Aleksandar Vulin, Vojska Srbije,  Vojnik, Vojnici
MOD
Aleksandar Vulin, Vojska Srbije,  Vojnik, Vojnici

MOD

Vojska Srbije, Vojnik, Vojnici, Foto: MOD

Diplomirani publicista sa Johanes Gutenberg Univerziteta u Majncu bio je jedini predstavnik srpske dijaspore koji je dobrovoljno odslužio vojni rok i to kroz kurs za rezervne oficire generacije "Septembar 2020" za koji može da se konkuriše isključivo sa fakultetskom diplomom.

"Kao patriota i rodoljub čiji su preci prelazili Albaniju i učestvovali u proboju Solunskog fronta, smatrao sam da je moja moralna i patriotska dužnost da odslužim vojni rok, a klasa slušalaca rezervnih oficira fascinirala me je od malena", kaže Lović za Tanjug.

Ističe da je imao podršku porodice i najbližeg okruženja i da su bili oduševljeni zbog njegove odluke da se prijavi za dobovoljno služenje vojnog roka i kao pešadinac krene vojničkim stopama predaka.

"U septembarskoj klasi su se školovali oficiri za rod pešadije i tehničku, sanitetsku i intendantsku službu. Za mene je pešadija kičma naše vojske, a pošto volim terene i prirodu, logično je bilo da se odlučim za pešadiju", priča Lović.

Šestomesečna obuka je, kaže, bila veoma intenzivna i složena i odvijala se uglavnom na Vojnoj akademiji u Beogradu.

Vojska Srbije

printscreen

Vojska Srbije, Foto: printscreen

Posle osnovne obuke, koja je trajala oko četiri i po meseca, usledilo je stažiranje u aktivnim jedinicama VS i praktična obuka u Raški, Zaječaru, Valjevu i na kraju u Požarevcu gde je kao zamenik komandira voda učio oficirski zanat.

"Ni u jednom trenutku nisam imao dilemu da ću završiti obuku. Svakog dana sam postajao jači, snažio psihofizičku kondiciju. Pohvalio bih svoje kolege, a posebno koleginice, koje su uspele da prođu kurs i čestitam im na tome", navodi Lović.

Voleo bi, kaže, da vidi "dijasporce" u srpskoj vojsci, ne samo kao vojnike u stroju, već i kao buduće rezervne starešine.

"Bio sam jedini Srbin iz dijaspore u klasi. Uprava Vojne akademije nema podatke da li je u proteklom periodu među rezervnim oficirima bilo Srba iz dijaspore. Svi su me prihvatili kao ravnopravnog i jednakog, imao sam bratski i sestrinski odnos sa kolegama", ističe Lović.

Nada se da će Srbi iz dijaspore slediti njegov primer jer, kako ističe, rezervni sastav Vojske Srbije nije dovoljno popunjen.

"To je veliki problem i apelujem na mlade, da se prijave za dobrovoljno služenje vojnog roka, ali i za redovno, o čemu se sada govori u javnosti, i da osete kakav je život u čizmama, u kasarni, da nauče nešto i oduže se svojoj otadžbini", poziva Lović.

Vojska Srbije

MOD

Vojska Srbije, Foto: MOD

Za njega su, dodaje, najveći izazov tokom obuke bile fizičke aktivnosti jer mu, po sopstvenom priznanju, kondicija nije bila na zavidnom nivou.

"Kao pešadinci, imali smo fizičko četiri puta nedeljno, a posle četiri i po meseca aktivnog vežbanja na Akademiji i na terenu značajno sam popravio kondiciju što je ostavilo pečat i na moju ličnost", kaže oficir.

Ističe da mu nije bilo teško da se privikne na vojnički život, kolektiv, redarstva, vojničku hranu…

"Kad ste u kolektivu sa 50 ljudi koji zajedno sve proživljavaju, ne razmišljate o uslovima. Akademija kao visokoškolska ustanova pruža mnogo toga. Na terenu su uslovi naravno složeniji i teži, ali dobro je i to doživeti, jesti pasulj i mesni narezak iz konzerve…", priča Lović čiji su preci poreklom iz Crne Gore odakle su se naselili u reon Toplice i Prokuplja.

Andreja je rođen u Ofenbahu, a veoma je angažovan u očuvanju i jačanju veza naše dijaspore u Nemačkoj, u kojoj živi oko pola miliona Srba, sa matičnom državom.

"Bio sam predsednik Odbora za srpsku omladinu u pokrajini Hesen, a sada sam angažovan u Centralnom savetu Srba u Nemačkoj i Hesenu kroz koji podržavamo naša sportska, folklorna, književna udruženja, Srpsku pravoslavnu crkvu, ali i sektor bilateralne saradnje između Srbije i Nemačke", navodi Lović.