Pogrom na Kosovu i Metohiji
youtube/RTS
Pogrom na Kosovu i Metohiji

youtube/RTS

Pogrom na Kosovu i Metohiji, Foto: youtube/RTS

Pre 16 godina se desio veliki pogrom srpskog naroda od strane Albanaca na Kosovu i Metohiji.

Miletić je na svom Instagramu postavio video na kome se vide najstravičnije scene pogroma, kada su Albanci primenom sile proterivali Srbije iz južne srpske pokrajine.

Podsetimo, martovski pogrom 2004. označava pogrom srpskog civilnog stanovništva na Kosovu i Metohiji marta 2004. godine, koji su organizovali OVK i albanski ekstremisti. Od 17. do 19. marta 2004. godine proteran je veliki broj Srba i drugog nealbanskog stanovništva, spaljene su njihove kuće i oskrnavljeni su srpske kulturno-istorijski spomenici. Dva dana otvorenog napada na srpsko civilno stanovništvo na Kosovu i Metohiji se sastojao u masovnom progonu Srba, najmasovnijem od 1999. godine.

 Procenjuje se da je više od 4.000 ljudi izgnano iz svojih kuća, širom Kosova i Metohije, poginulo 28 ljudi, više od 900 ljudi je pretučeno i teško povređeno, uništeno je 19 spomenika kulture prve kategorije i 16 pravoslavnih crkava koje nisu kategorisane. Uništeno je oko 10.000 vrednih fresaka, ikona, putira i mnogih drugih crkvenih relikvija, kao i knjige krštenih, venčanih i umrlih, koje svedoče o vekovnom trajanju Srba na Kosovu i Metohiji.

Oko 935 kuća je spaljeno i uništeno. Od Srba je etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Svim događajima je prisustvovala i/ili je u njima učestvovala Međunarodna misija na Kosovu i Metohiji, koja se sastojala od 20.000 pripadnika KFOR-a, 3.000 pripadnika UNMIK-a, 6.000 pripadnika kosovske policije i njihovih čelnika. Misija je pokazala da nije bila spremna ili nije želela da osujeti ili spreči napade.

Čelnici međunarodne misije na Kosovu i Metohiji su nakon pogroma, vremenom menjali svoje izjave o načinu nastanka i uzrocima istih. Pogrom su okarakterisali kao „seriju akcija”, zatim kao „organizovanu akciju” i „spontanu reakciju”. I pored osuda pogroma, glavni organizatori su ostali nekažnjeni, uzroci nedovoljno istraženi, žrtve i posledice se ignorišu, čak se i javno opravdavaju.