KK Rivers
KK Rivers
KK Rivers

KK Rivers

KK Rivers, Foto: KK Rivers

Njihova priča nije obična košarkaška... Jeste da se na kraju sve svodi na činjenicu da li je lopta prošla kroz obruč ili ne, ali... KK Rivers je mnogo više od samih utakmica i borbi za trofeje. Ovo je priča ispisana drugarstvom, ali i svim ostalim stvarima koje život čine takvim kakav jeste. Od velike radosti, tuge pa i bola zbog gubitka prijatelja. Osnivač i trener Marko Radović za "Alo" otkriva svoju i Riversovu priču.

1. Kako je sve krenulo?

- Pa interesantna je priča, može se reći da su to bila tipična srpska posla. Na Sv. Nikolu 2012. bio sam, kao i svake godine, kod mog prijatelja iz školske klupe, Aleksandra Ignjatovića, na slavi. Obojica smo kao klinci mnogo voleli košarku, trenirali je, ali smo i dosta rano završili naše “karijere”. Krenuli smo tu sa pričom o košarci, kako nam fali, i sve je poteklo kao šala da napravimo naš klub i krenemo od “beton lige”. Na tome se i završilo to veče, ali ideja je bila rođena. Narednih par meseci smo je s vremena na vreme provlačili, da bismo konačno krenuli u realizaciju početkom Oktobra 2013, kada smo načuli da postoji “Biznis liga”. Zvali smo komesara lige, raspitali se oko uslova, i isto veče smo preko telefona skupili 16 igrača za našu prvu sezonu. Taj datum smo i uzeli kao klupski rođendan, 4. Oktobar. Zbog različitih zdravstvenih problema, Aleksandar i ja nismo mogli da igramo, ali je on te sezone obavljao funkciju trenera a ja tim-menadžera. I tako je nastao klub - ističe Marko Radović trener i osnivač kluba.

KK Rivers

KK Rivers

KK Rivers, Foto: KK Rivers

2. Iz dana u dan priča je postajala sve zanimljivija?

- Iz godine u godinu smo rasli i napredovali, u svaku sezonu smo ulazili sa novim izazovima i ciljevima. Prvu polusezonu Biznis ligi smo završili sa skorom 0-9, al smo na kraju igrali finale „Play Out-a“ i zauzeli smo 12. mesto od 19 timova. U drugoj sezoni smo pored „Biznis lige“ uporedo počeli da se takmičimo i u MLBB ligi. U Biznisu nam je za dlaku izmakao Play Off, u MLBB-u smo ispali u polufinalu košem u zadnjoj sekundi. U trećoj sezoni smo se po prvi put plasirali u Play Off „Biznisa“, da bi naredne kao apsolutni autsajderi stigli do finala gde smo poraženi košem u zadnjoj sekundi koji je postigao Ratko Varda. Te godine smo osvojili i drugo mesto u Corn ligi, a u MLBB-u smo ponovo ubeležili nastup u polufinalu. Nakon te sezone usledila je ponuda da napravimo saradnju sa KK Borčom i isprobamo naše domete u saveznom takmičenju. Bile su to 2 vrlo interesantne sezone koje su nam dale priliku da vidimo kako izgleda takmičiti se u zvaničnim takmičenjima. Bilo je to jedno ogromno iskustvo koje je dovelo do toga da se leta 2019. „osamostalimo“ i prijavimo KK Rivers BM za učešće u „beton ligi“. To takmičenje su odigrali momci koji su prethodnih 6 sezona branili boje kluba u rekreativnim takmičenjima i koji su to leto osvojili MLBB ligu. Želeli smo da ih na taj način „upišemo“ i u zvaničnu istoriju kluba, jer da nije bilo njih ne bismo ni došli do te pozicije. Nakon što je osvojeno drugo mesto, skoro svi igrači su se povukli i „penzionisali“ i ostavili prostor mlađima da „jure“ naredne ciljeve kluba. Ipak i ta ekipa „penzionera“ je ostala na okupu i još uvek se takmiči po rekreativnim ligama u Beogradu. Već te jeseni ekipa je preko 2. Muške regionalne lige centar uspela da obezbedi ulazak u viši rang, odnosno 1. Mušku regionalnu ligu centar. Sezona je otvorena dobrim rezultatima i posle 4 kola zabeležene su 3 pobede, što je vrlo dobar rezultat za tim koji je ušao iz ranga „ispod“.

3. Koliko je teško voditi klub?

- Nije jednostavno, mnogo je tu izazova, mnogo zadataka. Posebno u situacijama kada si nov, kao što smo mi. Iako nam je ovo osma sezona da postojimo, u zvaničnim saveznim takmičenjima ovo je tek druga samostalna i mnogo ljudi još ne zna ko su Riversi i kako funkcionišu. Ipak s obzirom na rezultate i rad prvog tima prošle godine, u seniorskoj košarci smo i uspeli da steknemo nekakvu reputaciju među košarkaškim svetom. Najviše zahvaljujući sjajnom radu i predanosti čitavog sportskog sektora, na čelu sa trenerom Božovićem. Mnogim mladim igračima smo upali na radar i to je rezultiralo da na prošlogodišnju odličnu osnovu dovedemo par talentovanih mladih igrača. U mlađim kategorijama smo još uvek nepoznati klub, većina roditelja i dece još uvek nije nikada čula za klup i samim tim nismo im „atraktivna“ destinacija, iako se trudimo da zaista pružimo odlične uslove, što mogu i starije selekcije da posvedoče. Ali svakako smo sigurni da će sve to doći na svoje sa vremenom. Tu su naravno uvek i pitanje finansija i termina za sve selekcije, ali to je problem sa kojim se susreću svi klubovi i što je generalno problem u većini sportova.

4. Koliko daleko može Rivers?

- Mnogo faktora utiče na to, ali sa trenutnim kolektivom koji je na okupu jako daleko. Svi koji rade unutar kluba i oko njega su izuzetno posvećeni i predani poslu i svi zajednički radimo na cilju da ovaj klub postane prepoznatljiv po profesionalnosti i kvalitetnom radu. Počevši od sportskog sektora koji radi na nivou evropskih klubova. Od priprema treninga, posebnih kondicionih programa prilagođenih za svakog igrača koje pravi i prati naš kondicioni trener Nikola Ćušić, pažljivo pripremljenih timskih i individualnih treninga za sve selekcije, zatim video analize utakmica svojih, protivnika… I pored svega toga, svi iz stručnog štaba koriste svaku priliku za lično usavršavanje putem različitih predavanja, knjiga, seminara… Kada struka ima takav pristup, onda prosto i igrači daju 100% sebe. I takav odnos celog tima se vidi i on se ceni. Cene ga i protivnici, simpatizeri, protivnički igrači kao i igrači koji bi sutra mogli da se nađu u našoj ekipi. Slična posvećenost je i u ostalim sektorima u našem klubu i to je ono što nas je dosta brzo dovelo tu gde smo danas i ono što će nam pomoći da nastavimo da se „probijamo“ ka vrhu.

KK Rivers

KK Rivers

KK Rivers, Foto: KK Rivers

5. Uspeli ste da privučete veliku pažnju ljudi, koja je formula?

- Mislim da je to najviše iz razloga što smo od samog starta želeli da izgledamo što profesionalnije i da probamo da ličimo na najveće klubove po nekim stvarima. Već prve godine u Biznis ligi smo organizovali statistiku i snimanje naših utakmica, od prvog dana smo imali stranicu na FB, a sa pojavom instagrama imali smo nalog u trenutku kada su imali ja mislim samo Partizan i Crvena zvezda. Nakon toga smo ubacivali profesionalne fotografije sa utakmica, zvaničan web-sajt, grafičke obrade fotografija, video obrade, media day i promociju ekipe… I danas, zahvaljujući našim dizajnerima, imamo sadržaj na mrežama koji privlači pažnju i koji je na nivou nekih poznatijih i većih klubova – na jednom seminaru smo čak dobili pohvale od glavnog urednika za društvene mreže Čikago Bulsa i jednog od vodećih menadžera sportske marketinške agencije „We play“, koja je jedan od lidera na tom polju u svetu. Uvek se trudimo da uradimo nešto novo, nešto što bi bilo interesantno ljudima i što bi moglo da privuče pažnju čak i onih koje generalno ne zanima previše košarka. Mislim da zbog toga predstavljamo neku vrstu osveženja na košarkaškoj sceni i da se to sviđa ljudima.

6. Vaša svlačionica izgleda kao one u NBA ligi?

- To je jedan od projekata na koje smo posebno ponosni. Veliku zahvalnost dugujemo i ljudima u SC Vizura što su nam izašli u susret i dozvolili da napravimo tu promenu u svlačionici. Ideja je bila prvenstveno da damo na značaju našim sadašnjim igračima (ali i prošlim čije se slike isto nalaze), da im bude i prijatnije okruženje pre utakmice. Opet to predstavlja i dodatni podstrek momcima iz mlađih kategorija jer znaju da sa vrednim radom, jednog dana i oni mogu da imaju svoju sliku u svlačionici, što je svakako lep detalj i imponuje svakom. I ta svlačionica je jedan od detalja koja je bila interesantna i „nekošarkaškoj“ publici, jer nije nešto što se često viđa.

7. Drugarstvo je uvek iznad svega kod vas?

- Mnogo toga smo prošli zajedno. Neki smo tu od početka, neki su se vremenom priključili i sva ta iskustva učvršćuju naše prijateljstvo. Ipak jako je bitno da su od starta napravljene određene granice kada je posao u pitanju. Jasno su podeljene nadležnosti i zaduženja i svako odgovara za svoj deo posla. Naravno svi smo tu da pomažemo jedni drugima, ali zna se ko je odgovoran za koji deo i čija je „poslednja“ u okviru kog dela. Sa takvim pristupom mnogo lakše se funkcioniše i onda to i automatski sprečava nepotrebne sukobe. To nam sa druge strane daje priliku i da imamo taj drugarski pristup i odnos i da možemo da se neometano družimo bez nekih „poprekih pogleda“.

8. Da priča ne bude samo lepa, nedavno se dogodila i velika tragedija?

- U pitanju je veliki gubitak ne samo za nas već za srpsku košarku. Prerana i iznenadna smrt Darka Damnjanovića je nešto što nas je sve zateklo i ostavilo u šoku. U pitanju je bio čovek za koga je malo reći da je voleo košarku. Uvek je nalazio vremena za nju, kako profesionalno, tako i na rekreaciji sa drugarima, basketu i u amaterskim ligama. Ta ljubav i posvećenost su bili neverovatni. Koliki uticaj je imao na košarkaški svet mogli ste da vidite i po svim objavama i izjavama koje su usledile nakon te vesti. Veliko nam je bilo zadovoljstvo što je bio deo naše priče i što smo imali priliku da bude deo našeg tima.

KK Rivers

KK Rivers

KK Rivers, Foto: KK Rivers

9. Da li Rivers može jednog dana da stigne i do najvišeg ranga?

To nam je cilj, to nam je zadatak. Da ne mislimo da možemo, ne bismo danas bili ovde. Ali to je jedan ogroman proces, koji zahteva još dosta vremena i energije. Potrebno je ići sitnim koracima i prvenstveno postaviti sisteme unutar samog kluba kako bi bilo prostora za pravilan rast i razvoj. Ništa što je stvoreno preko noći i prečicama nije održivo na duge staze, a mi želimo da budemo početak jedne sjajne košarkaške priče koja će nastaviti da funkcioniše i posle nas.

10. Cela priča ima i humanitaru stranu?


Ponosni smo na to što se trudimo da naš pečat ne bude isključivo na terenu, već je želja da naš klub da svoje doprinose i lokalnoj zajednici i različitim humanitarnim akcijama. Pre par godina smo uzeli učešće u akciji „1na1 za život“ koju je organizovala fondacija „Zajedno za život“, čiji logo nosimo i na našim dresovima. Pored toga, pred novu godinu na poslednjoj utakmici gde smo domaćini, uvek organizujemo humanitarnu akciju gde se za te utakmice ulaznica plaća čokoladom (ili nekom drugom grickalicom), pa se svi „prihodi“ od utakmice doniraju deci u prihvatilištima u Beogradu. Takođe u septembru smo imali akciju „Od betona do plafona“, gde su se naši prvotimci okupili i zajedno sa upravom kluba ofarbali i osvežili spoljni teren u OŠ „Kralj Aleksandar I“, gde treniraju naše mlađe selekcije.

Pročitajte još: