Milorad Božić
Printskrin
Milorad Božić

Printskrin

Milorad Božić, Foto: Printskrin

- Kada pacijent dođe kod nas, on je već u teškom stanju, bori se za svaki udah i zbog nedostatka kiseonika ima modrocrno lice. Vidite patnju, strah u njegovim očima, bespomoćnost, na koju niko, pa ni lekar ne može da ostane ravnodušan koliko god da je istreniran i profesionalac - kaže dr Božić za Srpski telegraf.

Poslednji trenuci i kada se gasi nečiji život uvek je težak za lekara, bez obzira na to koliko je takvih slučajeva imao u karijeri.

- Od korone se umire u najgorim mukama. Ipak, i u takvim okolnostima mi se trudimo da pomognemo, čak i kada smo svesni da pomoći nema. Pokušavamo na sve načine da produžimo život za još koji sat, još koji minut. Dramatična je borba za ljudski život, a onda organizam jednostavno otkaže jer telo više ne može da se bori sa bolešću. Nažalost, premine više od polovine pacijenata obolelih od korone koji završe na odeljenju intenzivne nege - opisuje naš sagovornik.

Međutim, tu se ne završava lekarski posao jer sledi obaveštavanje porodice da je neko njihov, najmiliji preminuo.

- Bio sam u prilici da javim porodici da je pacijent umro od korone. Dešavalo se da mi kažu: "Kako mislite umro od korone, pa to ne postoji." Ljudi prosto ne veruju, misle da od korone umiru samo stari i bolesni, a nije tako. Verujte mi, umiru i ljudi srednjih godina u punoj snazi, mladi bez prethodnih zdravstvenih problema. Korona ne bira, zaista je opasna bolest, a to čak ni neki moji poznanici van bolnice nikako da shvate - ističe dr Božić.

Na odeljenju intenzivne nege, na kome radi, smešteni su najteži pacijenti, koji ne mogu samostalno da dišu, pa im je potrebna podrška mašina, najčešće respiratora. Ali ni to nije garancija da će bolesnik da preživi.

- To su uvek teški pacijenti, ko je stigao do respiratora, to je samo produžavanje agonije. Teška je to borba, nekada se čini da se pacijent izvukao, a onda naglo dođe do pogoršanja i fatalnog ishoda - otkriva ovaj vrsni stručnjak pančevačke bolnice.