Deka, pismo
Shutterstock
Deka, pismo

Shutterstock

Deka, pismo, Foto: Shutterstock

Deset dana posle uskršnjeg razaranja Beograda Božidar Nedić, član Međunarodne organizacije bivših ratnika i ratnih invalida, presavio je tabak i obratio se kralju Velike Britanije. Ovo pismo, napisano u Beogradu 27. aprila 1944. godine zavređuje da bude u celini objavljeno:

„Njegovom carskom i kraljevskom veličanstvu Džordžu VI“

Vaše Veličanstvo,

Oprostite što se u svojoj skromnosti usuđujem da se na Vas obratim. Ja sam običan sitan građanin, Vi ste Car i Kralj, koji vlada nad prostranim zemljama sa stotinama miliona svojih podanika. Znam da Vi nećete sebe preceniti, kao što ni ja sebe neću potceniti, jer smo ipak svi mi obični ljudi, jer nas smrt potpuno izjednačuje. Što sam se usudio da se i na Vas obratim, imam jedan veliki i opravdan razlog koji ću Vam odmah reći.

Nad mojim narodom, koji je okupiran od jedne od ratujućih stranaka, pa prema tome nalazi se van rata, obezoružan i pokoren, izvršen je strahovit zločin, koga svetska istorija ne poznaje ni po motivima, ni po žestini. Taj zločin izvršen je u ime engleskog naroda, na čijem se čelu Vi nalazite. Eto, zato, što Vaša ličnost simboliše engleski narod, ja se na Vas obraćam, što znači da govorim u isto vreme i engleskom narodu.

Znam šta ćete mi odmah primetiti. Da Vi imate odgovornu vladu i da se izvolim njoj obratiti. Oprostite, taj put je za mene i moj narod zatvoren, jer mi živimo u dubokom uverenju da ono što Vaša odgovorna vlada radi, bar u pogledu moje zemlje, ne odobrava engleski narod. I zbog toga, ja se obraćam Vama a ne Čerčilu, dakle obraćam se engleskom narodu.

Veličanstvo!

Ogromni napori avijacije, natovareni teškim bombama sa oznakom na svojim aparatima engleske trobojnice, izručili su svoj strahovit tovar nad Beogradom, najmnogoljudnijim gradom moje zemlje. To su činili na sam dan pravoslavnog Uskrsa, koji je jedan od najvećih hrišćanskih praznika. Umesto radosti nejakoj deci i ženama za svoj praznik, Vaši avijatičari razneli su utrobe i obezglavili telesa u masama. Samo mrtvih pobijeno je oko 2.000, a sa ranjenima broj žrtava prelazi više hiljada. Možete misliti, Veličanstvo, kakva je nesreća zadesila moj narod, koji je u savezništvu sa Vašom vojskom vodio rat, upropastio zemlju, izgubio državu i za tri godine po savetima Vaše odgovorne vlade sabotirao okupatora, boreći se po šumama, pa je nanizao još milion grobova. Sad je dočekao da ga njegovi ratni drugovi i saveznici, Vaši avijatičari, nagrade na taj način što su mu pobili 10.000 nevinih žrtava i razrušili hiljade domova.

Veličanstvo!

Dozvolite jedno pitanje: Je li ovaj zločin izvršen po Vašem naređenju, ili bar sa Vašim saznanjem? To što pitamo odnosi se i na engleski narod. Je li on preko Vas dao svoj pristanak?

Znam unapred Vaš odgovor: Nije. A ipak je srpski narod podneo nevine žrtve. Mi ne verujemo zbog toga što smo bili saveznici prijatelji, pa koliko juče Vi ste venčali našeg mladog kralja, pa smo se i orodili. Zatim, u Vašoj prestonici sedi jedna emigrantska vlada koju Vi još priznajete, jer sa njom opštite. Na posletku, u našoj zemlji imate simpatizere, da bi ovakav jedan vandalski akt bio potpuno nerazumljiv. Pa onda zašto je bombardovan Niš, Nikšić i Beograd i zašto je uništeno nekoliko desetina hiljada Srba.

Taj odgovor očekuje moj narod, očekujem ga i ja, njen građanin, nekada rado viđen u engleskom krugu srpskih prijatelja u Londonu. Ma kako bila draga kruna jednom vladaru na glavi, ona ne sme biti uprljana krvlju nevinog sveta, naročito kad je taj svet srpski narod, koji je bio prijatelj i saveznik u ovom ratu. U protivnom šta će Vam kruna uprljana krvlju nevinog sveta, koja će Vas potsećati na zločine izvršene pod njom. To bi Vam uznemiravalo savest i činilo Vas vrlo nesrećnim, a to Vi nećete dozvoliti. To je duboko uverenje moje i moga naroda.

Oprostite što se Vama obraćam, ali nas razdire bol saznanja da je sa strane engleskog naroda i u Vaše ime izvršen jedan akt koga humanost i civilizacija nazivaju zločinom. Pa mi je želja da na vreme skrenem pažnju Vama, engleskom narodu i svetskoj javnosti na ovaj zločin jer bi bilo smešno pozivati se na pravdu, kulturu i civilizaciju kad dela koja vrši Vaša avijacija vraćaju nas u doba Huna i Avara, divljaka i neznabožaca.

Vaše Veličanstvo,

Božidar Đ. Nedić“