Škola, đaci,
Alo!/Masanori Jošida
Škola, đaci,

Alo!/Masanori Jošida

Škola, đaci, , Foto: Alo!/Masanori Jošida

 

* Nasilni učenik koji povredi drugog učenika, nastavlja redovno da dolazi u školu, ne gubi ništa od nastave, a nepravedno je da onaj koji je zlostavljan, zbog evenutalnog lečenja i cele traume, ne dolazi u školu te se propušteni časovi gomilaju.

* Markov je objasnio i šta podrazumeva koncept "study room"  kao jedno od rešenja nasilja u školama.

* Školski psiholog Branka Tišma je objasnila da mnogi ne prihvataju da je njihovo dete uradilo nešto pogrešno, pa nalaze greške u proceduri, ali i da je potrebno da se svi osveste da nasilje jeste nasilje.

 

Sa tim su ispred Ministarstva prosvete juče izašli predstavnici Foruma beogradskih gimnazija i to je prvi put da se neko na ovaj način u prosveti pozabavio ovim gorućim problemom.

Ali, šta svaki od tih predloga konkretno znači, kako bi bili primenjeni i šta o njima misle i drugi stručnjaci koji rade sa decom, kao i da li bi to sve imalo efekta ili bi možda došlo do kontraefekta?

Predsednik Foruma beogradskih gimnazija, Aleksandar Markov, objasnio je kako je osmišljen sistem suspendovanja đaka sa nastave, a tokom trajanja disciplinskog postupka.

Pročitajte još:

Sada je situacija takva da nasilni učenik koji povredi drugog učenika, nastavlja redovno da dolazi u školu, ne gubi ništa od nastave. U školu ne dolazi ovaj koji je bio zlostavljan, prvo zbog evenutalnog lečenja, ali i cele traume, što je i razumiljivo, ali kako se povratak na časove bliži, tako raste i bojazan od ponovnog susreta sa nasilnikom, a propušteni časovi se gomilaju.

- To je nepravedno, trebalo bi da i nasilnik oseti neke posledice - smatra Markov: "Poruka treba da bude da je nasilje neprihvatljivo i da mu nije mesto u školi, i poenta je upravo u toj poruci. Nasilnik mora da razmili o svojim postupcima".

Na pitanje koliko može da traje suspenzija, predsednik Foruma kaže da je cela ideja i dalje u začetku i da konkretno vreme još nije određeno, ali bi suspenzija mogla trajati oko nedelju dana ili dve.

- Suspenzija bi mogla da traje do završetka disciplinskog postupka, što obično traje oko dve nedelje, ukoliko roditelji ne opstruišu proces - dodaje on.

Zanimljivo je da bi tokom suspenzije đak bio upisivan u dnevnik, i iako bi to bili opravdani izostanci, ukoliko se namnože, učenik rizikuje da dođe u situaciju da izlazi na razredne ispite, te mu je to u osnovni motiv da ne dođe u situaciju da često bude suspendovan, odnosno da nastavi sa svojim nasilnim ponašanjem.

Nasilje, tuča

Shutterstock

Nasilje, tuča, Foto: Shutterstock

Markov je objasnio i šta u ovom kontekstu konkreno podrazumeva koncept "study room" (soba za učenje, prim. aut.), koji predlažu kao jedno od rešenja nasilja u školama.

- "Study room" se primenjuje u nekim našim privatnim školama i namenjena je učenicima koji drastično krše disciplinu na času. Ranije ste mogli da izbacite učenika sa časa, sada je to zakonom zabranjeno, i morate da ga smirite. "Study room" bi bila biblioteka, ili bilo koja druga prostorija u školi, u koju bi nastavnik mogao da pošalje nemirnog učenika kada ga udalji sa časa. Tu bi takođe bio pod nadzorom drugog nastavnika, morao bi da preda mobilni telefon, trebalo bi da razmisli o svojim postupcima, a mogao bi da uči i čita - objašnjava.

Kako dodaje, objašnjavajući zašto bi soba za učenje bila pozitivno rešenje, česte su situacije da direktor nije u školi, a da je pedagog zauzet, a profesor na času ne zna šta će s tim učenikom. Govoreći o sobi za učenje i suspenzijama, Markov kaže da su to modeli koji funkcionišu, i koji već postoje u inostranstvu.

Jedan od navedenih predloga jeste i zabrana prelaska učenika u drugu školu dok je u toku disciplinski postupk u koji je uključen, a ima za cilj da spreči to dete da izbegne kaznu.

- Na primer, učenik je udario nastavnicu, ali dok se ne zaključi disciplinski postupak, u načelu ima peticu iz vladanja. Vidi da će biti izbačen iz škole, sam se ispiše i dolazi u drugu sa primernim vladanjem. U ipisnici postoji pribeležba o disciplinskom postupku, ali druga škola ne može da ga nastavi, i tako prolazi nekažnjeno - objašnjava Markov predlog ove mere.

Komentarišući naredni predlog Foruma, peticiju protiv rijaliti programa, Markov kaže da je ideja svih prosvetara da poboljša društvo, i da je ovo jedan od načina kako bi to moglo da se postigne.

- Ne moraju da se zabrane, nećemo u 21. veku ništa zabranjivati, ali da se izmeste u večernje termine, na kablovsku ili da budu zaštićeni šifrom. Potrebna je promena svesti u društvu, i promena javnog diskursa, koji sada obiluje nasiljem, a najveći problem je što je nasilje postalo društveno prihvatljivo - kaže predsednik Foruma beogradskih gimnazija.

Na pitanje kada bi se mogle očekivati ove promene, ukoliko, naravno, budu prihvaćene, Markov kaže da su "crvene lampice odavno upaljene" i da se Forum zalaže za to da do izmena mora doći što pre. Međutim, zaključuje da je stav ministra da će izmene Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV) "morati da sačekaju da prođu izbori", ali dodaje da će kampanja ministarstva protiv vršnjačkog nasilja u medijima i na društvenim mrežama početi u narednim danima.

Iz Ministarstva prosvete potvrđuju da su o ovim temama razgovarali sa predsednikom Foruma beogradskih gimnazija, i kažu da je nacrt dalje strategije u izradi. Potrebno je detaljno osmisliti kako bi se moglo pristupiti ovim predlozima, kažu, ali prva akcija Ministarstva očekuje se već u narednim danima. Naime, u pitanju je ostvarivanje komunikacije sa učenicima i roditeljima na društvenim mrežama i uopšteno na interentu.

Vršnjacko nasilje, ilustracija

Shutterstock

Vršnjacko nasilje, ilustracija, Foto: Shutterstock

A kako ove potencijalne novine u prosveti izgledaju kroz oči školskog psihologa objasnila je Branka Tišma. Da li će ove promene moći da zažive, zavisi od nekoliko faktora, a jedan od ključnih su - roditelji, kaže ona i pre svega podvlači da je nasilje neprihvatljivo.

- Mnogi ne prihvataju da je njihovo dete uradilo nešto pogrešno, pa nalaze greške u proceduri. Nije potrebno da se samo dete osvesti, već svi treba da priznaju da nasilje jeste nasilje i da nasilje bude neprihvatljivo za sve nas - naglašava Tišma.

Praksa je pokazala da se roditelji opiru i društveno-korisnom radu, kaže Tišma iako su u pitanju zadaci koji nisu teški, i kojima nije cilj omalovažavanje deteta.

Ukoliko se realizacija ovih predloga detaljno ne osmisli i ne organizuje, moglo bi da dođe do negativnih posledica, smatra Branka Tišma.

- Uvek ima i drugi kraj, koji treba predvideti. Recimo, suspendovano dete sedi kući i ne razmišlja gde je pogrešilo, jer ono smatra da je u pravu, već sedi i smišlja osvetu.

Roditelji prave problem i kada izaberu da omoguće detetu da se prebaci u drugu školu i ne sačeka zaluženu kaznu u onoj u kojoj je problem i napravilo, ali to se, po njenom iskustvu, ne događa često. Takvim postupkom se problem zaobilazi, a ne rešava.

- To se retko događa, da se ispiše i ode u drugu školu, ali odmah će i u novoj školi napraviti problem, jer je podržan od strane roditelja. Disciplinski postupak ima cilj da promeni ponašanje deteta nabolje, a ne da ono jednostavno dobije jedinicu iz vladanja - kaže ona.

Pročitajte još:

Kad je u pitanju "study room" koncept, Tišma naglašava da bi tehničke mogućnosti mogle biti problem u ostvarivanju ove eventualne novine.

- Često u školama nema slobodne prostorije, a postavlja se pitanje i ko će biti osoba koja nadzire decu. Profesori imaju nastavu, a pedagozi i psiholozi takođe imaju svojih obaveza. To mora da bude neko obučen da se suoči sa besom ili tugom, s kojom dođe to dete. Šta ako učenik uđe i počne da šutira sve oko sebe ili pokuša da povredi sebe? Predlozi su lepo zamišljeni, ali moraju jasno da se organizuju da bi efekat bio pozitivan - zaključuje školski psiholog Branka Tišma, dodajući da peticiju protiv rijaliti programa apsolutno podržava.

Šta o predlozima za umanjenje nasilja o školama misle oni koji su u najbližem dodiru sa decom objasnila je direktorka Devete beogradske gimnazije, Tatjana Šuković, koja je predočene ideje saslušala pomalo skeptično. Naglasila je pre svega, da nasilje u školama ne podrazumeva samo vršnjačko nasilje, već i ono koje đaci vrše nad profesorima, te da je to rastući problem.

U načelu, direktorka Šuković slaže se sa mišljenjem psihologa: sobe za učenje biće teško sprovesti u delo jer škole uglavnom nemaju prostoriju viška, ali ni nastavnika viška koji bi nadzirali učenike udaljene sa časa. Suštinski, takav postupak već postoji: profesori nedisciplinovane učenike pošalju na razgovor kod psihologa, pedagoga, razrednog starešine ili direktora.

Ni u ideju suspenzije nema mnogo poverenja, a govoreći o rijaliti programima, direktorka kaže da je prva njihov veliki protivnik, i da bi potpisala takvu peticiju, ali da nije sigurna da bi to pomoglo.

- Porodica mora da reaguje. Imamo mnogo dece koja se sa prezirom odnose prema takvim programima, a to su ipak poneli od kuće.

Bonus video

STIGAO VOZ IZ KINE! Spektakularna scena na Novom Beogradu!