Građani
Facebook/Goran Vesić
Građani

Facebook/Goran Vesić

Građani, Foto: Facebook/Goran Vesić

Ako konstantni apeli domaćih i svetskih stručnjaka da se ostane kod kuće nisu dovoljni, postavlja se pitanje: "Šta jeste?"

Kako bi se videli sa svojim prijateljima, poznanicima, komšijama, građani Srbije nalaze najmaštovitije i najrazličitije načine da prkose trenutnoj situaciji. "Slučajno" su se sretali kafića na improvizovanoj turi kafenisanja, a neki su se čak okupljali i na grobljima u nadi da ne budu uhvaćeni.

Građani

Facebook/Goran Vesić

Građani, Foto: Facebook/Goran Vesić

Fotografije koje govore više od reči pokazuju različite grupice ljudi. Niko od njih na sebi nema nikakav vid zaštitne opreme, kako ispred kafića stoje i ćaskaju na improvizovanoj turi kafenisanja. Ugostiteljski objekti su zatvoreni, osim za dostavu baš iz razloga kako bi se sprečilo okupljanje ljudi u zatvorenom prostoru i, samim tim, smanjilo masovnije širenje zaraze.

Frizura bitnija od zdravlja

Pre svega, da podsetimo, doneta je odluka da se svi frizerski saloni zatvore, naravno, iz bezbednosnih razloga, ali ni njima nije bila dovoljna zvanična odluka jer neki od njih i dalje rade.

Građani

Facebook/Goran Vesić

Građani, Foto: Facebook/Goran Vesić

Groblje zamenilo kafiće i parkove

Novo mesto za okupljanje nekim građanima jesu groblja. Verovatno zato što misle da ih nadležni organi neće uhvatiti kako krše zakon. Sama ideja ležernog ćaskanja sa prijateljima na groblju jeste, blago rečeno, morbidna. Svakim bliskim kontaktom sa drugom osobom povećavamo rizik da se zarazimo, a onda kasnije virus prenesemo svojim članovima porodice, od kojih neki prosto neće imati snage da se sa virusom izbore.

Građani

Facebook/Goran Vesić

Građani, Foto: Facebook/Goran Vesić

Svakako, u doba društvenih mreža i sredstava za komunikaciju, koja su na naprednijem nivou, ne postoji, bar ne za vreme vanredne situacije, bilo koji razgovor koji se ne može obaviti preko telefona, skajpa ili društvenih mreža. Jeste da, kako se kaže "nije to to" dok se ne sretnemo oči u oči, ali je u pitanju mnogo toga što se rizikuje komunikacijom ispred zgrade ili samo 5 minuta da popričamo.

Kada nam padne na pamet da kafenišemo sa prijateljima postavite sebi pitanje - Da li je ovaj moj jedan trenutak zabave vredan nečijeg života? Odgovor može biti samo i uvek - ne. Biće prilike kada sve prođe i kada se život vrati u normalu.