Venčanje
Printscreen/Facebook/Ceda Jovano
Venčanje

Printscreen/Facebook/Ceda Jovano

Venčanje, Foto: Printscreen/Facebook/Ceda Jovano

Posle više od dve decenije, Prizrenom su ponovo prošli srpski svatovi! Čedomir (34) i Slađana (35) Jovanović venčali su se na Spasovdan, 6. juna, u crkvi Svetog Đorđa u rodnom Prizrenu, a zatim su srećni i ponosni, sa kumovima i prijateljima prošli kroz grad iz kog su proterani posle rata 1999. godine.

U Prizrenu gotovo da i nema Srba, ali Čeda i Slađa, danas Beograđani, nisu se plašili da se venčaju u gradu u kojem žive gotovo isključivo Albanci. Smatrali su da na večnu vernost mogu da se obavežu samo tamo gde su oboje odrasli.

Kako je Čedomir ispričao, i on i njegova supruga sudbinski su vezani za carski Dušanov grad pod Šar-planinom.

Pročitajte još:

 

- Oboje smo rođeni u Prizrenu, ali se nismo poznavali. Sudbina je htela da ga pre 20 godina napustimo i da svako ode na svoju stranu. Međutim, pre dve godine naš Prizren nas je spojio. U avgustu, uoči Velike Gospojine, oboje smo došli na festival srpske srednjovekovne muzike "Medimus", koji se organizuje u Crkvi Svetog Spasa. Tu smo se upoznali, a naša ljubav se začela nešto kasnije, kada smo se ponovo sreli u manastiru Sveti arhangeli, zadužbini cara Dušana. U oktobru prošle godine venčali smo se u Beogradu, međutim, znali smo da naša ljubav i naš brak neće biti potpuni dok se pred Bogom ne zavetujemo jedno drugome u našem rodnom Prizrenu - kaže Čedomir i objašnjava zašto su on i Slađana odabrali baš Saborni hram Svetog Đorđa.

Čedomir i Slađana trenutno žive u Beogradu, iako su i dalje vezani za Kosovo i za Prizren, gde često dolaze. Posebno Slađana, koja poslom često boravi u ski centru Brezovici na Šar Planini nedaleko od Prizrena, pa kad god je u prilici, siđe do rodnog mesta.

Bolnica

Tanjug/Dušan Aničić

 

- U toj crkvi smo oboje kršteni, ona je spaljena u pogromu 2004. godine, ali je kasnije obnovljena. Zbog svega toga imali smo veliku želju da se baš tu venčamo. Bio je Spasovdan i posle svečane liturgije i posluženja kod Crkve Svetog Spasa, u naselju Potkaljaja, sišli smo u crkvu Svetog Đorđa, u najstrožem centru grada. Venčali su nas iguman manastira Svetih arhangela, arhimandrit Mihailo i sveštenik Slobodan Đorić.

U Prizrenu je, prema popisu iz 1999. godine, živelo oko 10.950 Srba. Međutim, posle rata 1999. godine, gotovo svi su proterani, ostalo ih je tek oko 60. Nakon šiptarskog pogroma u martu 2004. godine i to malo što je ostalo je napustilo grad. Danas u Prizrenu, potpuno izolovano, uglavnom po predgrađima, živi oko 20 Srba, uglavnom starijih ljudi, koji ni po koju cenu nisu želeli da napuštaju svoje ognjište.

Čedomir kaže da njihova svadba ne bi bila potpuna da nisu prošli kroz Prizren, kako i dolikuje pravim mladencima.

- Posle venčanja smo prošetali prizrenskom kaldrmom, u strogom centru grada, i to je prvi put posle 20 godina uradio neki srpski crkveno venčani par! Pili smo vodu sa čuvene šadrvanske česme i prošetali Kamenim mostom nad Bistricom - priča uzbuđeno Čeda Jovanović.

Slađana kaže da je ideja o svadbi u Prizrenu u početku bila samo teško ostvariv san. Ipak, vremenom su ona i Čedomir shvatili da ih niko ne može i ne sme sprečiti da svoj san ostvare.

- Zaigralo se kolo posle venčanja, pa smo se uputili ka Kamenom mostu. Meštani su nas malo čudno gledali, ali nas nisu provocirali. Neki su nam mahali i zastajkivali da nas slikaju. Dan je bio ispunjen pomalo i setom, zbog mirisa davnih vremena, kad su srpski mladenci i svatovi normalno šetali Prizrenom. Nekada i po jednom nedeljno, a danas, eto, jednom u dvadeset godina - ne skriva emocije mlada Slađana.

Komarac, komarci

Shutterstock, ilustracija

 

Komentari (1)

bujari

22.06.2019 12:37

Kao deca se secam, kada su prelazili svatovi, svi bi se okupili i vikali kume nema para ! Tako da smo sakupili neki novac za sladoled, gde su ta vremena ?