Koliko je virus uticao na naše mentalno zdravlje i na šta se ljudi najviše žale sada
alo.rs
Ogledalo, korona
Ogledalo, korona, Foto: Shutterstock/ Bricolage

Međutim, zbog korona krize, i oni mentalno jaki sigurno su osetili zamor, makar pobesneli i unervozili se jer nikako da se približi kraj. Ako nije bilo tako, verovatno su slagali, jer je činjenica da nikome sve ovo ne pada lako.

Kakva je naša mentalna "klinička slika" posle godinu dana epidemije? Kako da se psihički pripremimo ako ovo potraje bar još godinu dana, a mnogima je već sada svega preko glave? Šta je sa ljudima koji već imali neke mentalne smetnje?

Na ova pitanja odgovore smo potražili kod dr Ivane Stašević Karličić, direktorke Klinike "Dr Laza Lazarević".

 Ivana Stašević Karličić

YT/screenshot/ NM Novi magazin

Ivana Stašević Karličić, Foto: YT/screenshot/ NM Novi magazin

Da li ste Vi lično u poslednjih godinu dana osetili da ste u krizi ili da li Vam je svega dosta i šta ste uradili?

- Zbog prirode posla kojim se bavim i mnoštvom odgovornosti sa kojima se svakog dana suočavam, cele prošle godine sam, kao i sve kolege, bila u stanju povišene spremnosti, budnosti i predanosti zdravlju pacijenata i sebi bliskih ljudi.

Naravno, bilo je trenutaka koji su tražili brzo donošenje nekih teških odluka što ću svakako zapamtiti kao obeležje ovog perioda. U svakom slučaju, za sve zdravstvene radnike i ljude koji su vodili zdravstveni sistem, ovo je bilo vreme izazova i prilika da društvu i državi daju najbolje od sebe.

Da li je za ovih godinu dana došlo do nekih neočekivanih pojava, za Vas iznenađujućih?

- Još krajem proleća prethodne godine celokupna stručna javnost je shvatila da je ova pandemija sama po sebi atipična i da ćemo još puno novog videti od virusa i bolesti koju izaziva. Svakako je ovo situacija u kojoj smo se dodatno uverili da strpljenje i doslednost uz osećaj da država brine o javnom interesu jesu put za izlazak iz krize. Svaka društvena kriza, pa i pandemija jeste šansa za ličnost i društvo. Uverena sam da ćemo iz ovoga izaći jači, bolji i spremniji za budućnost.

Pročitajte još:

Jesu li bile preterane prognoze psihijatara koji su najavili da nas čeka cunami mentalnih oboljenja ili je taj talas već krenuo?

- SZO je još pre godinu dana, na osnovu stručnog svetskog konsenzusa, obzirom na intenzitet stresa koji je donelo suočavanje sa do sada još neviđenom situacijom ugroženosti ličnog i fizičkog integriteta, predvidela porast anksioznih, sa stresom povezanih i depresivnih poremećaja.

Nismo, međutim registrovali tako katastrofalne brojke, možda baš zato što smo se spremili i od samog početka pandemije delovali preventivno u ovom smislu. Naime, Ministarstvo zdravlja RS je još sredinom marta prošle godine, u cilju opsežne zaštite javnog zdravlja na teritoriji cele zemlje, u Klinici "Laza Lazarević" pokrenulo besplatnu SOS liniju za psihosocijalnu podršku tokom pandemije kovida-19. Od decembra prošle godine, klinika je u kovid sistemu, čime je dodatno omogućena veća dostupnost zdravstvenog sistema za lica sa mentalnim smetnjama.

Koliko smo se promenili za ovih godinu dana, prolazeći kroz konstantnu neizvesnost i strahove, za sebe i bližnje?

- Situacija u kojoj se našao čitav svet dovela je u pitanje ono najvrednije, a to su život i zdravlje ljudi, izmenila je način uobičajenog funkcionisanja svakog od nas i dovela do intenzivog suočavanja sa čitavim spektrom osećanja kao što su strah, zabrinutost, anksioznost, neizvesnost, smanjen osećaj sigurnosti, ljutnja i slično.

S druge strane, kao i svaka kriza, dala je i šansu da preispitamo naše prioritete, odnos prema sebi, bližnjima, životu generalno, da napravimo razliku šta nam je zaista neophodno da bi smo bili srećni, a šta nameće savremeni život potrošačkog društva, unela je perspektivu opšteg dobra i višeg cilja.

Na koji način ćemo iskoristiti ova nova saznanja o sebi i svetu oko nas, kako ćemo zaceliti rane ili preboleti gubitke zavisi od naše sposobnosti da učimo, prilagođavamo se i želje da se menjemo na bolje.

Pročitajte još:

Koje kategorije stanovništva su pretrpele najjači udar za ovih godinu dana i kako se taj udar manifestovao?

- Čini se da su, s početka pandemije, najjači udar pretrpele starije osobe i adolescenti, zbog karakteristika, zahteva i stila samog životnog doba u kome se nalaze. Penzioneri su nažalost vrlo često već narušenog zdravlja i teško podnose veće promene vezane za njihovu životnu rutinu koja je u prethodnom periodu usled restrikcija svakako bila narušena. Njima je teško padao doživljaj usamljenosti, nedovoljno prostora da viđaju mlađe članove porodice, otežana dostupnost lekarskih pregleda i slično, ali su upravo oni pokazali visok stepen solidarnosti i odgovornosti i na taj način zrelu brugu o sebi.

Adolescenti, pak, okrenuti su u velikoj meri vršnjačkoj grupi koja preuzima vodeću ulogu za rast i razvoj i predstavlja važan oslonac koji su u bliskoj prošlosti za njih obezbeđivale roditeljske figure.

Stil života mladih ljudi, takođe, okrenut je ka spolja i usmeren na ostvarivanje različitih, za njih važnih ciljeva. Srećom mlade generacije današnjeg doba već uveliko dominatno zadovoljavaju potrebu za druženjem preko internet komunikacija i lakše se prilagođavaju životnim promenama.

Zdravstveni radnici mogu da zakažu skajp seansu sa psihoterapeutom

Klinika za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević" pod okriljem Ministarstva zdravlja, još 16. marta prošle godine, otvorila je Nacionalnu liniju za pružanje psihosocijalne pomoći, 0800/309-309, preko koje građani 24 sata dnevno, svakog dana, mogu da dobiju savet i podršku stručnjaka iz domena mentalnog zdravlja. Istovremeno, zdravstveni radnici koji su u riziku od sindroma sagorevanja imaju mogućnost da se jave na telefone i zakažu skajp seansu sa psihoterapeutom, u cilju podrške.

U ovom trenutku, čini se da svi zaposleni u kovid bolnica nose najveće breme u borbi protiv ovog virusa. Pored strahova koji su očekivani i normalni u ovoj situaciji (strah od zaraze, odnosno, gubitka zdravlja, voljenih, egzistencijalnih izvora prihoda, pređašnjeg stila života i slično), zdravstveni radnici se neretko dodatno iscrpljeni zbog velikog broja zaraženih pacijenata, nepredvidivosti kliničke slike, naglih pogoršanja pa i smrt, uprkos svim njihovim naporima, znanjima i iskustvima.

Koji problemi su se najčešće javljali kod ljudi koji prethodno nisu imali nikakve mentalne probleme?

- U ambulatnim uslovima i na naše SOS linije javljale su se osobe koje ranije nisu imale psihičke smetnje i to najčešće zbog simptoma iz anksiozno-depresivnog spektra (nesanica, nervoza, smanjena tolerancija na frustraciju, sniženo raspoloženje, nedostatak motivacije, panični napadi, opsesivne misli u vezi zaraze i slično) ili zbog konkretnih teškoća u porodičnom ili radnom funkcionisanju, odnosno zbog teškoća u adaptaciji na novonastale uslove života.

Zanimljiv podatak je da, s početka epidemije, beležimo i povećan broj prvih pregleda građana u službu Urgentne psihijatrije. Najčešće je reč o senzitivnijim strukturama, osobama koji bi i na neke druge životno stresne događaje najverovatnije razvile neke psihičke simptome. Međutim, možemo reći da se većina naših građana uspešno adaptirala na postojeće stanje.

Razmišlja, dvoumljenje, zabrinutost, otkaz, briga

Shutterstock/ GaudiLab

Foto: Shutterstock/ GaudiLab

Šta su Vam govorili ljudi koji su Vas zvali i dolazili u Kliniku, a već su ranije imali mentalnih problema?

- Ljudi koji su već imali mentalne smetnje, a posebno pacijenti naše Klinike, sa realnim izvorom opasnosti u spoljnoj sredini i to posebno na početku pandemije, paradoksalno nisu ispoljavali pogoršanja psihičnih simptoma. Oni su uglavnom telefonskim putem tražili savete oko eventualnih ranije najavljenih izmena u farmakoterapiji i interesovali su se kada će biti omogućen češći kontakt "licem u lice" sa psihijatrima.

S druge strane, neki od njih su imali pogoršanja zbog čega je bilo neophodno i hospitalno zbrinjavanje, ali ne učestalije u odnosu na isto vreme pre pandemije.

Da li postoji neki adekvatan mehanizam odbrane za ovaj rolerkoster emotivnih i mentalnih stanja koji nas sve pogađa na različite načine?

- Do sada već imamo iskustvo koje nam može biti od velike koristi kada su u pitanju naši planovi, želje i trenutne mogućnosti i najvažnije je da pokušamo da ih međusobno uskladimo, pronađemo nove izvore zadovoljstva i održimo nadu i životni optimizam. Ovo je vreme kada veliki deo naše unutrašnje snage i energije odlazi na savladavanje okolnosti koje su nas zadesile i zato je važo da nađemo prostor i vreme u kome možemo da se posvetimo sebi i bližnjima, da pronalazimo svakodnevne sitne izvore zadovoljstva, da ne planiramo mnogo unapred i ne opterećeujemo se stvarima koje ne možemo da kontrolišemo u našem životu.

Šta savetujete nekome kome je svega već preko glave, ko bi da se vrati uobičajenom životu, a nadležni poručuju da je to opasno i da još nije vreme?

- Verujem da je situacija u kojoj smo se našli najveći izazov i ispit za pitanja solidarnosti i opšteg dobra. Pomoć sebi i drugom ljudskom biću u borbi protiv bolesti i smrti je sada prioritet za sve nas.

Savet onima koji bi pre vremena da se vrate uobičajenom životu je svakako da misle na sebe, svoje bližnje, na zdravstvene radnike koji su u kovid bolnicama, na naše preminule i one koji trenutno biju bitku za život.

Ukoliko pandemija potraje još bar godinu dana, kako da se adekvatno pripremimo za ono što nam sledi?

- Nažalost još uvek je neizvesno kada će završiti bitka sa ovim virusom. U našoj zemlji vakcinacija je u toku, laka i brza dostupnost vakcina svim građanima, donosi unutrašnji mir, nudi ideju da je kraj bliži no što se do juče činilo. Vidimo da nije tako u svim zemljama, a pandemija je nešto što se tiče svih nas.

Sigurno je da se moramo naoružati strpljenjem, opreznošću, solidarnošću i empatijom.

- S druge strane, naši građani su već našli načine kako da se sebi priušte većinu stvari koje ih ispunjavaju i čine život lepšim, počev od putovanja na kojima otkrivaju skrivene bisere naše zemlje, izleta i druženja u prirodi, preko angažovanja u pružanju pomoći onima kojima je neophodna.

Pročitajte još: