Primarijus dr Momir Đurić, specijalista neuropsihijatar, rođen je 22. jula 1950. godine u Donjoj Ljuboviđi kod Ljubovije. Kao dete se sa porodicom preselio iz krševite ljubovijske oblasti u plodnu mačvansku ravnicu, gde je proveo veći deo detinjstva i mladosti.

Srednju medicinsku školu završio je u Šapcu sa odličnim uspehom, nakon čega se upisao na Medicinski fakultet u Beogradu, koji je završio 1974. godine, pre roka. Tokom studija upoznao je buduću suprugu Nadu, sa kojom je započeo zajednički životni i profesionalni put.

Svoju lekarsku karijeru započeo je u Domu zdravlja u Vlasenici. Nedugo zatim prelazi u Zdravstveni centar „Dr Milenko Marin“ u Loznici, gde zajedno sa suprugom nastavlja  profesionalni razvoj. Vrlo brzo je sa suprugom Nadom postao cenjen i poštovan lekar, ali i važan član lozničke zajednice, gde je stekao brojna prijateljstva koja su trajala čitavog života. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije završio je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1981. godine.

U lozničkoj bolnici je najpre radio kao lekar specijalista, a od 1991. do 1995. godine bio je načelnik Službe za neuropsihijatriju. Nakon podele službe, od 1995. godine postaje načelnik Službe za neurologiju Opšte bolnice u Loznici, na čijem čelu ostaje do odlaska u penziju, četvrt veka. Tokom godina, stekao je zvanje primarijusa, bio je dugogodišnji član Srpskog lekarskog društva, Lekarske komore Srbije i Udruženja neuropsihijatara Srbije. Autor je i koautor više od 30 stručnih i naučnih radova objavljenih u zemlji i inostranstvu.

Pored kliničkog rada, više decenija bio je sudski veštak iz oblasti neuropsihijatrije pri sudovima u Loznici i Šapcu, a godinama je bio i mentor lekarima na specijalističkom stažu. Važio je za izuzetnog dijagnostičara i stručnjaka kome su se kolege i prijatelji često obraćali za savet i mišljenje. Bio je čovek čvrstog karaktera, britkog uma i velike discipline. Fokusiran, organizovan, dosledan i istrajan u svemu što je radio, takav je ostao do samog kraja.

Prijatelji su ga pamtili i kao čoveka vedrog duha koji je voleo šalu i druženje. Iako je medicina bila njegova osnovna profesija, imao je široka interesovanja i bogato znanje o svetu. Posebno su ga zanimale istorija, filozofija, politika i geografija. Razgovore je često obogaćivao latinskim citatima, mislima velikih filozofa i narodnim izrekama. Ako bismo želeli da izaberemo jednu izreku koja ga najbolje opisuje, to bi bila “Res, non verba” — dela, a ne reči.

Za sobom je ostavio sina Sinišu, ćerku Milicu i unuke Strahinju i Ariana, koje je neizmerno voleo.

Dr Momir Đurić biće sahranjen sutra u 13 časova na lozničkom groblju.