutarnjeg programa Happy televizije. Govoreći o bivšem partneru Štajnfeld, Šešelj ističe:

On, naravno, potvrđuje njenu verziju, stoji uz nju, ali o kome se radi? On je agent američkih službi koji je član Međunarodnog instituta za strateška istraživanja. Mi znamo da su to sve američke agenture. Dakle, Branislav Lečić se zbog nečega zamerio Amerikancima, nek se sad sam preispita. Neka kaže gde se to zamerio Amerikancima pa žele da mu praktično glavu skinu.

Članak New York Timesa, o kojem su razgovarali gosti emisije, donosi detaljan prikaz razvoja događaja prije i nakon prijave slučaja. U članku se Lečić pominje kao napadač, ali posve informativno. Fokus članka nije na njemu, već na žrtvi. Stoga ostaje nejasno zašto pojedini/e objavljivanje ovog članka u New York Timesu vide kao “dokaz” za tvrdnju da se Lečić “zbog nečega zamjerio Amerikancima”.

Tvrdnja da je Franz-Stefan Gady, s kojim je Štajnfeld bila u vezi, “agent američkih službi”, zbog činjenice da je saradnik u organizaciji Međunarodni institut za strateška istraživanja, također je iznesena bez konkretnih dokaza. Ova organizacija zapravo uopšte nije američka, već britanska, sa sjedištem u Londonu, a suštinski se bavi međunarodnim odnosima.

Neutemeljene “zavjerološke” tvrdnje Vojislava Šešelja prenio je i niz domaćih portala (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7), počevši sa portalom Alo, a opremili su ih senzacionalističkim klikbejt naslovima:

Šešelj komentarisao aferu Lečić, jedna stvar mu sumnjiva: Postoji veoma veliki problem… (Alo, Prvi)

Šešelj upozorio na ČUDNU stvar u “slučaju Lečić”: Sumnjivo je, zašto to rade? (Objektiv, Novi centar, Magazin dan)

Šešelj također ističe i da je sumnjivo to što New York Times o tome piše “iz dana u dan”, što nije tačno. Ovaj magazin je o slučaju objavio samo jedan članak. Voditeljka Jeremić-Milošević u više navrata problematizira činjenicu da je članak u New York Timesu objavljen 24.3, na godišnjicu početka NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije iz 1999. godine, te da ovo oslikava “želju da se Srbi prikažu kao silovatelji i zločinci”. Izvođenjem zaključaka iz ovakvih posve neutemeljenih poveznica, slučaj seksualnog zlostavljanja se dodatno stavlja u kontekst kompleksnih teorija zavjera, bez postojanja ikakvog relevantnog dokaza.

Tvrdnja koja je u više navrata ponovljena, a koja je također posve netačna, jeste i da je Štajnfeld originalno rekla da je njen silovatelj filmski producent. Voditeljka Jeremić-Milošević navodi:

Nije mi jasno zato što je ona prvobitno rekla da je u pitanju producent. Lečić nije nikakav producent, Lečić je glumac. Kako odjednom od producenta postade glumac?

Štajnfeld nije rekla da je riječ o filmskom producentu. Ta tvrdnja je produkt medijskih tumačenja njenih izjava. Konstrukcija kojom se opisuje napadač u intervjuu, koji je Štajnfeld u avgustu 2020. godine dala za list Variety, glasila je “moćna i poznata ličnost u industriji”, a ne producent, kako su to interpretirali domaći mediji. Nagađanja medija rezultirala su izvrtanjem njenih riječi, te navodnom neujednačenošću njenih iskaza.

Teorija zavjere koju je, uz naglasak da za nju nema nikakve dokaze, u jednom od segmenata emisije iznio Dejan Miletić, također je izazvala veliku pažnju pojedinih medija. Kako Miletić navodi, on je za to samo “čuo”:

(...) Da je Danijela dva poznata glumca, jedan je Lečić, praktično ucenjivala sa svojom pričom i da je ovaj platio jedan trideset hiljada. I jedan i drugi sada gledam, Lečić je u opoziciji, a ovaj koga neću pominjati jer prosto nema razloga da čoveka mešam u to ja sam to saznao, je ustvari isto se konfrontirao s vlašću u nekom trenutku.

Iako Miletić jasno naglašava da za ove tvrdnje nema nikakav dokaz, iznošenju “rekla-kazala” insinuacija vezanih za ovako osjetljive teme trebalo bi posvetiti posebnu pažnju, pogotovo ukoliko diskredituju žrtvu seksualnog nasilja.
Medijske manipulacije su ovu svakako problematičnu izjavu odvele na novi nivo: u tvrdnjama koje su se pojavile u medijima se navodi da je neimenovani drugi glumac Danijeli Štajnfeld dao novac “da optuži Lečića”.

Ova tvrdnja se našla u naslovima članaka objavljenih na pet portala: Republika, Haber, Ekskluziva, Bportal i Balkanska pravila. Naslovi ovih članaka slični su, a prvi, objavljen na portalu Republika 28.3.2021, glasi:

MILETIĆ TVRDI DA IZA AFERE O SILOVANJU STOJI VELIKI INTERES: Danijela uzela 30.000 evra od drugog glumca da optuži Lečića!

Dokaza za ovu, kao ni za originalnu tvrdnju prema kojoj je Štajnfeld ucjenjivala dvojicu glumaca od kojih je jedan Lečić, nema.

Gosti i gošće koji su drugog dana, 27.3, u jutarnjem programu televizije Happy iznosili svoje stavove o slučaju bili/e su novinari Darko Zlojutro i Srđan Zelembaba, politički analitičar Branko Radun, urednik vijesti u listu Srpski telegraf Borko Kašanski, privatni detektiv Uglješa Grgur, advokatice Milica Nicović i Zora Dobričanin, te psihoterapeutkinja Ivana Sinđić. (link, link, link).

Neutemeljena tvrdnja koja se provlači kroz ovo izdanje emisije “Vikend ujutro” jeste da je Štajnfeld slučaj prijavila “preko televizije, što nije po zakoniku o krivičnom postupku”, koju je iznio detektiv Grgur. Nejasno je kako je došao do ovog zaključka, budući da su mediji ranije izvijestili da je Štajnfeld policiji dala izjavu o silovanju, u kojoj je otkrila identitet počinioca. (link). Kako se u članku Radio-televizije Srbije od 22.3.2021. navodi, “krivična prijava glumice Danijele Štajnfeld sa tvrdnjama da ju je pre nekoliko godina silovao kolega je u predistražnoj fazi”. Ono što gosti i gošće u jutarnjem programu Happy televizije ističu kao “dokaz” jeste činjenica da je Lečić izjavu dao “u svojstvu građanina”, a ne u svojstvu optuženog. Postupak je u tom trenutku još uvijek bio u predistražnoj fazi, što ostavlja mogućnost da će na osnovu prikupljenih dokaza Lečić postati osumnjičen. U svakom slučaju, činjenica da je prvu izjavu dao “u svojstvu građanina” ne znači da Štajnfeld slučaj nije prijavila i da ne postoji istražni postupak.  

Psihoterapeutkinji Sinđić postavljana su posve neumjesna pitanja o “primjerenosti” ponašanja Danijele Štajnfeld. Tako je voditeljka Jeremić-Milošević pitala “kako izgleda jedna žrtva seksualnog zlostavljanja? Kako se ona ponaša?”, te od nje tražila “psihoprofil devojke koja je silovana”. Neumjesna pitanja voditeljke uključuju, recimo, i ona o tome “da li je normalno” da žrtva razgovara sa silovateljem “na kafici”, da li neko ko je silovan objavljuje fotografije kakve ona objavljuje i slično. I dok Sinđić posve korektno odgovara na pitanja, pažnja u ovom segmentu programa nije bila na njenim stručnim stavovima, već na nagađanjima drugih gostiju i gošći.

O istoj temi su u dva segmenta emisije 28.3. raspravljali i analitičar Tomislav Kresović, narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije Miodrag Linta, novinari Predrag Jeremić i Predrag Azdejković, spisateljica i novinarka Vesna Jugović, doktor Alek Račić, predsjednik Srpske desnice Miša Vacić te crnogorski političar Vladislav Dajković (link, link). U segmentu programa u kom su gosti/šće bili/e Kresović, Linta, Jeremić i Jugović, iznesen je niz teorija zavjere o slučaju Štajnfeld, bez ijednog dokaza.

Oni su u razgovoru iznosili tvrdnje da je cilj slučaja Štajnfeld, zapravo, predstaviti Srbe kao “silovatelje”, o čemu se govorilo i u ranijim izdanjima ovog jutarnjeg programa. Jugović je pokušala ovaj slučaj smjestiti u širi kontekst kompleksne i besmislene teorije zavjere navodnog novog svjetskog poretka.

Međutim, ako mi gledamo agendu novog svetskog poretka, to znači da u odnosu na muškarce i žene, treba da se odvoje žene od muškaraca. Znači žele da prosto naprave taj jedan veliki jaz, da prošire u svim državama na planeti, i onda koriste slučajeve. Za svaku zemlju koriste poseban slučaj.

(...)

Ne smemo zaboraviti da su nevladine organizacije u stvari osmišljene da uruše sistem i da su deo tih nevladinih organizacija upravo Karanovička i ova, rediteljka, koje očigledno imaju svoj zadatak.

Teorija zavjere o “novom svjetskom poretku” popularne su u svijetu i baziraju se na narativu o navodnom postojanju “elita” koje kontrolišu sve svjetske prilike. Riječ je ipak samo o teoriji za koju, kao ni za tvrdnje Jugović o slučaju Štajnfeld, nema relevantnih dokaza.

Posebno problematičnu tvrdnju smještenu u nacionalistički kontekst iznio je Kresović, koji je rekao da je ovaj slučaj dio “globalne strategije” kojom se Srbi nastoje prikazati kao “loši momci”. Govoreći o filmu Danijele Štajnfeld, on ističe da je za njegovu izradu bila neophodna “scenaristička i režiserska sposobnost” koju, prema njemu, ona ne posjeduje, što ukazuje na to da je ona “dio interese zajednice koja je praktično ušla u taj projekat”:

Svojim sistemom praktično ušla u opasnu, ja pričam sada za nju, opasnu vododelnicu kad će biti maksimalno instrumentalizovana između prljavih političkih igara i prljavih mafijaških krugova koji su jaki. Pre svega albanske i muslimanske, odnosno bošnjačke mafije koji ima upliv u američkom Holivudu jer je mnogo filmova snimljeno o Srbima kao silovateljima. A sa druge strane ovi opskurni snimci se samo nameštaju da je nažalost ona ušla u to kolo rekao bih sapunske porno industrije i političke i ove druge.

Kako ističe, navodno “albanski lobi i lobi Sarajeva ulaže ogromne pare u New York Times”. Nejasno je na koji način Kresović vidi poveznicu između “albanske i bošnjačke mafije” i slučaja prijavljenog seksualnog nasilja u Srbiji, ali je posve jasno da za takvo nešto ne postoje nikakvi relevantni dokazi.  

Ova tvrdnja našla se i u domaćim portalima Alo, Republika, Radio Balkan seher mahala, Lifestyle dom, Dnevne i Magazin dan. Na portalima Radio Balkan seher mahala, Dnevne i Lifestyle dom Kresović je okarakterisan kao “stručnjak”, iako nije jasno u kojoj tačno oblasti vezanoj za ovaj slučaj je stručan. Portali Web tribune i Srbija javlja izjavu su pogrešno pripisali Predragu Jeremiću, koji jeste gostovao u emisiji, ali ove riječi nije izgovorio.  

Štajnfeld je povodom niza tekstova na portalu Republika, koji o ovom slučaju govore na sličan način, ovoj redakciji uputila dopis i negirala navode o njoj:

Nije istinita informacija da sam ušla u mrežu prljavih mafijaških krugova u Americi. Nije istina da sam žrtva bosansko-albanske mafije. Nije istina da je bilo koji glumac na mojoj meti, niti je istinita informacija da sam bilo koga ucenjivala svojom pričom, kao što nije istinita ni informacija da mi je bilo ko dao novac ili bilo šta platio. Motiv mog izlaska u javnost nije spinovanje i talasanje javnosti, niti je istina da ja vodim bilo kakav rat. Nije istinita informacija da sam bilo sa kim u dosluhu, niti bilo koga napadam. Nije istinita informacija da sam deo bilo kakve interesne sfere niti da učestvujem u bilo čijoj kampanji. Nije istinita informacija ni da sam bilo kada negirala da sam žrtva silovanja - navodi se u dopisu.

U pomenutim izdanjima emisije “Vikend jutro” na Happy televiziji ovaj slučaj je okarakterisan, ponovno bez ikakvih dokaza, kao “klasična međunarodno-politička namještaljka Lečiću”, te su u više navrata napravljene poveznice između ovog slučaja i slučaja silovanja u nekom od ratova na Balkanu.

Voditeljka Jeremić-Milošević nameće još jednu “moguću” teoriju zavjere za ovaj slučaj kada postavlja pitanje da li možda iza svega stoji nastojanje da se preuzme “biznis škole glume”:

Čija škola će zaživeti posle pada škole Mike Aleksića i Branislava Lečića? Ko će da preuzme biznis, to je sada krucijalno pitanje. Ko će novu školu glume da napravi da preuzme ozbiljne pare koje su uzimali ovi glumci radeći ovaj posao to je pitanje kojim novinari treba da se pozabave. A možda iza cele ove situacije stoji baš to?

Ni za jednu od navedenih teorija zavjere vezanih za slučaj prijavljenog silovanja Danijele Štajnfeld ne postoje relevantni dokazi. Riječ je o neprofesionalnom medijskom izvještavanju o kompleksnoj i osjetljivoj temi seksualnog nasilja. U jutarnjem programu Happy televizije, voditelj i voditeljka i njihovi/e gosti/šće satima su razgovarali o ovoj temi na posve neprimjeren, senzacionalistički način, koji sasvim sigurno može djelovati obeshrabrujuće na druge žene koje imaju dvojbi da prijave seksualno nasilje.  

Medijsko izvještavanje o seksualnom nasilju moralo bi biti lišeno svakog vida senzacionalizma i iznošenja neutemeljenih tumačenja, ali ovo, čini se, izmiče pojedinim domaćim medijima koji konstantno eksploatišu osjetljive teme poput ove.

O dobrim i lošim praksama medija u izvještavanju  o slučajevima seksualnog nasilja Raskrinkavanje je pisalo u analizi iz 24.1.2021. godine, koju možete pročitati u nastavku:

Tvrdnji da je Danijela Štajnfeld inicijalno počinioca seksualnog nasilja označila kao “producenta” ocjenjujemo kao lažnu vijest, budući da ona takvo nešto nikada nije izrekla.

Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da je Štajnfeld “ucjenjivala dva glumca za 30 hiljada”, budući da je riječ o glasinama za koje ne postoje nikakvi dokazi, a koje je Štajnfeld negirala. Dodatno, pogrešna medijska tumačenja ove neutemeljene tvrdnje, u kojima se navodi da je “jedan glumac Štajnfeld platio trideset hiljada eura da optuži Lečića”, inicijalno objavljene na portalu Republika, također ocjenjujemo kao lažnu vijest.

I tvrdnju da je Štajnfeld silovanje “prijavila preko televizije” ocjenjujemo kao lažnu vijest, budući da je ona policiji podnijela zvaničnu prijavu.

Tvrdnju da je prijava silovanja Štajnfeld povezana sa “albanskom ili bošnjačkom mafijom”, inicijalno iznesenu u jutarnjem programu Happy televiziji, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Dodatno, članke objavljene na portalima Web Tribune i Srbija javlja ocjenjujemo i kao dezinformaciju, budući da ove tvrdnje pogrešno pripisuju Jeremiću umjesto Kresovića, koji ih je zaista iznio.
Sve navedene tvrdnje u drugim medijima ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.

Tvrdnje da iza cijelog slučaja stoji “novi svjetski poredak” ocjenjujemo kao teoriju  zavjere, s obzirom na to da impliciraju da iza prijave silovanja Danijele Štajnfeld postoje neki skriveni “zavjerološki” motivi.

Na kraju, sve navedene tvrdnje ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje, budući da se u njima konstantno osporava ovaj slučaj seksualnog nasilja te se pokušavaju pronaći razlozi za njegovu prijavu mimo onog stvarnog. Žrtva seksualnog nasilja se u analiziranim emisijama Happy televizije kontinuirano nastoji prikazati kao ucjenjivačica, plaćenica mafije ili dio neke kompleksne zavjere.