Berlin
Shutterstock
Berlin

Shutterstock

Berlin, Foto: Shutterstock

U 2019. se cena zlata za uncu odjednom strmoglavila ispod 1.500 dolara, a toliko je vredelo i gotovo čitave 2018. Ali od onda je počeo rast i izgleda kao da mu nema kraja: samo od ovog juna pa do novog rekorda mu je cena porasla za gotovo petinu vrednosti, piše Dojče Vele.

Stara je logika: ako prete nevolje, zlato će uvek imati vrednost. Zlato nikad neće biti bezvredno, ali vrednost zlata je povezana sa čitavim nizom činilaca. Prvi je naravno potražnja - i prema njoj bi zapravo cena trebalo da pada. Jer daleko najveći kupci zlata su na Istoku: kao ilustracija i prema poslednjem, prošlogodišnjem izveštaju organizacije World Gold Council su 2017. Kinezi kupili 637,3 tona zlata, a Indijci 544,6 tona. Tek nakon njih dolazi potražnja Sjedinjenih Američkih Država gde se kupilo 144,7 tona zlata, ali poređenja radi, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je to bilo 52,1 tona, Iranu 44,9 tona, po četrdesetak tona je otišlo u Južnu Koreju, Hong Kong, Tursku, Indoneziju...

Ali baš na tim tržištima Istoka je sa ovom krizom u pandemiji potražnja značajno pala. Niti to treba da čudi: gotovo polovina od oko 4.500 tona zlata koje dolazi na tržište svake godine odlazi u proizvodnju nakita. A takav nakit se mnogo više prodaje na Istoku, na Zapadu se zlato pre vidi kao oblik ulaganja tako da se kupuju poluge, zlatnici ili vrednosti vezane za zlato. A u ovim kriznim vremenima očito nije doba za kupovinu bogatog zlatnog nakita čak ni za svadbu. Tako je ovoga puta baš Zapad taj koji je požurio da kupi zlato.

Nemci žele zlato

Kako javljaju iz World Gold Councila, najveći porast potražnje se vidi upravo u Nemačkoj: u samo prvoj polovici ove godine su Nemci kupili 83,5 tona zlata, dvostruko više nego u istom razdoblju prošle godine. To ima čitav niz razloga: prvi je svakako želja da se kapital "smesti na sigurno". S obzirom na uznemirenost na berzama i neizvesnost koja vlada u mnogim kompanijama, deonice čak i nekad sigurnih firmi su postale rizik koji će teško dati neku dividendu, piše DW.

Rudnik, zlato, srebro

Shutterstock

Rudnik, zlato, srebro, Foto: Shutterstock

Ne samo to: Nemci su već tradicionalno "igrači na sigurno", ali isto tako se još dobro pamti kriza u dvadesetim godinama prošlog veka i vlada upravo panični strah od (hiper)inflacije. A tu su milijarde evra koji se spremaju kao mere za podsticanje konjunkture nakon ove pandemije - dakle, zaključuju mnogi, novac koji će doći u opticaj i bez stvorene nove vrednosti. Može li to proći bez inflacije?

Može se tumačiti ovako ili onako, ali oni kojima je kasica-prasica dobro popunjena u svakom slučaju žele biti sigurni. A njih nema malo: prema podacima iz 2017. najimućnijih 10% Nemaca su raspolagali neto-kapitalom u proseku od 639.000 evra. Naravno, postoje i druga tradicionalna "utočišta" za novac u kriznim vremenima, na primer nekretnine. Ali cene kvalitetnih nekretnina u Nemačkoj su već dugo toliko visoke da je i tu previše rizično očekivati još veći rast vrednosti. Jer tu treba onda biti neko ko će tu nekretninu i kupiti da bi se ta vrednost opet pretvorila u evre i cente.

Hoće li biti još vrednije?

Zato - zlato. A ima još razloga koji ovu plemenitu rudu čine zanimljivom za Nemce: prvo, pri fizičkoj kupovini zlata i špekulacijom na porast njegove vrednosti se tu onda ne mora plaćati porez koji se računa na dobit od špekulacija. A drugo, cena zlata - kao i mnoge druge robe kojom se trguje na svetskim berzama - se računa u dolarima. A poverenje u američku valutu trenutno nije veliko, tako da je Nemcima zlato i na taj način atraktivno već i zbog toga što sam dolar nije alternativan za "spas" dela kapitala.

Zlato

Uprava Carina

Zlato, Foto: Uprava Carina

Hoće li zbog svega toga rekord cene zlata ostati na "samo" 1.981 dolar po unci? Hans-Günter Ritter iz firme Heraeus koja se bavi trgovinom plemenitim metalima nije siguran: pogotovo ako se neizvesnost u ekonomiji nastavi - i ako se nastavi ova psihologija čopora u kupovini, zlato bi lako moglo i probiti granicu od 2.000 dolara po unci. Ali zlato je ipak tradicionalno i špekulativni objekt tako da je tu teško biti pouzdan prorok, piše DW.

Jer uobičajene logike ponude i potražnje kod zlata - zapravo nema. S jedne strane je teško zamislivo da će se igde naći neko novo bogato nalazište te rude, ali velika količina zlata koje dolazi na tržište "ostaje" u trezorima: jedva 7,5% zlata se potroši u industriji, posebno u elektronici i retko se isplati to zlato opet reciklirati. Sve ostalo se "vrti" i dalje, a svake godine ga ima sve više: oko polovine odlazi u industriju nakita, petnaestak posto kupuju središnje banke kao zalog svojoj valuti i ostatak od 30% je predmet špekulacija.

Zbog svega toga, koja vrednost unce će biti sutra je nemoguće reći. Ali ako vam je deda ostavio koju zlatnu polugu u nasledstvo, u svakom slučaju se ne morate žaliti...