zatvor
Foto: Printscreen/Foto: Youtube/Printscreen, ilustracija

Maksim Klasanović je proveo osam teških godina u zatvoru na Tajlandu, a u emisiji "Biseri sa Vanjom Bulićem” koja se emituje večeras od 22h na Blic televiziji opisao je horor koji je doživeo u ovoj zemlji.

Maksim Klasanović, poreklom iz Bijeljine, koji je u Nemačkoj odrastao i školovao se, a kao mlad se zaputio na Tajland, egzotični "raj na zemlji" kao bi radio.

Međutim, 30. aprila 2011. godine u Puketu, njegov život se okrenuo naglavačke kada je na insistiranje svog prijatelja Džona otišao na jednu žurku i pristao da Džonu i jednom Amerikancu da broj dilera.

- Otišao sam na Tajland sa 20 godina da bih radio tamo. Radio sam u hotelu. Kada smo došli na Tajland sa Ibice, živeli smo tim nekim stilom, klubovi, kazino. Jednostavno smo vodili brz život. Desilo se da na jednoj organizovanoj žurki su potražili broj dilera, ja sam taj broj nabavio jer sam znao svakoga na tom ostrvu. Dao sam broj tom drugu, on je prosledio dalje taj broj, ali nije znao da taj radi za policiju - priča Maksim.

Kako bi se što brže izvukao iz nepovoljne situacije, Maksimu porodica pronalazi advokata preko spiska iz ambasade, ni ne sluteći da prevarama nije kraj.

- Morao sam da idem u zatvor, da objasnim svoju priču, kasnije sam naseo na lošeg advokata koji me je savetovao da lažem, da negiram da poznajem te ljude sa žurke. Ispalo je da smo mi banda koja se bavi drogom, bio sam osuđen na 13 godina. Ništa nisam znao o zatvorima, niti sam razmišljao o tome, nisam verovao da tako nešto može da mi se desi. Kada sam izašao iz zatvora i pričao prijateljima šta sam sve proživeo, ljudi su me gledali u šoku - kaže Maksim Klasanović.

"Ćeliju sam delio sa 180 ljudi"

Prizor koji je zatekao po dolasku u zatvor Maksim kaže da nije mogao ni u najluđem snu da zamisli.

- Kada dođeš u zatvor, skidaju te golog da vide da nisi nešto sakrio slučajno, 2000 ljudi ti viče, a kasnije te vode u ćeliju. Ćeliju sam delio sa 180 ljudi. Spava se na podu, nema kreveta, jastuka, ničega! Samo beton. Ljudi su poređani kao sardine, ne možeš da se opružiš, dodiruješ tuđe noge. Kada su me prebacili u Bangkok, bio sam jedini belac. Mir je tako luksuz. 17 sati smo u tim ćelijama, a šest sati smo na placu napolju koji se upotrebljava za jelo i kupanje - ispričao je Maksim gostujući na Blic televiziji.

"Ujutru nekoga zaboli stomak, uveče je mrtav"

Maksim kaže da su bolesti u zatvoru kosile ljude.

- Za hranu moraš da se izboriš, ne znaš da li ćeš imati vode, oni koji nisu bili jaki, padali su. Ujutru nekoga stomak zaboli, uveče je mrtav. Šlog sam video mnogo puta, srčane udare. Čoveka samo zamotaju, pa dok dođe policija, čekali smo i po tri dana. Bolesti su kosile ljude tamo, naviše bolesti kože, poput šuge. To je kao kada gledaš film sa zombijima. Nisam bio siguran da ću preživeti. Tamo sam izgubio strah od smrti - kaže Maksim.

Neočekivano, i s velikom radošću, Maksim 2019. godine, nakon skoro devet godina robije u surovim uslovima, dobija vest da je pomilovan! Danas je posvećen dobrom životu i pomaganjem drugima da pronađu unutrašnji mir i sreću koju je on počeo da spoznaje još dok je bio u zatvoru.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading