Marko i Ranko Marin
alo.rs
Marko Marin

fk Crvena zvezda

Marko Marin, Foto: fk Crvena zvezda

Dolazak Marka u Zvezdu obradovao je celu našu familiju, pogotovo mene. Uvek sam imao želju da moj sin igra za Zvezdu, ali mi se nekako činila nerealnom. Ali, eto, došlo je i to vreme...

Ovo za „Sport plus“ poručuje Ranko Marin, otac kapitena crveno-belih od ove sezone. U razgovoru vođenom u Vindišgarstenu, bazi prvaka Srbije na austrijskim pripremama, Marin stariji je pričao i o Nemačkoj, gde živi već tridesetak godina i gde je Marko postao fudbaler i reprezentativac „pancera“, otkrio je i kako je od sina napravio zvezdaša, iako on to sam nije bio...

- Ja sam bio partizanovac jer me je otac naterao. Živeli smo tada odvojeno, nismo se viđali često, osim kad dođe na odmor. I tako, pitao me je šta da mi kupi, donese. Ja sam želeo bicikl, tadašnji „poni“. On se složio, ali uz uslov: da navijam za Partizan. A meni je idol bio Džajić. Kako preko Džajića da navijam za Partizan? Naravno, otac mi je kupio bicikl, a ja sam ostao zvezdaš - priča ovaj gastarbajter iz Gornjih Podgradaca kraj Gradiške u Republici Srpskoj.

* Kad je Marko zavoleo Zvezdu?
- U vreme kad je Zvezda, a nije to samo moje mišljenje već opšte, bila najjača. Savićević mu se najviše sviđao. Sve je to video na kasetama na kojima sam snimao Zvezdine utakmice. Te kasete sam poneo u Nemačku i puštao mu da gleda. Bio je oduševljen kako neko može tako da razbije Bajern.

* Vi ga niste ucenjivali da postane zvezdaš?
- Nisam.

 

Crvena zvezda - Apolon

Twitter/FK Crvena zvezda

* Sećate li se prvog Zvezdinog dresa u kojem je bio?

- Naravno, u to vreme Stepi (Dragoslav Stepanović) bio je trener prvog tima Ajntrahta. Marko je te godine počeo da trenira u mlađim kategorijama frankfurtskog kluba. Na trening je dolazio u kompletnoj opremi Zvezde. Tada nije bila obaveza u Nemačkoj, kao danas, da i juniori moraju da nose dresove kluba u kojem treniraju.

* Kad ste uočili da će biti veliki igrač?

- Primetio sam to rano. Gledajući ga na mnogim turnirima, a nije prošao nijedan da nije bio najbolji igrač ili najbolji strelac, razmišljao sam: „Kakvi su bili veliki igrači kao juniori, kad je Marko ovakav?“ Iz godine u godinu je to ponavljao i tada sam znao da će postati igrač.

* Ima li fudbalskog gena u vašoj familiji?

- Svi smo fudbaleri. Igrao je i moj brat, i ja sam, u republičkoj ligi Bosne i Hercegovine. Bio je to treći rang takmičenja. U Nemačkoj sam igrao u četvrtoj ligi.

* Kako ste se obreli u Nemačkoj?

- Moja supruga je medicinska sestra. Dobila je posao na osnovu ugovora između Nemačke i bivše Jugoslavije. Dve-tri godine pre rata počela je da uči nemački jezik i eto... Zbog posla smo otišli u Nemačku.

* Kako vam je bilo kad je Marko zaigrao za Nemačku?

- Pa to i nije bilo toliko komplikovano. Dok je bio mali, kod nas je bio rat, a kasnije nekako je bilo normalno da igra za nemačke mlađe selekcije kad je tamo trenirao. U to vreme niko se nije bavio našom decom u inostranstvu, Marka niko nije selektirao. Pa ne može u 15. godini da kaže: „E sad više neću da igram za Nemačku.“ Igranje za tu reprezentaciju bilo je priznanje njegovog kvaliteta.

PROČITAJTE JOŠ:

* Je l’ vam, ipak, žao što nije igrao za Srbiju?

- Kad je postao zreo za reprezentaciju, u Nemačkoj se digla pompa da Marko mora da igra. Sa svim dobijenim nagradama za najboljeg mladog fudbalera, to je bilo očekivano. Na selektora Leva vršen je pritisak da ga pozove, da je Marin potreban. Ali, evo da otkrijem, nije on rado odlazio u reprezentaciju. Znate, u klubu je bio zvezda, a u reprezentaciji nije bio u prvoj ekipi. A sa 18 godina, koliko je imao, voleo je samo da igra, bio nestrpljiv...

* Marko je igrao za Nemačku protiv Srbije na Svetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi. Za koga ste vi navijali na toj utakmici?

- Za Nemačku sam navijao samo kad je Marko igrao. Ako nije igrao, ili čak bio na klupi, nisam navijao. Meni je bilo važno samo da on igra. A nije mi smetalo što je Srbija pobedila tada, naprotiv.

* Da li se savetovao s vama kad je dolazio u Zvezdu?

- Javio mi se da me obraduje kad je dolazak bio već dogovoren. Uvek sam imao želju da Marko igra za Zvezdu, ali mi se nekako činila nerealnom. Ali, eto, došlo je i to vreme i sada je cela familija zbog toga srećna.

Skautirao bih našu decu

Ranko Marin potvrđuje da u rasejanju ima mnogo srpske dece talentovane za fudbal. Pristao bi, veli, i da bude skaut Zvezde.

- Gledao bih utakmice, pratio razvoj klinaca i slao Zvezdi izveštaje, zašto da ne? A klubu bi odlučivao šta dalje. Druge zemlje to intenzivnije rade. Hrvatska, Slovenija, Turska, Grčka... Prate decu od 13, 14 godina.

 * Koja utakmica vam je bila draža - prva na kojoj je poneo dres Zvezde, protiv Radnika, kada je postigao i prvi gol, ili premijerna u Ligi šampiona, protiv Napolija?

- Prva je nešto posebno, i za njega i za mene. Prva u Zvezdi... Naravno, draga je i protiv Napolija. Zvezda prvi put u Ligi šampiona, a Marko na terenu. Mnogi su ovde čuli za njega, ali ga nisu direktno pratili, nisu znali koliko je tačno dobar. Obradovalo me je kad je pokazao da jeste, u Zvezdinom dresu.

* Koliko se vašoj porodici promenio život otkako je Marko došao u Zvezdu? Mora da ste dobili na popularnosti...

- Apsolutno. I oni koje sam poznavao sada su mi bliži (smeh). A što se tiče Marka, Zvezda je za njega vrhunac karijere. Igra u klubu koji voli, i to uspešno igra. Siguran sam da se sada najbolje oseća, od svih prethodnih klubova. Tamo je to bio posao, a ovde i posao i srce. Ispunio je i moju i svoju želju.

* Je l’ vas iznenadilo imenovanje sina za kapitena crveno-belih?

- Marko mi je samo javio i, naravno, obradovao. Nisam iznenađen jer je to oduvek bila moja želja. Biti kapiten Zvezde je vrh boravka u klubu.

* Zvanično je najbolji igrač Superlige. Jeste li mu dali neki zadatak?

- Jesam, od samog početka. Nadam se da će ga ostvariti - poručuje s austrijskih priprema srpskog prvaka Ranko Marin, otac Zvezdinog kapitena.