sahrana
Foto: Shutterstock/Ilustracija

"Imam jedan divan vuneni prsluk moje bake i sa uživanjem ga u ovim zimskim danima nosim. Inače, običaj je u istočnoj Srbiji kod Vlaha da se odeća namenjuje..." " Od nekih pokojnika garderoba mi je čak i uspomena gde me raduje, seća, evocira..." "Ja od pokojnika nisam nosio ništa, gledao sam da izbacim i zaboravim te muke..." "Moja majka je bila zdrava i sve je to bila lepa garderoba iz Holandije što je moja sestra donosila pa što da ne uzmem..." "Sve to u kesu pa u kontejner" "Ne znam, meni ne bi bilo prijatno", samo su neki od odgovora Majdanpečana na pitanje šta bi trebalo raditi sa odećom i ličnim stvarima pokojnika.

Na tu temu u emisiji 150 minuta TV Prve govorio je etnolog i antropolog Aleksandar Repajdžić.

- Sve zavisi od kraja do kraja, u srpskoj kulturi i narodnoj religiji sama odeća ima jako magijsko dejstvo, košulja koja se daruje pa odeća za dete koja se daruje i sve ostalo jesu u našoj kulturi magijski rituali. Sama odeća u raznim kulturama se daruje, na primer, u vlaškoj na na 40 dana daruje se pokojnikova odeća a sam taj koji je primio odeću predstavlja samog pokojnika na pomani odnosno daći. Toga nema, na primer, u srpskoj kulturi.

- A na vlaškoj daći od pola godine i na godinu dana daruje se nova odeća i kupuje se specijalno za tu priliku. Takođe, odeća u narodnoj religiji i kod Srba i kod Vlaha ima magijski aspekt i nije dobro sahraniti tuđu odeću s pokojnikom jer se veruje da će ta osoba čija je odeća biti zavezana ili će biti bolešljiv..., kaže Repajdžić.

Uglavnom, odeća se danas koristi, to je deo uspomene i kolektivnog sećanja na našu dragu osobu i naravno da ne može da utiče na nas, ako premine neka baka pa to koriste unuci i unuke... 

Šta raditi s odećom pokojnika

- Ili da se pokloni ili nosite... Danas se garderoba kupuje na kilograme i mi smo deo potrošačke zapadne kulture a nekad to nije bilo tako. Nekad ste imali dva komada odeće, jednu za vašar a drugu radnu i odeća je morala da se koristi. Ne može vam odeća ništa, to je autosugestivno, to je od čoveka do čoveka. Nikome ne može odeća da naudi, smatra etnolog.

A cipele?

Ljudi bi nosili garderobu ali ne i cipele. Toga nema u srpskoj kulturi šta se radi s opancima i cipelama a iz higijenskih razloga ljudi ne bi nosili a i svko ima različito gazište.

Cipele kao cipele u pogrebnim običajima imaju veliku ulogu posebno kod Vlaha jer se pogrebnim pokrovom one ne pokrivaju da bi pokojnik mogao da hoda na onom svetu...

Kome pokloniti

Nema veze, to je proizvoljno, a ja bih to poklonio nekom iz svoje bliže okoline ko je bio blizak s pokojnikom, cenuio ga ili najbližoj rodbini. Slučaj u našoj kulturi jeste i da se nikom ne daje nego se čuva godinama jer i na taj način i dalje verujemo da je on tu i da je duša vezana za neki predmet, a to su animistička verovanja koja su hrišćanizovana. Kao kad neko ne dira nečiju sobu u kojoj je neko provodio najviše vremena. Toga ima i u zapadnoj kulturi, to vidite u filmovima, nije to nešto što je vezano samo za nas... Ljudi se drugačije bore sa tugom.

A krevet?

Ako je neko dugo bolovao i krevet se baca ali to je individualno... I komad nameštaja na kojem je neko premnminuo i druge lične stvari a nakit uglavnom ostaje, niko se ne odriče nakita...

Ulepšavanje pokojnika na Zapadu je unosan biznis

Ulepšavanje pokojnika na Zapadu je unosan biznis i može da košta i do 3.000 evra. Porodice su to dosad kod nas uglavnom same organizovale a danas se navodno unajmljuju i profesionalni šminkeri ali jedna od njih kaže da to dosad nije čula niti joj je ikad neko to tražio a i ne zna ni da li bi to uradila.

(Kurir)

BONUS VIDEO

 

 

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading