Žrtva bombardovanja: Milica Rakić
privatna arhiva
Žrtva bombardovanja: Milica Rakić

privatna arhiva

Žrtva bombardovanja: Milica Rakić, Foto: privatna arhiva

 

Dušica Rakić (53), majka male Milice (3) iz Batajnice koju je NATO ubio 17. aprila 1999. dok je sedela na noši, već sedam meseci leči se od raka * Batajnicu je NATO gađao skoro svakodnevno, mnogi stanovnici ovog mesta bore se sa karcinomom, kažu komšije Rakića.

Dušica Rakić (53), majka trogodišnje Milice koju je 17. aprila 1999. ubio geler NATO bombe dok je sedela na noši, obolela je od karcinoma i već sedam meseci se bori sa opakom bolešću, saznaje Informer! Ona se već neko vreme nalazi u zemunskoj bolnici, gde ima svu potrebnu negu i nada se izlečenju.

Pročitajte još:

Komšije i prijatelji Rakića kažu da je veliki broj meštana Batajnice u poslednjih 20 godina oboleo od raka i da je Dušica samo jedna od njih. Za epidemiju karcinoma krive NATO bombe, koje su gotovo svakodnevno padale na obližnji aerodrom, ali i na kuće. Potvrđujući ovu tezu, predsednik SRS Vojislav Šešelj kaže da je i sam, kao stanovnik Batajnice, dobio rak posle agresije.

Velika tragedija

Komšije Rakića iz Batajnice kažu da je njihova tragedija dokaz da je NATO uništio čitave porodice u Srbiji.

- Nas su ovde za 78 dana agresije gađali gotovo svakodnevno. U 19 navrata smo imali sistematsko bombardovanje lokalnog aerodroma, a da ne govorim o sporadičnim projektilima koji su padali. Te rakete su često završavale i na obližnjim kućama, baš kao u slučaju Rakića, kojima je malu Milicu geler ubio u kupatilu. Svake noći sevalo je iznad naših glava, bežali smo u skloništa. Ko zna kakvih otrova je u tim bombama bilo i kakve posledice je to ostavilo po naše zdravlje.

Bombardovanje, NATO, RTS

Alo!/EPA

Bombardovanje, NATO, RTS, Foto: Alo!/EPA

Dušica: Krivim sebe što sam je ostavila na noši...

Rakići već godinama ne govore za medije, a u jednom od poslednjih intervjua Dušica je pričala o večeri kada je izgubila Milicu i o tome kako se godinama kasnije borila sa tim.

- Pošla sam da joj raspremim krevetić. U daljini su odjekivale NATO bombe. Plašila se moja devojčica. "Mama, požuri. Dođi da me čuvaš", rekla mi je Milica, a onda - prasak. Eksplozija u našem kupatilu! Geleri od NATO bombe rasparčali su prozor i pogodili Milicu. Dečji plač, moja vriska... Suprug Žarko je utrčao u kupatilo, Milicu je eksplozija odbacila od vrata. Maleno srce naše Milice je sutradan prestalo da kuca. Imala je samo tri godine... To je ono čega se prvo setim. Onda se jezive slike nasumično smenjuju. Nema kraja, nema početka. Takav je naš život. Nikada neću moći sebi da oprostim što sam je stavila te večeri u kupatilo na nošu. Mislila sam da je tu najsigurnija. Kakva loša procena. Kajanje. Nema zaborava. Nema ni oproštaja za NATO ubice. Ubili su mi dete, pričala je Dušica pre nekoliko godina

Vojislav Šešelj

Alo!/Vladimir Marković

Vojislav Šešelj, Foto: Alo!/Vladimir Marković

Mnogi su već umrli

Predsednik SRS Vojislav Šešelj, koji je i sam meštanin Batajnice, potvrdio je za Informer da se u ovom delu Beograda dosta ljudi bori sa kancerom i da je to direktna posledica masovnog bombardovanja batajničkog aerodroma.

- Batajnica je bila meta svakog dana i noći za vreme NATO bombardovanja. Gađali su nas raketama i bombama kako su stigli. I verovatno ovo drastično povećanje broja obolelih od karcinoma u ovom delu Beograda i te kako ima veze sa tim. Naročito kod nas u komšiluku. Prvi sam se ja borio sa rakom debelog creva, moja supruga je imala čak dva kancera. Tetka koja takođe živi u Batajnici umrla je od maligniteta, a da ne pričam i o brojnim komšijama koje su nakon bombardovanja dobile rak. Mnoge od njih su u međuvremenu izgubile bitku sa bolešću - ističe Šešelj i napominje da bi ove činjenice najbolje dokazala uporedna statistika obolevanja od karcinoma pre i posle rata, ističe Šešelj.

Broj obolelih od raka u centralnoj Srbiji, bez Vojvodine i Kosova, od NATO bombardovanja do danas povećao se za više od 40 odsto! Prema zvaničnim podacima "Batuta", 1999. godine u našoj zemlji, bez pokrajina, od karcinoma je bolovalo 19.625 ljudi, a do 2015. taj broj se povećao čak do 27.840! Najveći skok obolelih zabeležen je u Borskom i Rasinskom okrugu.