Karlos Šakal
EPA/STR
Karlos Šakal

EPA/STR

Karlos Šakal, Foto: EPA/STR

Beograd mu je bio glavna baza za izvođenje terorističkih napada 1982. i 1983. godine.

Povezanost Karlosove brutalne terorističke organizacije sa socijalističkom Jugoslavijom, ali i s brojnim istočnoevropskim tajnim službama otkriva strogo poverljva „Specijalna informacija” o akciji “Karlo 2” Državne bezbednosti SFRJ, upućena najvišim komunističkim rukovodiocima 13. oktobra 1983, do koje je došao „Blic”.

Zanimljivo je da ni Karlos, kao ni bilo ko od njegovih saradnika, nikada nije procesuiran u SFRJ niti je izručen zemljama koje su vodile istragu protiv njegove terorističke organizacije, iako je DB znao da su Šakalovi ljudi 1974. raketnim bacačem pogodili avion JAT-a kada su gađali civilni avion izraelske kompanije.

U javnosti je jedino poznato da je Karlos bio jednom u Beogradu, kada je priveden, a kao pogrešno se često navodi da je to bilo 1975. godine.

Prvi put došao 1969.

Dokument do koga je “Blic” došao otkriva da je Karlos prvi put bio u SFRJ 1969. Od tada je bio “nekoliko puta”, sve do 1976, kada je 6. septembra priveden u hotelu “Metropol”, i to po dojavi „Štazija”, tajne službe istočne Nemačke, a nakon što je Karlos DB-u SFRJ nudio blisku saradnju. Pušten je već 9. septembra. Konstatuje se da je Šakal u SFRJ samo te 1976. bio tri puta i da je boravio ukupno dve nedelje u Beogradu i jednom “u malom mestu kod Splita”. Narednih godina u SFRJ svake godine dolaze Karlosovi saradnici čija se imena navode u izveštaju.

Tako Karlosovi ljudi 1980. prenose preko SFRJ oružje za akciju u Švajcarskoj i ostvaruju kontakt sa Abu al Hakamom, liderom terorističke organizacije “ASALE Mudžahida”, koji postaje Karlosov saradnik. Od početka 1982. dolazak Karlosovih terorista postaje učestaliji da bi 26. juna te godine i sam Šakal došao u Beograd, gde je ostao sve do početka 1983, kada ga menja jedan od njegovih najbližih saradnika Nemac Johanes Vajnrih.

Karlos i njegovi saradnici u Beogradu ostvaruju kontakte sa pripadnicima rumunske tajne službe “Sekurite”, kao i s istočnonemačkim “Štazujem” i sirijskom službom. Česti su kontakti i sa grčkom terorističkom organizacijom ELA i pomenutim Abu al Hakamom. Šakal, sa kratkim izbivanjima, živi u iznajmljenom stanu u Nikšićkoj ulici, a u hotelu “Jugoslavija” otvara teleks na ime “Michael” preko koga “koordinira rad terorističke organizacije”.

Nudili saradnju DB-u

„Kontaktira s članstvom i rukovodstvom i nadzire transport oružja, eksploziva i druge terorističke opreme. Praktično, Beograd postaje jedna od njegovih najznačajnijih baza u Evropi“, navodi se u izveštaju DB-a.

Ovaj izveštaj zapravo je napisan nakon što je Karlosov saradnik i zamenik Johanes Vajnrih u ime terorista ponudio jugoslovenskom DB-u legalnu saradnju posle 116 dana koje je proveo u Beogradu jula 1983. Ta saradnja je prvo nuđena preko državljanke SFRJ Nede Radonić (označena kao pripadnik Karlosove organizacije), posle čega je Vajnrih stavljen u izolaciju 5. septembra 1983.

Za režim u SFRJ nije bila tajna da je Iljič Ramirez Sančez - Karlos Šakal vođa terorista, ali je našim komunistima bilo bitno “što svim sredstvima pruža doprinos u međunarodnom klasnom ratu”.

Odeljak izveštaja DB-a “Saznanja o Karlosovoj organizaciji” otkriva da su jugoslovenski obaveštajci do detalja znali s kakvim teroristima imaju posla, ali da ih nikada nisu procesuirali. U početku se navodi da je sam termin “Karlosova organizacija” uslovan, kao i da njegov najbliži saradnik Vajnrih tvrdi da organizacija nema ime. Zatim se citira da se u zvanično dobijenom izveštaju mađarske obaveštajne službe za te teroriste koristi naziv “Svetska revolucija”.

- Cilj im je da svim sredstvima pruže doprinos uspešnom ishodu međunarodnog klasnog rata, odnosno pobedi socijalizma u svetu - navodi DB, i dodaje kako u Karlosovoj organizaciji za prirodnog saveznika smatraju zemlje Varšavskog pakta, a da saveznike imaju i u “progresivnim arapskim režimima”, pre svega u Siriji, Južnom Jemenu i Libiji.

- Kao skoro isključivi metod u svojoj aktivnosti koriste terorizam ili u njihovoj terminologiji “revolucionarno nasilje” i subverziju, uz traženje pomoći i oslanjanje na saradnju s obaveštajnim službama navedenih arapskih zemalja i članica Varšavskog ugovora. U tom cilju sarađuju sa srodnim ultralevičarskim teroristima... To tumače kao svoju “internacionalističku obavezu” - navodi se u izveštaju DB.

Zaključuje se da su ciljevi terorističkih napada “interesi, imovina, objekti i ličnosti sa Zapada, reakcionarni arapski režimi, kao i izraelski i cionistički interesi”. Napominje se da nijedno nedelo nisu izveli prema “socijalističkoj zajednici” ili “progresivnim režimima”.

Lično ubio „izdajnika“

U istom odeljku se navodi da je osnovno pitanje: Ko stoji iza Karlosove organizacije? DB zaključuje da su teroristi manipulisani tajnim službama sa kojima sarađuju, ali da njihova organizacija nije “obična agentura”. Navodi se da Karlos i Vajnrih ističu svoju samostalnost, a da to potvrđuju i dokumenta terorista do kojih je DB došao. Spominje se da postoje indicije da je Karlosa vrbovao sovjetski KGB dok je od 1969. do 1971. bio na studijama u Moskvi, ali i da ne može sa izvesnošću da se utvrdi da li je neka služba “penetrirala u Karlosovu organizaciju”.

Navodi se i da teroristi posvećuju “izuzetnu pažnju zaštiti od penetracije”, da rigorozno proveravaju članstvo i opisuje kako je Karlos lično ubio člana rukovodstva Mihela Mukardala, koji ga je izdao francuskoj policiji, kao i sirijskog novinara Hani Kudu. DB zaključuje da se Karlosova organizacija finansira od naknada koje im daju tajne službe za određene akcije pljačkama i ucenama u zapadnoj Evropi, kao i prodajom oružja i terorističke opreme.

- Bilo je perioda kada su raspolagali svotama od nekoliko miliona dolara, ali i drugih, kada je, na primer, nedavno Vajnrihu ostalo svega 15.000 dolara za „evropske poslove” - piše u izveštaju.

Studije u Moskvi, protesti u Londonu

U izveštaju DB-a posebna pažnja posvećena je biografiji Karlosa, za koga se navodi da je rođen u Karakasu 1949. i da je sa 16 godina postao član Komunističke partije Venecuele. Karlos je za vreme studentskih demonstracija 1968. boravio u Londonu, gde po nalogu KP Veneculele osniva ilegalni “Front za nacionalno oslobođenje Venecuele”.

Po povratku sa studija iz Moskve, Karlos se upoznaje sa vojnim liderom palestinske PFLP Vadijom Hadadom i uključuje se u francusku ekspozituru te organizacije „Parizjen orijental“ (Parisienne Orientale), koju je vodio alžirski veteran Mohamed Boudija. Nakon ubistva Boudije, vođstvo preuzima Šakal i tada uspostavlja saradnju sa terorističkim organizacijama iz Nemačke “Bade-Meinhof” i “R-2”. Njegov saradnik tada postaje Johanes Vajnrih. DB beleži terorističke napade iz tog perioda i zaključuje da se Karlos razilazi sa palestinskom organizacijom jer je ona “usko skoncentrisana na palestinske interese”.

Izveštaj iz osam delova na 29 stranica

Izveštaj DB je podeljen u nekoliko celina: „Saznanja o Karlosovoj organizaciji”, „Konkretna saradnja sa pojedinim obaveštajnim službama”, „Veze sa srodnim organizacijama”, „Planirane i izvršene terorističke akcije”, „Boravak i aktivnosti Karlosove organizacije u SFRJ (što je navodno u prethodnom delu teksta), „Pristup Karlosove organizacije jugoslovenskoj državljanki Nedi Radonjić”, „Ponude Karlosove organizacije za saradnju sa SDB” i „Predlog mera za realizaciju akcije Karlo 2”, koja se odnosi na Vajnriha.

Komentari (1)

Matori

21.02.2018 10:30

Овај Карлос на слици је пљунити Ђорђе Чварков из "Државног посла".