Sveti Sava
promo
Sveti Sava

promo

Sveti Sava, Foto: promo

Svedočanstva o Savinoj velikoj misiji pronašao je u srednjovekovnim dokumentima iz Akre, najvažnije luke krstaškog Jerusalimskog kraljevstva.

Među njenim zidinama u vreme Savinog prvog dolaska nije bilo pravoslavnih manastira ni konaka za poklonike. Papski krstaši su pravoslavce, kao jeretike, prognali van grada.

Prvi srpski arhiepiskop, koji je krenuo u ovo hodočašće deset godina posle sticanja autokefalnosti srpske crkve koju je valjalo učvrstiti, izveo je nemoguće i od latina otkupio manastir Svetog Đorđa i zgrade u kraljevskom kvartu Katena, koje su u krstaškom katastru ostale upisane pod imenom Manastir Svetog Save.

- Ranije se pretpostavljalo da je manastir bio nazvan po Savi Osvećenom, svetitelju iz 5. veka, ali dosada nepoznati dokumenti pokazuju da je reč o Savi Nemanjiću, najmlađem sinu srpskog vladara Stefana Nemanje - zaključio je dr Jakobi.

DRUGO HODOČAŠĆE PRED UPOKOJENJE

Na drugo pokloničko putovanje u Svetu zemlju, Sveti Sava pošao je 1234. godine. Prethodno je, možda i "znajući da se u otadžbinu neće vratiti u telu, sve poradio na organizaciji Crkve koja je Božjom blagodaću njemu bila data na upravu, tako da i bez njega može da funkcioniše". Našao je sebi naslednika, na presto Srpske arhiepiskopije postavlja svog odanog učenika, jeromonaha Arsenija. U povratku sa drugog hodočašća, upokojio se u bugarskom gradu Trnovu (1235. ili 1236. godine, prema različitim izvorima). Kralj Vladislav je, 1237. godine, uz najviše crkveno-državne počasti preneo mošti svetitelja Save u manastir Mileševu.

 - Njegov mogući cilj u Akri je bila promocija hodočašća u Svetu zemlju iz svih pravoslavnih zemalja, da bi se povećalo pravoslavno prisustvo u latinskom kraljevstvu. To se moglo postići osnivanjem pravoslavnog manastira u Akri, koji bi pružao konake, negu bolesnih i ostalu logističku podršku pravoslavnim hodočasnicima, slično uslugama koje su zapadnjacima nudili brojni latinski manastiri širom grada.

Sve do pada Akre pod islamsku vlast Savin manastir je bio bogat, veliki i moćan pravoslavni centar, jedini u gradskim zidinama. Otkrića dr Jakobija, jednog od najznačajnijih istoričara srednjovekovnog Mediterana u srpskoj javnosti bi ostalo nepoznata, da nije bilo istraživanja prof. dr Miodraga Markovića, dopisnog člana SANU.

- Sava Nemanjić je najverovatnije bio prvi pravoslavni poklonik koji je stigao u Svetu zemlju posle potpisivanja mirovnog ugovora koji su 18. februara 1229. sklopili Al Kamil, egipatski sultan, i Fridrih Drugi, kralj Nemačke i car Svetog rimskog carstva - objašnjava prof. dr Marković. - Tim ugovorom su Jerusalim i još neka mesta u Svetoj zemlji vraćeni hrišćanima posle više od četrdeset godina muslimanske vlasti. Saznavši dobre vesti, Sava nije oklevao da krene u posetu oslobođenim svetinjama Palestine. Poseta je trajala do početka jula, a Sava se već krajem tog meseca našao u Nimfeju, letnjoj rezidenciji vizantijskog cara Jovana Trećeg Vataca.

Bio je to početak Savine "šatl-diplomatije". Iz Nikeje je otišao na Svetu Goru i razgovarao sa članovima njene uprave, Protata, a zatim se uputio u Solun kod epirskog despota i solunskog cara Teodora Komnina Duke. Samo desetak dana kasnije bio je u Srbiji s kraljem Radoslavom.

- Svi susreti, obavljeni posle hodočašća, svakako su uticali na to da se vesti o mogućnostima bezbednog hodočašća u Svetu zemlju rašire po pravoslavnom svetu, naročito onom u jugoistočnoj Evropi i Maloj Aziji - ukazuje prof. Marković.

Pročitajte: