Radmila Felbab
Alo.rs/M.O.

Reuma u levoj ruci, sve je što povremeno boli ovu okretnu staricu koja bez problema, velikom sekirom, vešto cepa drva, snažno zamahujući, kao da nije zagazila u desetu deceniju. Pregurala je u životu brojne nedaće, seća se zaraznih bolesti, Drugog svetskog rata, a čak ni korona nije slomila baku Radmilu Felbab.

- Malo me boli leva ruka, to je sve. Nisam nikada ozbiljno bolovala, nisam posećivala bolnicu, a jedina boljka bili su mi zubi koje sam morala da popravljam i menjam - kaže baka Radmila koja nakon cepanja drva stoji uspravno kao sveća.

Radmila Felbab

Alo.rs/M.O.

Radmila Felbab, Foto: Alo.rs/M.O.

Skoro 25 godina dane provodi sama uz radio, a televizor kaže da nikada nije volela da gleda. Nadživela je oba sina, supruga i dva brata. Društvo joj povremeno prave snaja, unuk i bratanice iz Beograda.

-Ostaviću sve snaji, tako smo se dogovorili, jer ona vodi brigu o meni. Mučno je kad doživite da sahranite decu. I mog supruga sam nadživela, a bili smo zajedno 40 godina u braku. Imala sam 22 godine kada sam se udala. Sećam se lepih, ali i ružnih trenutaka u našem zajedničkom životu, bilo je svačega - priča i dodaje - Sa drugim sinom porodila sam se na ulici. Sneg je bio do kolena, oko ponoći smo muž i ja pošli u porodišlte na drugi kraj sela, ali nisam do tamo stigla. Na pola puta ušli smo u kuću kod komšija gde sam na svet donela sina, a potom je muž Milorad upregao konje i u saonicama smo otišli do porodilišta.

Ova baka danas živi od 14. 600 dinara muževljeve penzije koju je zaradio u poljoprivednoj zadruzi. I ne žali se, nikada i nije. Snagu i volju za životom kaže da je nalazila u malim stvarima. Vedra je i nasmejana, iako joj život često nije davao razloge za to.

-Nikada nisam bila ogorčena na život. To je tajna-kaže uz osmeh.