Nada sa svojim kolegama
Privatna arhiva
Nada sa svojim kolegama

Privatna arhiva

Nada sa svojim kolegama, Foto: Privatna arhiva

Do tada, sva njena pažnja bila je usmerena na posao i na pacijente. Iako je hroničan bolesnik, za razmišljanje o sebi nije imala vremena. Malaksalost, glavobolja, kratak dah i stezanje u grudima su posledice koje je surovi virus ostavio na nju, a koje oseća tek sada.

Kako kaže, nije joj bilo lako ni tada, ali mislila je da je u pitanju samo premor.

- Bila sam premorena, ali tako su se osećale i moje kolege, bila sam ubeđena da je jednostavno u pitanju mnogo posla, nisam se mnogo bavila sobom - priča Nada za „Alo!“.

Ovu medicinsku sestru, majku, odnedavno baku, 52 godine života, skoro 30 godina staža i nekoliko hroničnih bolesti nije sprečilo da se u borbu sa koronavirusom upusti odmah na početku epidemije. Kako kaže, ovaj humani poziv odabrala je da bi ljudima pomagala kada im je teško, a ne da bi se izmicala u najtežim momentima.

Ispred infektivne klinike

Vladimir Marković

Ispred infektivne klinike, Foto: Masanori Josida

- Deca su me pitala šta je sa mojim mlađim kolegama, zar moram baš ja celu epidemiju da radim sa pacijentima, a moj odgovor je bio jednostavan - da, moram. Mi, stariji zdravstveni radnici, moramo biti primer mladima, a i imamo mnogo iskustva sa infektivnim bolestima. Neki su se povukli, neki su se razboleli, a ja sam osećala odgovornost da ostanem do kraja, kao i mnoge moje kolege. Radili su i oni koji imaju malu decu, prvih mesec dana samo naše, infektivno odeljenje, nakon čega smo se ujedinili sa grudnim i palijativnim odeljenjem - priča Nada, koja je hronični bolesnik, i dodaje:

Nismo znali s čime se borimo

Ova požrtvovana medicinska sestra kaže da se ceo tim čiji je bila članica znao da borba sa koronom neće biti nimalo laka.

- Radili smo sa najpre sa opremom za standardne infektivne bolesti, ali prilagođavali smo se novonastaloj situaciji, niko u početku nije tačno znao sa čim se borimo, koja su nam sredstva i koliko vremena imamo - priseća se naša sagovornica.

- Iako bolesti koje imam nisu naivne, stavila sam sebe na drugo mesto. Još kada sam upisivala medicinsku školu znala sam da će ponekad biti potrebna neka žrtva. Najteže mi je bilo to što ne viđam decu i moju tek rođenu unuku Olgu. Ipak, znala sam da je to borba i za nju - priča hrabra Nada i dodaje da je najbolja odluka koju je donela bila da se potpuno izoluje od porodice i prijatelja, kao i neke njene kolege.Trenutno, Nada se oporavlja od posledica koje je virus ostavio na njeno telo. Zbog novog pooštravanja epidemiološke situacije preispituje se kada bi mogla da se vrati na posao.

- Mnogo je bolesnih, njihovih roditelja, dece. Malo je medicinskih radnika. Čim mi bude bolje, vratiću se na posao - rešena je ova heroina.

Pročitajte još: