Darko Damjanović
Facebook
Darko Damjanović

Facebook

Darko Damjanović, Foto: Facebook

Gledajući ih kroz prizmu izgleda i sposobnosti na strelištima, poligonima i terenima, ponekad zaboravimo da je reč o ljudima od krvi i mesa koji imaju društveni i porodični život.

Više pripadnika Specijalne brigade bez pogovora i suvišnih pitanja, i u najkraćem mogućem vremenu, napustilo je svadbeno veselje i krštenje deteta svog kolege, uputilo se u kasarnu i stavilo na raspolaganje komandantu jedinice.

Pročitajte još:

 

U grupi profesionalnih oficira i podoficira koji su direktno sa svadbe otrčali na zborno mesto našao se i mladoženja - stariji vodnik prve klase Darko Damnjanović.

Komandant je, naravno, dozvolio Damnjanoviću da se vrati na svadbu, ali on nije želeo da napusti svoje drugove i zajedno s njima je otišao na zadatak.

 

Ova nesvakidašnja priča dogodila se u martu 2018, kada su Darko i njegova supruga Vesna zakazali crkveno venčanje i krštenje ćerke Dunje, koja sada ima nepune dve godine. U početku je sve teklo po planu - slavljenici su se okupili u crkvi, gosti su počeli da dolaze i sve se u odvijalo kao što običaji nalažu. Planirano je da se posle venčanja i krštenja gosti zabave u jednom restoranu. Međutim, tokom ceremonije u crkvi, pojedini gosti, Darkove kolege iz protivterorističkog bataljona, dobili su signal za uzbunu i odmah su se uputili prema kasarni u Pančevu.

Darko je posle ceremonije saznao šta se desilo i za njega u tom času nije bilo nikakve dileme - odmah je krenuo kući, pokupio stvari i javio se u jedinicu.

- U bataljonu su mi rekli da ostanem u Pančevu zbog porodičnog slavlja. Nisam pristao i odlučio sam da krenem sa drugovima na zadatak, sa kojeg sam se vratio posle nekoliko dana - ispričao je Darko za magazin „Odbrana“.

Veselje u restoranu nastavljeno je bez mladoženje i nekih gostiju, a „komandu“ je preuzeo Darkov kum Miroslav Tadić, na službi u bataljonu vojne policije specijalne namene „Kobre“.

 

Teško je i Darku i supruzi Vesni kada pogledaju slike sa veselja na kojima Darka nema, ali kako kažu, svesni su da on obavlja posao padobranca protivteroriste i da to što radi, radi i zbog porodice.

- Supruga mi nije zamerila. Od nje imam maksimalnu podršku za svoj posao. Moje kolege i ja odričemo se mnogo toga. Ovaj primer nije usamljen. Ko zna koliko smo slava, dečjih rođendana, subotnjih i nedeljnih druženja prekinuli. O svojim rođendanima i ne razmišljamo, a najčešće ih obeležimo negde na terenu.

Moram da kažem da se na to niko ne žali. Sami smo to birali i želeli da postanemo specijalci. Uzbune i pokreti su u našoj jedinici česti, ponekad radi obuke, a ponekad i u stvarnim situacijama. Jednostavno, to je tako - kaže srpski specijalac.

 

Darkova odluka da se ne vrati na slavlje i krene sa jedinicom ima korene ne samo u profesionalnosti i samodisciplini već i u shvatanju da si deo tima i da tim neće biti isti bez tebe.

- Mi smo svi u padobranskoj četi kao velika porodica. To su najbolji, najsposobniji ljudi koje poznajem. Uveren sam da bi oni za mene život dali, kao i ja za njih. Mi smo zajedno ne samo na poslu već i u privatnom životu - kaže junak ove priče.