Slatki dinari, ali bahreinski!

Privatna arhiva
Mladen Jovančić (39) se posle kratkog boravka u Srbiji, gde je pohađao početni kurs za sticanje trenerske licence i kratkog angažmana u Dinamu iz Pančeva, vratio u za njega obećanu zemlju - Bahrein. Rođeni Sarajlija sa prebivalištem u Beogradu u stvari je žitelj egzotične zemlje.
Imam najduži staž u Bahreinu
Jovančić je od 2009. godine u Bahreinu, a ranije je od 2005. godine igrao u Kuvajtu za Kaciju. Idealan je sagovornik za ocenjivanje fudbala u Bahreinu.
- Liga u Bahreinu je poluprofesionalna. Nema igrača sa naših prostora. Nekada ih je bilo, međutim, uglavnom se nisu dugo zadržavali. Ja imam ubedljivo najduži staž - kaže on.
Nekadašnji fudbaler iz Istočnog Sarajeva, sada već trener, odlučio je da se vrati u zemlju u koju je prvi put stigao 2009, kada je obukao dres Rife. Mnogo toga se od tada promenilo, ali on je i dalje tu, željan dokazivanja.
Jovančić je započeo školovanje za sticanje A licence. Ovog puta neće pohađati školu FSS-a, već će se boriti za azijsku licencu.
Ulaganje u budućnost
Posle povratka u Bahrein, Jovančić je počeo da radi u privatnoj Viners sport akademiji, koja se nalazi u gradu Isa. - Drže je bivši fudbaleri iz Bahreina. Jedna od boljih akademija u državi. Treniram generacije U12, U16, U18, ali pomažem i ostalima. Akademija u kojoj radim ima nekih 130 dečaka - kaže on.
- Krenuo sam na A licencu, s kojom u Bahreinu mogu da vodim i klub iz elitnog fudbalskog ranga, jer se liga još ne vodi kao profesionalna. Jedino u slučaju nastupa u kontinentalnim kupovima ne bih mogao da vodim te utakmice - kaže Mladen Jovančić, čija je porodica u Srbiji jer su Mladen i njegova supruga, uz ćerku (15), dobili i sina, koji ima tek godinu dana.
Kraljevina Bahrein (u prevodu „dva mora“) mala je ostrvska zemlja u Persijskom zalivu. Po broju stanovnika (1,2 miliona, od kojih su 660.000 stranci) i po veličini je najmanja arapska država.

Privatna arhiva
- Imao je površinu od 665 kvadratnih kilometara, ali zahvaljujući nasipanju, područje se povećalo na 765 kvadratnih kilometara. Bahrein je jedna od najliberalnijih muslimanskih zemalja, pa tako žene mogu da biraju da li žele da budu pokrivene ili da se oblače u zapadnjačkom stilu.
Takođe, moguće je doći do alkoholnih pića u specijalizovanim prodavnicama, a služe se i u restoranima i hotelima. Isto tako, svinjsko meso se može kupiti ili poručiti, a najpoznatije lokalno jelo je šavarma, nešto slično girosu - objašnjava Jovančić, koji je odlično upoznat sa lokalnim prilikama.
Manama i drvo života
Postoji još jedan razlog da posetite Bahrein: drvo života - najupornije i najusamljenije drvo na svetu! - Više od 400 godina raste usred pustinje, dokazujući da se sve može kad se hoće. Ono stoji samo i ponosno na vrhu peščanog brega visokog osam metara, kilometrima daleko od drugih stabala i bez ijednog dostupnog izvora vode, a visoko je gotovo 10 metara - pojašnjava Jovančić čudo prirode.
Pri pomenu Bahreina mnogima su pred očima pustinja, beduini i kamile.
- Oko 92 odsto je pustinja sa povremenim sušama i olujama koje nose prašinu. Stanovnici Bahreina neguju multikulturalnost i veoma su otvoreni. Kriminala praktično nema. Mnogo se ulaže u kulturu. Jedno od najčarobnijih mesta je stara prestonica Bahreina - Muharak, gde se nalazi palata njihovog prvog vladara.
Potraga za biserima u Persijskom zalivu predstavljala je glavni izvor prihoda i bila je pokretač ekonomije sve do ranog 20. veka, kada je 1932. godine pronađena nafta...

Privatna arhiva
- Bahrein je prva država u celom bliskoistočnom regionu u kojoj je nađena nafta, nakon čega je počela potraga i u drugim delovima regiona. Pronalaženje nafte približilo je ostrvo Ujedinjenom Kraljevstvu, jer su se ubrzo u velikom broju Britanci doselili u Bahrein, koji ima blage i izrazito tople zime i vlažno leto.
PROČITAJTE JOŠ:
Zanimljivo, valuta im je bahreinski dinar - gotovo nostalgično kaže Jovančić, koji je poznat i kao reprezentativac Srbije u fudbalu na pesku.
Srbi konobari, inženjeri, privatnici...
Bahrein je danas kraljevina sa razvijenim lokalnim turizmom.
- U Bahreinu ima dosta naših ljudi, ali ne iz sveta fudbala. Lako ih prepoznajem u hotelima, tržnim centrima... Reč je o inženjerima u naftnim kompanijama, avio-inženjerima, jedan momak ima privatnu medijsku kuću, dosta je konobara...
BONUS VIDEO:
Ekskluzivno za Alo Uroš Kovačević o čestitkama koje je dobio za osvajanje Evropskog prvenstva!
