Tatjana Adžić Vukićević
Pink
Tatjana Adžić Vukićević

Pink

Tatjana Adžić Vukićević, Foto: Pink

U Kovid bolnici u Batajnici do sada je zbog korone lečeno oko dve hiljade pacijenata, a trenutno je u ovoj ustanovi hospitalizovano oko 400 obolelih. To je za 10 do 15 odsto manje u odnosu na decembar kada je ovde zbrinjavan najveći broj građana sa simptomima kovida-19.

Docent dr Tatjana Adžić Vukičević, pulmolog i rukovodilac ove bolnice, objašnjava da se virus promenio, da je mutirao, ali da i dalje stvara teške forme bolesti. O tome svedoče rendgenski snimci teških upala pluća i svakodnevni priliv obolelih, ali tu su i oni čiji su rezultati analiza veoma loši, a koji se osećaju dobro.

- Interesantno je da imate obolele od korone koji se super osećaju i šetaju, nemaju velike tegobe, a kada im vidimo snimak pluća pomislimo: "ovaj pacijent može da umre sutra koliko mu je loš snimak pluća". Takve pacijente moramo da zadržimo na lečenju, da im damo terapiju i pratimo nekoliko dana kako bismo videli u kom će pravcu ići njihov oporavak. Tek onda ako utvrdimo da je sve u redu možemo da im dozvolimo kućno lečenje. Na osnovu tih iskustava mogu da kažem da nešto nije isto kao pre tri ili šest meseci - navodi dr Adžić Vukičević.

Bez obzira na manji broj pacijenata, oni koji se ovde leče imaju podjednako teške kliničke slike. I nema pravila ko će biti teže bolestan, mlađi ili stariji bolesnik. Svakoga dana se primi od 40 do 50 novih pacijenata. Dve trećine obolelih su muškarci.

- Možda sada nemamo mnogo teško obolelih u dvadesetim godinama, ali imamo dosta onih koji su u tridesetim godinama. To su teški i komplikovani bolesnici i svi moraju da budu priključeni na kiseonik, neki vid invazivne i neinvazivne ventilacije, o kojima danonoćno moraju da brinu timovi lekara. Pacijentima nekada zbog progresije bolesti i stvaranja tromboza moramo da amputiramo ruku ili nogu - napominje ona.

Nosioci virusa korona koji nemaju upalu pluća ne treba da budu u bolnici. Ali, ako imaju bilo kakvu promenu na snimku pluća i poremećene parametre zapaljenja, o kojima govore leukociti u analizi krvi ili CRP, onda oni moraju da budu primljeni u bolnicu. To se posebno odnosi na one koji već imaju neke pridružene bolesti. Tu se misli na dijabetes, arterijsku hipertenziju, gojaznost, ali i ako je neko imao malignu bolest ili je primao imunosupresivnu terapiju.

- Uvek je bolje primiti osobu da dva, tri dana bude pod budnim okom lekara nego je ne primiti. Bolnica u Batajnici je došla u pravo vreme, kada je u Srbiji beleženo dnevno po 8.000 obolelih od kovida. Pre toga, morali su teški bolesnici da se voze iz Beograda po 250, 300 kilometara sa lekarskom pratnjom i kiseonikom kako bi bili smešteni u prvu slobodnu bolnicu. I taman kada ih odvezu, ekipe hitne pomoći se vraćaju po druge bolesnike i voze ih dalje. Mislim da je hitna pomoć potrošila gorivo onoliko koliko bi ga inače koristila do 2025. godine - smatra dr Adžić Vukičević.

Kovid bolnica na Batajničkom drumu ima 12 poluintenzivnih i četiri intenzivne nege. Radi jedno krilo ustanove, drugo još ne. Ukoliko, ne daj bože, zatreba, ona kaže da će i drugo krilo biti pušteno u upotrebu. Sve službe rade osim operacione, angio i porođajne sale. Ovde i 28 ljudi dolazi tri puta nedeljno na dijalizu. Laboratorija radi 24 sata i obavljaju se razna snimanja.

Kovid bolnica Batajnica

Tanjug/Zoran Zestic

Kovid bolnica Batajnica, Foto: Tanjug/Zoran Zestic

Neke bolnice poput Instituta za reumatologiju, Klinike za ortopediju "Banjica", Klinike za grudnu hirurgiju KCS-a i Klinike za pulmologiju KCS-a vratile su se u nekovid sistema rada, odnosno ne primaju više pacijente sa koronom i mi smo preuzeli njihove najteže bolesnike, dok su oni sa lakšom kliničkom slikom smešteni u "Arenu". Dosta pacijenata zbog korone završi na respiratoru. Kada se neko stavi na respirator znači da više nema mišićne snage i rezervnog prostora da diše. Njemu mora da pomogne mašina i da mu izbacuje i ubacuje kiseonik iz pluća. To je poslednji potez koji čoveku daje nadu da može da ostane živ - napominje dr Adžić Vukičević.

Smrtnost ljudi koji se stave na respirator je velika jer preživi 30 odsto njih, kaže naša sagovornica. I proces odvajanja od respiratora je mukotrpan i težak. Pacijent mora da ispuni sve vitalne parametre da bi mogli da ga "odvoje" od mašine. Duži boravak na respiratoru nosi rizik od infekcija jer mogu da se jave bakterije koje su otporne čak i na rezervne vrste antibiotika, pa bolesnici mogu da dobiju sepsu i imaju znake otkazivanja bubrega. Nekada lekari moraju i da im naprave otvor na dušniku da bi kroz to mesto mogli da dišu.

- Ima pacijenata starijeg životnog doba koji su sve to pobedili i otišli kući na svojim nogama. Ali ima i onih koji se nisu oporavili. Ne znamo i dalje zašto je to tako. Bilo bi dobro kada bi se radile obdukcije. Nisu kod preminulih bile klasične upale pluća. To su bili mali mikrovaskulitisi, trombovi koji nastaju prvo u plućima pa onda u raznim organima, mozgu, pankreasu, jetri, slezini, ekstremitetima. "Otkače" se i ne znate gde će da završe - dodaje ova pulmološkinja.

A i oni koji su preležali kovid moraju da budu pod nadzorom stručnjaka. Naša sagovornica napominje da je neophodno da neko prati zdravstveno stanje pacijenata koji su izlečeni, da se vidi šta se dalje dešava sa tim ljudima. To će biti interesantno da bi se izveli dalji zaključci o posledicama virusa. Jer, i dalje ima veoma mnogo nepoznanica o koroni.

- Pratila sam pacijente koji su preživeli koronu u prvom talasu. Imali su strašne posledice, nisu mogli da dišu, da se istuširaju i obave ličnu higijenu... Zatim se sve postepeno vraćalo u normalu. Jednostavno, trebalo je vremena. Primetila sam da su posle svi uspeli da povrate normalne parametre plućne funkcije. Od njih 300, možda samo jedna osoba nije uspela da se vrati u normalu. Imali smo i pacijente koji su preležali koronu, pa su je opet dobili, ali su oni malobrojni. Oni nisu imali težu kliničku sliku u odnosu na prvu pojavu bolesti - otkriva dr Adžić Vukičević.

Po njenom mišljenju, korona nikada neće nestati, ali će uspeti da se suzbije vakcinacijom. Vremenom ćemo naučiti da sa njom živimo i borimo se protiv nje kao i protiv drugih bolesti poput HIV-a ili tuberkuloze.

PROČITAJTE JOŠ: