Zoltan Dani i Dejl Zelko sa porodicama u SAD
US Embassy Serbia
Zoltan Dani i Dejl Zelko sa porodicama u SAD, Foto: US Embassy Serbia

- Da sam znao pravu istinu o situaciji u Srbiji, ne bih učestvovao u bombardovanju - poverio se Dejl Zelko, američki pilot, svom sadašanjem prijatelju Zoltanu Daniju, koji je sa svojom jedinicom oborio njegov "nevidljivi" F-117A 27. marta 1999. godine.

PROČITAJ JOŠ:

Dvadeset godina posle NATO bombardovanja, Zoltan Dani je ispričao da se sa Zelkom, s kojim se u međuvremenu sprijateljio, redovno čuje.

"Žao mi je, prevareni smo"

- Verovao je da je drugačije stanje i svi piloti su bili ubeđeni da u Srbiju donose slobodu i demokratiju. Shvatio je da je pozadina svega bilo nešto drugo i da je Srbija bombardovana iz političkih razloga - priča Dani.

Sa Zelkom se čuo i pre nekoliko dana: "Kaže da mu je žao što je učestvovao u bombardovanju Srbije i da su prevareni. Bili su uvereni da su dolazili iz humanitarnih razloga da poprave stanje. Da je znao pravu istinu, ne bi u tome učestvovao. Kaje se što je bacao bombe na srpsku decu".

Iako je prošlo 20 godina, Dani kaže da mu se čini kao da je bombardovanje juče bilo: "Sve je sveže. Rane su velike, i među stanovništvom i među našim saborcima, sveže su i duboke".

PREPORUČUJEMO:

Zoltan Dani, pukovnik protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije, komandovao je 3. raketnim divizionom PVO, 250. raketne brigade 27. marta 1999. godine, kada je njegova jedinica oborila „nevidljivi“ F-117, a i pilota Dejla Zelka u ataru sremskog sela Buđanovci.

O njemu i američkom pilotu snimljena su i dva filma - "21 sekund", a zatim i "Drugi susret", reditelja Željko Mirkovića.

Kako je došlo do ideje za susret

Pre osam godina, govoreći o ideji za film "Drugi susret", Dani je ispričao:

Zoltan Dani, penzionisani pukovnik, Foto: Youtube screenshot

- Tu je i scena u kojoj me stariji sin Atila poziva da zajedno pogledamo izjavu pilota Zelka. Sin je to skinuo sa interneta - Zelko priča o tome kako mu je bilo kada je bio oboren iznad Jugoslavije. Mi to tada slušamo i sin me u jednom trenutku spontano pita šta bih ja rekao Dejlu kad bi se jednog dana sreli? Odgovorio sam da ne bih imao ništa protiv jer smo obojica bili profesionalci i izvršavali smo zadatke koje su pred nas postavljali naši pretpostavljeni i da bih mu rekao: hajdemo na po jedno piće! Tog momenta je Željku Mirkoviću sinula ideja da se to i ostvari i počeli smo da radimo na filmu "Drugi susret".

Uspostavljen je kontakt preko interneta, Dani i Dejl razmenjivali su pisma, uglavnom o porodici i svakodnevnim temama i problemima.

Zoltan se osmehuje na pitanje o prvom susretu. "Prvi susret je bio u Buđanovcima", kaže.

A drugi, mirnodopski, zbio se, po ideji reditelja filma Mirkovića, u pekari u Skorenovcu, gde je naš pukovnik tada radio.

- Osećaj je bio nesvakidašnji, vrlo neobičan, a istovremeno i kao da je to samo običan susret sa komšijom. U toku naše prepiske i pripreme tog susreta postepeno se stvarao osećaj da je to, ipak, nešto posebno, kako za Dejla tako i za mene. Naš odnos je sada vanpolitički i potpuno ljudski - ispričao je Zoltan Dani i dodao:

- Ni u jednom trenutku nisam imao dilemu da li da se sretnem sa Dejlom Zelkom. Potpuno sam ubeđen u to da je uvek bolje družiti se i razgovarati o osnovnim vrednostima porodice i društva nego ratovati.

Na vest o ovom nesvakidašnjem susretu, na internet forumima rasplamsale su se tada diskusije u kojima se iznose oprečne ocene - od potpunog odobravanja ovog poteza do isključivih stavova i osuda. Zoltan Dani, ratnik u penziji, o tome je rekao:

- Negativni komentari dolaziće od ljudi negativne energije i njih iz tih pozicija neće niko moći da pomeri. Ohrabrujuće je da nas je više ovakvih koji razmišljaju i rade u smislu pozitivnih vrednosti ljudskog roda. Naš odnos se razvio od u početku "nepoznatih neprijatelja" do sada, kad mogu da kažem "poznatih porodičnih prijatelja". Mi smo stvarno postali prijatelji koji se svaki dan "sretnu" na internetu i razmenjuju mišljenja o raznim običnim temama. Želimo da pošaljemo poruku svetu da je mir među narodima i državama neprikosnoven i da je bolje širiti iskrene prijateljske odnose nego ratnohuškačke. Dejl Zelko i ja smo u tom ratu bili vojnici, a posle njega ljudi koji se bore za mir. Kad neko doživi rat i skoro sve njegove strahote, shvati svu besmislenost rata. A kad to prođe, prvo je sretan što je preživeo, a posle poželi da se to više nikome nikada ne dogodi. Ovaj film upravo treba da prenese takvu poruku - kaže Zoltan Dani, pukovnik u penziji, ratni heroj.