Migranti
Tanjug / AP
Migranti

Tanjug / AP

Migranti, Foto: Tanjug / AP

Ko ima novac, plati krijumčara sa čamcem. A ko nema, preplivava Drinu. Ako ih uhvate, policija BiH-a ih vraća u reku. Reporterka DW-a bila je u Banji Koviljači, gde su migranti očajni, a meštani ljuti.

Prvih jesenjih dana između Malog Zvornika i Banje Koviljače Drina još uvek ima delova na kojima se nalaze takozvani gazovi. Tu noću prolaze izbeglice koje pokušavaju da pređu granicu prema Bosni i Hercegovini.

Na napuštenoj železničkoj stanici Banje Koviljače, na pruzi koja u stopu prati Drinu, reporteri Dojče Velea zatiču desetak momaka. Nekoliko njih sedi na peronu. Jedan ima ranu na nozi, na cevanici mu nedostaje veliki komad mesa. Ispira ranu vodom i nešto malo joda.

- Pao sam u reci kad nas je bosanska policija vratila s granice. Na oštar kamen. Užasno me boli, i nikako da počne da zarasta - kaže ranjeni mladić sa zaštitnom maskom na licu. Drugi pokazuje ruku na kojoj se vide sveži ožiljci od ugriza psa. Neki čovek je pustio psa na njega, kaže.

Policija tera ljude nazad u reku?

Ovi mladići iz Pakistana i Afganistana govore istim jezikom: Urdu. S njima je i jedan Marokanac. Ovde su već sedam dana. Spavaju na betonu na davno odbačenim dekama i madracima.

Kažu da su poslednji put jeli pre dva dana. Nemaju novac pa jedu ono što nađu po okolnim vrtovima. Tri puta su probali da pređu Drinu. Pokušaće opet, uprkos strahu od bosanske policije. Samo da njihovom prijatelju noga bude bolje. Iz ovog košmara, kažu, moraju da izađu.

- Oni koji imaju pare, idu organizirano čamcima. Mi nemamo, pa moramo sami. Ali bosanska policija je strašna prema nama. Poslednji put su gurnuli trojicu u Drinu, a oni nisu znali da plivaju. Udavili su se - kažu oni.

Nema službene potvrde ovih tvrdnji, mada se sa svih strana čuje da se ljudi guraju u vodu kada pokušaju da pređu granicu.

Migranti u Banji Koviljači izgledaju kao da su se već pomirili s tim rizikom. Kažu da ih policajci Republike Srbije ne diraju, ali da poštuju jasno postavljena pravila - smeju da borave samo na napuštenoj železničkoj stanici, ali da ih ni tu ne bude previše. Policija ih tu redovno obilazi.

Meštanima nije svejedno

Mnogi žitelji u Banji Koviljači se osećaju nelagodno. Skoro preko puta železničke stanice na kojoj se okupljaju migranti Lepa Dragojević izdaje apartmane i ljuta je što zbog ovakve situacije trpe i meštani i turizam. Erike Bua je tražitelj azila iz Gane. On je automehaničar i želi taj posao da radi i u Srbiji. Ovde ima mir koji je želeo i ostaće tu. Zna da ljudi pokušavaju da pređu granicu preko reke i nikoga ne krivi što traži bolji život, ali misli da je bolji život tamo gde je mir.

 .

Pročitajte: