Džoel Embid iz Filadelfije
Tanjug/AP, Chris Szagola
Embid

(AP Photo/Chris Szagola)

Embid, Foto: (AP Photo/Chris Szagola)

Džoel Embid, kamerunski košarkaš koji nastupa za Filadelfiju Seventisikserse u NBA ligi, otkrio je kako je umalo ostavio košarku posle porodične tragedije.

Embid je kao mladi momak iz Kameruna stigao u SAD kako bi se školovao i igrao košarku, pa je posle srednje škole upisao univerzitet Kanzas i igrao za Džejhokse.

Kanzas je i te godine imao ekipu za svako poštovanje, a njenu okosnicu su činili upravo Džoel Embid, kao i Endru Vigins, Frenk Mejson, Vejn Selden, Tarik Blek.

Embid kaže da u tom periodu od tri godine nije nijednom video svog mlađeg brata, Artura, koji je ostao sa roditeljima da živi u Kamerunu.

Artur i Džoel su oduvek imali sjajan odnos, a zanimljiva je informacija da je Džoel umalo propustio NBA kamp u svom rodnom mestu (kamp na kome je otkriven njegov veliki talenat) kako bi mogao da igra igrice sa bratom Arturom.

Iako se nisu videli tri godine, često su bili u kontaktu i trinaestogodišnji Artur je bio najsrećniji na planeti što je njegov stariji brat draftovan u NBA od strane Filadelfije Seventisiksersa.

"Nažalost, imao sam operaciju stopala pre drafta. Artur je stigao na Istočnu obalu Amerike kako bi me video, ali problem je bio taj što sam se ja nalazio u Kaliforniji i doktori mi nisu dozvolili da letim, a Artur je bio primoran da ostane kod naših rođaka na Istoku. Tada sam na to gčedao drugačije, ceo život je pred nama, moći ćemo da se vidimo uskoro. Godinama smo pričali o mom igranu u NBA, protiv Kobija, pa posle Stefa i Durenta, imali smo svo vreme ovog sveta da se vidimo tokom moje NBA karijere", rekao je Embid u svom tekstu za "PlayersTribune".

Samo četiri meseca kasnije, Embidu je zazvonio telefon i dobio strašne vesti.

"Artur se vraćao iz škole sa svojim prijateljima kada ga je udario kamion. I eto samo tako, mog brata više nije bilo. Bio je mlad i pun života i sada ga više nema. Niko nije mogao da veruje, bio je to veliki šok za čitavu familiju. Iskreno sa tim se i dalje borimo. Dobio sam slobodno nekoliko nedelja kako bih mogao da prisustvujem sahrani, ali kada je Artur poginuo ja sam izgubio svrhu u životu. Želeo sam da ostavim košarku i da se vratim u Kamerun", nastavio je Embid.

Objasnio je Džoel kako se njegov život tog trena promenio, ali je objasnio i kako se iz svega izvukao i poslao poruku svim ljudima na ovom svetu kojima je u ovom momentu teško.

"Morao sam da pogledam duboko u svoje srce kako bih opet bio srećan. Svakog jutra sam govorio sebi kako imam izbor – mogu da odustanem ili da pokušam da napravim taj jedan mali korak koji bi me podsetio koliko volim košarku. Ne tako davno, bio sam samo još jedan mršavi dečak u Kamerunu koji zajedno sa svojim bratom beži od domaćeg zadatka i krije se od majke. Tako sam i gurao, danima. I bilo je užasno. Samo sam želeo da se vratim kući, ali sam nekako uvek uspevao da napravim taj jedan mali korak. Nema tu varanja, nema prečica, ne možeš to da zaobiđeš. Jednostavno moraš da ideš kroz to, nebitno koliko traje. Želim da poručim ovo svima koji se bore sa nečim u životu... Napravite samo jedan mali korak", iskren je bio Džoel Embid.