Đenaro de Tomazo
EPA
Đenaro de Tomazo

EPA

Đenaro de Tomazo, Foto: EPA

Kada je Đeni, iz milošte nazvan "Prase", ili Đenaro De Tomazo dao znak da igre počnu sa tribina "Olimpika", italijanska država je zvanično kapitulirala pred huliganima.

To je bilo krvavo finale Kupa Italije 2014. godine, meč u Rimu između Napolija i Fjorentine (3:1) u subotu uveče, pokazao je da i vlasti na Apeninima ne mogu da se izbore sa nasiljem na stadionima, a ako je tako u jednoj uređenoj evropskoj državi, šta tek očekivati u nekoj drugoj zemlji.

Još gore, pokazalo se ono o čemu su svi ćutali godinama, napuljska Kamora kontroliše navijače. Nisu svi Ultrasi Kamoristi, ali oni bitni, koji se pitaju? To niko u Italiji neće negirati, ali i ne sme da potvrdi...

"Zar neko sada sumnja da Kamora komanduje organizovanim navijačkim grupama Napolija", napisao je na svom Tviter nalogu, Roberto Savijano, pisac "Gomore" i čovek čiju glavu traži napuljska mafija.

Ovako je izgledalo hapšenje Đenara di Tomasa zbog dilovanja droge:

Đenaro Di Tomazo nije jedini član kriminalnog sindikata na toj tribini, njegov otac je saradnik klana Sanita Dei Miso. Njegov stric je ubijao za Kamoru, a Đeni je neprikosnoveni lider Mastifa, grupe koja vlada navijačima Napolija, ne svim, ali je svakako najznačajnija i najsurovija na tribini. Navijači Napolija su podeljeni na dve tribine, Curva A i Curva B, upravo je pod uticajem Kamore sklopljen mir, šest ih je na "A", među njima su i Mastifi, druga najjača grupa su Fedajini, na "B", na kojoj su još Seko Vive i Ultras 72.

Pročitajte još:

Kako to funkcioniše?

Navijači ulaze na tribinu pod zaštitom Kamore koja najopakije regrutuje za svoje potrebe. U pitanju je sistem, unutar tribine obavljaju se poslovi, droga stavlja u promet, heroin je sasvim normalna stvar. Postoji i anegdota po kojoj se na San Paolu može kupiti sve, Iphone za 12 evra koji radi pet minuta pre nego što mu procesor, odnosno čip zauvek "umre".

Kada je 2012. godine vladala jagma za kartama pred gostovanje Napolija u Londonu protiv Čelsija u osmini finala Lige šampiona, navijači su čitave noći kampovali ispred tribine Posilipo gde su karte prodavane. A onda je ujutru stigla Kamora, napravljen je špalir, kupili su karte i posle ih prodavali po pet puta većoj ceni. Aurelio De Laurentis je pokušao da za neke mečeve organizuje prodaju karata online, usledile su pretnje i poruke sa tribine, uvrede vlasniku, a svima je bilo jasno da pogrdna skandiranja naručuje Kamora.

Igrači su takođe na meti, naime, oni koji se ne odazovu pozivima navijača za tematske večeri na kojima se skuplja novac dolaze na crnu listu. Jedan od takvih je Valon Behrami, Albanac iz Kosovske Mitrovice koji je odrastao u Švajcarskoj. On nije želeo da bude dekor na takvim večerima, nekoliko puta je pljačkan, otet mu je i sat. Prepoznao je napadača, u pitanju je bio Salvatore Rusomanjo koji je priznao da su Ultrasi ljuti na Behramija.

Ni to što ćete im povlađivati ponekad ne znači ništa, Marek Hamšik je završio sa pištoljem na licu, a žene fudbalera redovno pljačkaju u samom centru. Predsednik De Laurentis je čak optužio devojku Poča Lavecija da je provocirala skupim nakitom na ruci u vreme velike ekonomske krize.

Marko Travaljo je posle onoga što se dešavalo u Rimu (U finalu kupa), Đenija De Santisa predložio za predsednika.

"Policija je u pravu, nije bilo pregovora, Đeni ne pregovara, on je naredio da se utakmica igra...", napisao je ovaj novinar.

Javna je tajna da je sin jednog od bosova Salvatore Rusa gledao mečeve, vodeći kriminalci nisu javno prisutni, opasnost po njihovu bezbednost je prevelika. Ali, naslednici su često tu, oni drugi, koji se tek probijaju pokušavaju da se dodvore Kamori. Većina njih nema posao, žive od socijalne pomoći ali pokušavaju da uđu u sistem koji će ih zbrinuti. Kamora obezbeđuje i advokate za one optužene za nasilje na tribini, a serija sudskih procesa, spor i korumpiran pravosudni sistem praktično sprečava da zakon bude primenjen.

De Tomazo je imao zabranu od 5 godina, ali presuda nije pravosnažna, osuđivan je za nasilje i dilovanje droge, ali to je u Napulju svakodnevica.

"Većina se drogira na tribini, Napoli je bolest, život, važniji od porodice. Sa porodicom si par dana u nedelji, kad obaveze dozvole", objašnjava jedan od nekadašnjih vođa Domeniko, ili "Mimo" kako je standardni nadimak za ovo ime na Apeninima.

"Živimo sa 700 evra mesečno, ali za pivo i Napoli mora da ima. Ne plaćamo kartu na ulazu, Kamora to sređuje, ne smemo ni da dajemo svoja imena i podatke za pretplatne karte, rizično je zbog policije", dodaje ovaj navijač.

On priznaje da su većinom vođe Kamoristi, svi "Mastifi" su recimo iz ozloglašenje Forcele. Sistem počiva na njihovoj lojalnosti, svi navijači imaju šansu da napreduju kroz hijerarhiju, surovost je jasno preporuka.

Pročitajte još:

I druge navijačke grupe su povezane sa mafijom, obavljaju poslove, recimo Viking desničarska grupa navijača Juventusa se uvek sumnjičila za saradnju sa Kalabrezima, pogotovo njihov vođa Loris Granćini. On kao i Vikinzi blisko sarađuje sa vođom navijača Milana Đankarlom Lombardijem, zvanim "Sandokan". "Sandokan" vozi "Ferari", blizak je ekstremno desnim političkim partijama, kontroliše južnu tribinu San Sira. Italijanski mediji tvrde da su recimo Juve i Milan protivnici na terenu, ali ne i na tribini jer huligani itekako sarađuju i kreću se u sivoj zoni kriminala i politike.

I ostale Ultra grupe su vremenom izgubile kredibilitet zbog ovakvih sumnji i stvari, u pozadini svega je organizovani kriminal koji je rđa "kalča".

Kako reče lider pokreta "Pet zvezda", Bepe Grilo, čovek koji je šokirao mejnstrim partije na izborima prošle godine sa 25 odsto glasova: "Republika je mrtva, građani nemaju svoje predstavnike, na "Olimpiko" su došli da plaču, kao na sahranu..."

Legenda kaže da Kamora, jedna od četiri mafijaške organizacije u Italiji, svoj nastanak može zahvaliti Garduni, mitskoj tajnoj organizaciji nastaloj u Španiji u srednjem veku.

Mesto nastanka Gardune bio je Toledo, a španski istoričari tvrde da je reč o tajnoj organizaciji staroj 400 godina, koja je svojevremeno obavljala i prljave poslove za inkviziciju. Kada su Španci 1830-ih osvojili Napuljsko Kraljevstvo, skupa s njima je došla Garduna, kao preteča onog što je danas poznao kao jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u svetu.

Kao i sicilijanska mafija, i Kamora je u početku bila oruđe u borbi protiv stranih osvajača pa su njeni članovi bili pripadnici policijskih snaga, vojske, ali i drugih civilnih službi.

Kraljevski dekret

Prema legendi, ime Kamora nastalo je 1735. kada je u Napulju, koji će kasnije postati središte Kamore, kraljevskim dekretom osnovano osam kockarskih kuća. Sama reč kamora složenica je od reči kapo(capo), što znači šef, i mora (morra), što je ime napuljske ulične igre. A ta se igra igrala tako da su tokom igre dve osobe istovremeno podizale ruke, a gomila koja ih je okruživala trebala je pogoditi konačan broj prstiju koji su pokazivali igrači. Kako su lokalne vlasti, prema legendi, zabranile igru, pojedinci su počeli plaćati igrače da ih upozoravaju na prolazak policije. Kamora se kao organizacija prvi put spominje 1820. i već je u to vreme stvarala veze s politikom, koje su opstale do današnjih dana.

Centralno mesto Kamore je Napulj, treći po veličini grad u Italiji te središte regija Kampanja. Razvoju kriminala i aktivnosti proizašlih iz njega u Napulju pogoduje i velika nezaposlenost na jugu Italije, a nije nebitan ni podatak da trećina školske dece u školu ide samo – povremeno. A dok ne idu u školu, organizovani kriminal ih koristi za svoje prljave poslove, kao što je distribucija droge ili pak od vožnje opasnog otpada za vrlo male naknade.

Takvi "radnici" za Kamoru su izuzetno profitabilni jer se ne bune zbog opasnih uslova rada ni izloženosti zdravstvenim rizicima.

Danas se smatra da Kamoru čini 131 klan koji broji 6.800 članova, a svoje aktivnosti, osim na jugu Italije, razgranala je i u ostalim delovima Italije te po SAD i Turskoj. U glavne aktivnosti kojom se Kamora bavi spada šverc drogom, pogotovo otkad se u novije doba povezala s albanskom i nigerijskom mafijom, te krijumčarenje cigareta, na kojem, prema nekim procenama, godišnje zaradi oko milijardu dolara.

Na vrhuncu svoje moći Kamora je bila početkom 20. veka, ali onda joj je država zadala udarac hapšenjem 20-ak bosova 1911., nakon čega se velik broj pripadnika organizacije iselio u SAD i tamo razgranao svoje poslove. Za razliku od Koza nostre, Kamora nije tako strogo hijerarhijski ustrojena, već je reč o klanovima koji su porodično povezani. Svaki klan ima svoje područje delovanja i štiti teritoriju, ali iako Kamora nije centralizovana, ipak među klanovima postoji minimalna koordinacija kako bi se izbegli sukobi. Ali uprkos tome, ponekad jedan klan pokuša da se proširi na štetu drugog, što dovodi do krvavih i brutalnih obračuna u kojima često stradaju i nevini ljudi.

Najkrvaviji rat između dva kamoristička klana vodio se u 80-ima i 90-ima godinama prošlog veka, kada se sukobio klan kojem je na čelu bio Karmine Alfieri i onog koji je predvodio Rafaele Kutolo. Prema policijskim statistikama, smatra se da je samo klan Alfieri u tom periodu odgovoran za 500 ubistava, a glavni ubica klana Domeniko Kuomo kasnije je priznao da je u tom desetogodišnjem krvavom periodu lično odgovoran za više od 90 ubistva.

Veze s politikom

Poput Koza nostre, ni Kamora ne može delovati bez političke zaštite pa je prodiranje u politiku jedan od glavnih ciljeva kamorističkih porodica. Svoje političke veze koriste kako bi štitili svoje poslove, koje je detaljno pre nekoliko godina u svojoj knjizi Gomora opisao novinar Roberto Savjano. Savjano je kao niko pre njega razotkrio dobro čuvane mafijaške tajne opisavši kako Kamora u svojim prljavim poslovima počesto koristi decu i dečji rad.

Opisao je i koliki se novac obrće od zarade na zbrinjavanju toksičnog otpada, građevinskim poslovima te trgovini drogom. Nakon što je knjiga objavljena, Savjano se našao na Kamorinoj listi za odstrel, zbog čega i dan danas živi pod policijskom zaštitom na tajnim lokacijama s kojih se seli svakih nekoliko meseci. Ljutnja Kamore na Savjana ne začuđuje kada se zna da ta mafijaška organizacija pod svojom kontrolom ima i mlečnu i ribarsku industriju, trgovinu kafom i najmanje 2.500 pekara u Napulju. Svi navedeni moraju da plaćaju reket, na kojem se obrće veliki novac, a Savjanova knjiga i podaci koje je u njoj naveo ugrozile su to poslovanje.

Brutalnost te mafijaške organizacije dobro je poznata pa, iako se obračuni među klanovima događaju na javnim mestima i pred brojnim očevicima, niko kasnije nije voljan da svedoči o tome. Oni retki, poput Domenika Noviela, koji je 2001. svedočio o iznudi kojoj je bio izložen, zbog čega je sedam godina bio pod policijskom zaštitom, ubijen je samo nedelju dana nakon što je tražio da mu se zaštita ukine. Brutalna je to i krvava poruka koju javnost shvata, a mafijaško nasilje u više navrata osudili su i papa Benedikt XVI kao i njegov naslednik papa Franja.

Svojevrsna žrtva Kamore, ako je verovati medijskim napisima, bio je i Dijego Armando Maradona, jedan od najvećih fudbalera u istoriji, koji je 1984. godine iz Barselone došao u Napulj. U tom se klubu zadržao do 1991. i s njim je osvojio dve titule prvaka Italije. No Mardona je, pokazaće se kasnije, zbog čega je i okončana jedna veličanstvena fudbalska karijera, imao problema s drogom, konkretnije sa kokainom, koji mu je, prema medijskim napisima, nabavljala Kamora. A Maradona je, navodno, čak bio umešan i u obračune mafijaških klanova pa je strah od Kamore bio razlog zašto je 1992. godine otišao ili pobegao, ako hoćete, iz Napulja u Sevilju.

 

Komentari (1)

serbia

14.09.2018 17:41

i mi konje za trku imamo :)