Drvo zla u Šumadiji
Alo.rs/V.Đ.
Drvo zla u Šumadiji

Alo.rs/V.Đ.

Drvo zla u Šumadiji, Foto: Alo.rs/V.Đ.

Verovali ili ne... Onaj ko ovom drvetu pomisli bilo šta ružno, dogodi mu se nešto veoma neprijatno, ukoliko ga dodirne, doživi neku nesreću, a ako otkine grančicu, liščicu ili jabuku - gine isti dan, zapali se, rodi mu se dete nakaza ili sahrani celu porodicu! I to u Šumadiji zna svako, pa sa strahopoštovanjem prolazi putem pored čudnovate jabuke i vodi računa šta će o njoj da ispriča. Stoga ljudi najradije ništa o svim čudima vezanim za ovo drvo ne bi govorili, ali su im puna usta zastrašujućih priča kojima bi druge upozorili na opasnosti.

Mnogi meštani tvrde da su pored drveta zla, koje još nazivaju gumasto drvo, alovito drvo, sveto drvo, viđaju utvare u crnom, da im se kola tu kvare, tvrdeći pritom da je to bez premca najmističnije mesto u našoj zemlji. Tu se stalno dešavaju natprirodne stvari. Nalazi se blizu Rekovca, u levačkom selu Oparić, tačnije pored druma koji od Kragujevca vodi za Trstenik, baš uz sam put. Visoko je oko tri metra, široko oko tri i po, a toliko je neobično da ga svako primeti.

Pred drvetom zla bez reči ostaju i neverne Tome, kada se uvere u jedan rebus, a to je da lišće ne opada u jesen i ostaje zeleno i zimi. Jabuke su vrlo sitne i neobičnog oblika. Domaćin reportera Alo.rs kaže da želi da ostane anoniman "za svaki slučaj, da mu se ne dogodi nešto loše", a veruje da se niko ne bi ni usudio da pomisli da pojede jabuku.

- Mrtva usta ne govore - kaže domaćin novinara i ističe da goste svuda vodi, osim do tog drveta.

Pred našim očima

Malo je reći da je drvo zla neobičnog oblika, pre bi se moglo reći čudnog, guste i teške krošnje pod teretom ploda se protežu do zemlje. Uverili smo da je drvo izuzetno energizovano, a zastali smo tu u povratku za Beograd, tek što je počela da pada kiša koja je noćas maltene potopila taj kraj. I zbilja je sve izgledalo apokaliptično, činilo se da tu seva više nego bilo gde u Šumadiji.

Pred našim očima dogodile su se još tri vrlo čudne situacije. Dvadesetak metara pre drveta, zaustavili smo jedno vozilo, da vozača pitamo da li je to drvo zla, a njihov auto umalo nije sleteo s puta iako se sporo kretao i blago zakočio. Vozilo se odjednom našlo popreko zaustavljeno na sred ceste. Dok smo fotografisali, usledio je drugi šok - videli smo automobil koji se kretao ka nama, kao da će namerno da nas pokosi. Verovali ili ne, za dlaku je prošao pored nas. Okrenuvši se u neverici ka vozilu, usledio je drugi stres - činilo se kao da će sigurno naleteti u naša kola, ali je u brzini naglo promenilo pravac i sve se dobro završilo. Novi šok su bile protivgradne rakete odnosno njihovo sevanje usled ionako na vetru poigranih grošnji mistične jabuke, svetlosti gromova itd.

Još nešto, uverili smo se i da su jabike ne samo izrazito male, već i neobičnog oblika. Verovali ili ne, jedna je iz mraka krošnje odskočila ka nama koji smo zbog fotografisanja stajali na sred puta, kod bele linije, a tu se i zaustavila. Ne znamo šta to znači...

 Dakle, svi meštani zaziru od drveta zla, ali i koji su čuli legende o njemu, plaše se njegove moći, pa ga smatraju svetim.

Kada je jedna firma želela da poseče drvo zbog zidanja puta, mistično se kvarila električna testera, pa su odustali od te trase. Priča se i da je jednom čoveku koji je pokušao da odseče granu, drvce upalo u oko i izbilo mu. Jedan bračni par priča da je pograbio grančice kako bi uredio okoliš i zapalio vatri, a ženu je zahvatio plamen i mesecima se oporavljala od opekotina.

Pročitajte:

 Meštani govore da se pre nekoliko godina drvo osušilo, pa su u Srbiji usledile poplave, masovne saobraćajne nesreće, porodične tragedije, mafijaški obračuni...

 Nataša Bogosavljević, rodom iz Oparića, radnica opštinske uprave, sakuplja narodne umotvorine i legende iz Levča. Ona priča da drvo decenijama ne menja oblik, niti raste. Rađa svake druge godine sitan plod žute boje sličan jabuci, ali se niko nije usudio da ga okusi. Kora drveta je neravna, a lišće je zeleno čitave godine, kao da je reč o četinaru.

Mnogi ovo drvo nazivaju gumasto drvo jer se sekira čoveka koji je pokušavao da ga odseče, odbijala o stablo kao guma. Meštanin koji se odselio u grad pohvalio se kako će da donese granu. Krenuo je svojim automobilom, ali kada je hteo da se zaustavi kraj jabuke, sleteo je s puta.

Stavili ikonu i novac

Kada je pre nekoliko godina neko isekao granu, Levčani su u krošnju stavili novac i ikonu, kao vrstu otkupa greha, a skrnavljenje drveta učinili su mladići koji su izašli iz džipa beogradskih registarskih oznaka iza njih se čulo da nisu dobro prošli.

 Zastrašujućim svedočenjima i pričama o drvetu zla zaista nema kraja... 

Levčani pronose priču o tome kako je knez Miloš, jašući konja, zastao da se odmori u hladu drveta. Čim je nastavio put, konj se sapleo i polomio prednju desnu nogu. Kažu da je tada rekao: "Zloćudnog li drveta, ljudi. Nigde ni rupe, ni rova, a konj mi slomi nogu".

Postoji i legenda da je hajduk Stevan Jakovljević iz Belušića legao pod drvo da se odmori, a kada se probudio dugo nije mogao da otvori oči. Zbog spavanja pod zloćudnim drvetom ostao je razrok.

Priča se da je jedan Levčanin vraćajući se sa slave, pijan lomio grane drveta, pa je dobio decu nakaze.

U selima postoje i mnogi kojima su se kod drveta tokom noći kvarila i ukazivale su im se ružne starice u crnom...

 .

Preporučujemo:

Komentari (1)

Mare

08.08.2020 20:57

Ne smem ni video da pogledam, od straha.