Vladimir Jekić
SDP Radnički
Vladimir Jekić

SDP Radnički

Vladimir Jekić, Foto: SDP Radnički

Kapiten kragujevačkog superligaša, korektor Vladimir Jekić (37) odlučio je da "okači patike o klin” posle 25 godina duge karijere u odbojkaškom sportu. Želeo je da još jednu sezonu odigra u klubu iz svog rodnog grada, ali je procenio da je povreda kolena, koja ga je u poslednje vreme pratila, prevagnula nad odbojkaškim srcem.

- U klubu nisu nezadovoljni učinkom, smatrajući da je postavljen dobar temelj za narednu sezonu. Lično, osećao sam da ne doprinosim dovoljno i da zauzimam mesto mlađem igraču, koji bi mogao značajno da napreduje. Jednostavno, nisam želeo da ekipa u toj meri zavisi od mog učinka, jer bi moglo da se dogodi da se povredim, kao što je to bio slučaj u toku protekle sezone, i da se to odrazi na rezultate kluba. Zbog toga sam odlučio da je najbolje da se povučem, iako sam imao veliku želju da odigram bar još jednu sezonu – objašnjava Jekić svoju odluku.

Globtroter

Internacionalnu karijeru Jekić je počeo u Grčkoj, u Panelionisu iz Atine. U Turskoj je igrao za Malije okulari i Čankaju iz Ankare, kao i Jeopark iz Kule, a zaputio se čak i do Argentine, gde je igrao za Bolivar iz grada San Karlos de Bolivar. Pet sezona proveo je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u ekipama Al Ain i Benijas.

Jekića, iako je prestao da igra u 37. odini, mnogi porede sa sugrađaninom Raškom Katićem, košarkašem koji gura četrdesetu a još igra. Jekić je, doduše, ranije počeo da igra, a njegova karijera je, bar za sada nešto duža. Počeo je kao dvanaestogodišnjak, u lokalnom klubu KIS 95 odakle je prešao u Radnički.

Kao mlad i perspektivan igrač, Jekić je 2001. godine pojačao VGSK iz Velikog Gradišta, koji se borio za opstanak u Superligi. Igrao je, potom, za Smederevo, pa Puteve iz Ivanjice, odakle je zaslužio poziv Budvanske rivijere za koju je nastupao do raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore, kada prelazi u novosadsku Vojvodinu. Sa Novosađanima je osvojio duplu krunu i igrao u Ligi šampiona, a potom sledi veliko svetsko putešestvije.

- Uvek sam se trudio da pružim svoj maksimum. Naravno da čovek uvek može bolje i više, ali ne mogu da budem nezadovoljan ostvarenim. Osvajao sam brojne trofeje sa različitim klubovima, dobijao individualna priznanja, a jedino ostaje žal ?to nisam ubeležio još neki nastup više za seniorsku reprezentaciju. Doduše, kada sam bio na vrhuncu, na mojoj poziciji u reprezentaciji igrao je Ivan Miljković, tako da zaista tu nije bilo prostora za mene kao mladog igrača. Ono što mi je posebno drago, to je da je odbojka i nakon svih ovih godina ostala nešto lepo i veliko u mojim očima – ističe Jokić.

Tome će, svakako, doprineti i odluka Uprave Radničkog da mu poveri ulogu sportskog direktora, a da u sport kafeu hale SBB “Jetzero” bude okačen Jokićev dres sa brojem 13.

PROČITAJTE JOŠ: