Australija i Novi Zeland
Profimedia
Australija i Novi Zeland

Profimedia

Australija i Novi Zeland, Foto: Profimedia

 

* Australija prednjači kada su veličine stambenih prostora u pitanju

* Tipična austrlijska kuća sa tri ili četiri sobe i garažom, u pristojnoj oblasti, košta blizu pola miliona australijskih dolara

* U Australiji se dobro živi i još bolje jede

Za razliku od prenaseljenih delova Evrope i Azije, u Australiji prostora ne manjka. To se odnosi i na kuće. Prema statistikama, Australijanci od svih nacija raspolažu kućama najveće kvadrature, od čak 230 kvadratnih metara u proseku.

Dotle prosečna američka kuća ima “svega” 201,5 kvadrata. Kad smo prešli iz Brizbejna u Adelejd, iznajmljivali smo jednu upravo završenu kuću, dok nismo bili spremni da kupimo sopstvenu. Ta kuća je bila toliko nepotrebno velika za nas šestoro da nismo imali dovoljno nameštaja da je popunimo, pa smo usred trpezarije, pored astala za ručavanje i kauča, postavili i sto za ping-pong. Čisto da ne bi delovalo prazno, a i da bi deca imala nečim da se zabave.

Znam stariju ženu u Brizbejnu čiji je muž umro a mnogobrojna deca se razišla, tako da živi sama u kućerini sa pet spavaćih soba i tri kupatila. Uglavnom te prostorije drži zaključane, čekajući na goste koji se retko pojave.

Pročitajte još:

 

MOĆ NEKRETNINA

Ovo ne znači da su kuće i stanovi jeftini. Tipična kuća sa tri ili četiri sobe i garažom, u pristojnoj oblasti, košta blizu pola miliona australijskih dolara. U Sidneju i Melburnu i mnogo više. Preskupe nekretnine su goruće pitanje već decenijama. Mladim parovima je posebno teško da kupe svoju prvu kuću i zato vlada uskače sa raznim shemama i bonusima. Na drugoj strani, iako svi kukaju, nikome zapravo nije u interesu da kuće naglo pojeftine. Lični kapital jednog Australijanca uglavnom je sadržan u kući koju poseduje (ili otplaćuje). Stoga, kad bi sve kuće pojeftinile, i njegova bi izgubila vrednost. Ovo dalje ide i do nacionalnog nivoa. Ako bi nekretnine otišle dole, tako bi bilo i sa vrednošću same Australije, tj. njene privrede, penzionih fondova, banaka... jer svi oni imaju kapital uložen u nekretnine. Zato se nastavlja ova igra stalnog rasta cena. Vlada u tome ima nekoliko poluga kontrole, kao što je recimo odluka o tome kad i koliko zemljišta će osloboditi za novu gradnju.

Napravili lažni prilog "Raša tudeja" o srpskom ministru i švercu oružja. Pogledajte zastrašujuću prevaru koju su hteli da podvale građanima Srbije i pravi snimak (VIDEO)

AUTOR: Alo.rs DATUM I VREME: 21.10.2019. 11:11 - 21.10.2019. 11:40 Pripadnici Đilasovog Saveza za Srbiju lažirali su prilog televizije „Raša tudej". Sve to je nastavak brutalne kampanje pune laži koju rade protiv ministra policije Nebojše Stefanovića. Raša Tudej prilog, Foto: prinstskrin * Pripadnici opozicije napravili lažni prilog o Nebojši Stefanoviću * Plasirali ga kao da je Raša Tudej * Težak skandal!

 

Tipična australijska kuća je prizemljuša od drvenih ili čeličnih ramova, spolja ozidana ciglom i sa krovom od crepa ili valovitog lima. Iznutra se zidovi pune izolacijom i oblažu gipsanim panelima. Ovde ću u opisu gradnje ovdašnjih kuća stati, a mogao bih da teram do jutra. Otkud to? Pa, u Brizbejnu sam pet i po godina radio kao programer u firmi koja se bavi softverom za projektovanje porodičnih kuća. Na stolu, desno od kompjutera, stajao mi je debeli priručnik pod nazivom „Australijski standard za gradnju rezidencijalnih objekata“. Mnoge delove iz njega znao sam u po noći.

HIT THE ROAD, JACK

Australijanci vole automobile i spremni su da se u njima voze satima, bilo da idu na posao ili na odmor. Putevi su novi ili su vrlo dobro održavani pa kola glatko klize po njima, a označenost je praktično stopostotna - gde god je imalo smisla staviti neku tablu ili znak, oni tamo i stoje. Pošto se ovde sve daje na bezbednost, brzina na autoputu je svega 110 km/h. Skoro sva vozila opremljena su automatskim menjačem. Na putevima dominiraju poznati proizvođači: "Tojota", "Micubiši", "Kija", "Ford" i "Holden" (australijska varijanta "Dženeral motorsa"). Oni sa malo boljim primanjima vole da svoj status istaknu kupovinom evropskih, najčešće nemačkih kola.

Da li zbog visokih poreza, monopola uvoznika, volana na desnoj strani ili nećeg četvrtog, tek, vozila su ovde osetno skuplja nego u drugim zemljama. Uvreženo je mišljenje da se kupovina potpuno novih kola ne isplati jer brzo gube na vrednosti. Bolje je kupiti ona koja je provobitno koristila vlada ili neka kompanija, jer se zna da su bila propisno održavana. Sa ženom se šalim da najvažniji deo u australijskom automobilu nije motor nego klima-uređaj. Da ste ovde, sve bi vam odmah bilo jasno. Ući u parkiran auto usred leta slično je kao ući u rernu. Čak i sedišta peku. Posle niza nesrećnih slučajeva, uveden je propis da se deca ni na trenutak ne smeju ostaviti sama u kolima, bez obzira na okolnosti i spoljnu temperaturu.

Sidnej Australija

Profimedia

Sidnej Australija, Foto: Profimedia

 

 Kad sam tek stigao u Australiju, 2003. godine, automobili "Forda", "Micubišija" i "Holdena" su se još lokalno proizvodili. Od tada su ove fabrike zatvorene a radnici otpušteni, uz vladinu asistenciju da se prekvalifikuju i uklope u druge grane privrede. Ekonomska realnost je da se u Australiji zbog visoke cene radne snage proizvodnja bilo kakve industrijske robe teško isplati. Poslovi se šalju u jeftinije zemlje, najviše one u Aziji, a sa radnim mestima Australija gubi i inženjerska znanja i sposobnost da se tehnologijom takmiči na svetskim tržištima. O ovom problemu se u medijima redovno diskutuje, ali niko se još nije pojavio s nekim rešenjem.

KAO U LESKOVCU

I mi Balkanci priznajemo - u Australiji se dobro jede! Početak priče je roštilj, “barbikju“, ili po australijski "barbi". Skoro svi iza kuće imaju roštilj na gas ili ćumur pa vikendom australijska predgrađa mirišu kao Leskovac. Uz pečenje se podrazumeva i dobro ohlađeno pivo. Sledeće po popularnosti je fish’n’chips, pržena riba sa pomfritom, što mi je u početku delovalo suviše masno da se jede samo tako, bez hleba, no čovek se navikne. Tu su i tradicionalne pite sa mesom. Pa onda nešto vrlo australijski, "vedžemajt”, proizvod od kvasca koji se maže na hleb (ali tanko). Kad ga probate prvi put, ispljunete zalogaj i uzviknete "fuj!". A posle ga zavolite. U našem frižideru uvek držimo teglicu “vedžemajta”. Izgleda kao čokolada za mazanje, recimo kao eurokrem, i zato se ljudi zabune. Nije uopšte sladak, nego izrazito slan i kiseo.

Umesto Titovog tela, u sanduku se na sahrani nalazilo nešto potpuno drugo! (VIDEO)

AUTOR: Balkanekspres/ Alo.rs/ N.M. DATUM I VREME: 20.10.2019. 22:50 Kada je Josip Broz Tito umro, pojedini članovi Predsedništva SFRJ, pre svega Stevan Dronjski i Stane Dolanc, želeli su da ga balsamuju i stave u mauzolej. Foto: Arhiva Alo Ni sahrana Josipa Broza Tita 8. maja 1980. godine nije prošla bez Službe državne bezbednosti.

 

BONUS VIDEO: Alo.rs na aerodromu u Batajnici