Montevideo 1930
Twitter
Montevideo 1930, Foto: Twitter

Serijal "Montevideo" je na najlepši mogući način podsetio ljubitelje sporta na najveći uspeh u istoriji srpskog fudbala i plasman u polufinale Mondijala u Urugvaju. Imajući u vidu da je u pitanju film, odnosno serija, a ne dokumentarni film, jasno je da mnoge stvari nisu prikazane verodostojno, odnosno da je istina malo iskrivljena, anegde i potpuno promenjena. Takav slučaj je i sa tvorcem fanstastičnog uspeha, selektorom Božidarom Boškom Simonovićem, koji je prikazan kao luckast lik koji baš i nema mnogo veze sa fudbalom, ali je istina potpuno drugačija, uz dodatak da nije bio golubar.

Simonović (Šid, 12. februar 1898 — Beograd, 5. avgust 1965) je bio igrač BSK-a, zatim i funkcioner BSK-a i Vojvodine iz Novog Sada, član tadašnjeg nogometnog saveza, fudbalski sudija, kao i  dugogodišnji selektor reprezentacije. Po zanimanju je bio arhitekta ali se nikad nije bavio tim poslom već je svoj čitav život posvetio fudbalu. Bio je golman, i čuvao je mrežu Srpskog mača a kasnije i BSK-a. Tokom igračke karijere postao je i fudbalski sudija. Postao je prvi srpski sudija koji je vodio jednu međunarodnu utakmicu, čime se zauvek upisao u istorijske knjige. Bilo je to 1923. godine kad je u Bukureštu sudio utakmicu između Bukurešta i BSK-a. Prestao je da sudi zbog preloma noge koji je doživeo na sankanju.

U BSK-u je bio na raznim funkcijama od 1919, a potom je 21. marta 1930. na prvoj sednici novoizabranog upravnog odbora Jugoslovenskog nogometnog saveza izabran za saveznog kapitena. Izabrao je tim koji je učestvovao na Svetskom prvenstvu 1930. u Montevideu i stigao do polufinala, što je bilo najveće iznenađenje šampionata, pogotovo jer je ekipa bila sastavljena isključivo od srpskih fudbalera, zbog bojkota Hrvata. Prvi put je reprezentaciju predvodio sa klupe 13. aprila 1930. u utakmici Balkanskog kupa protiv Bugarske (6-1) u Beogradu. Poslednji put je sedeo na klupi reprezentacije 3. jula 1932. takođe u utakmici Balkanskog kupa protiv Rumunije (3-1) u Beogradu. Ukupno je bio selektor reprezentacije na 30 utakmica.

Bavio se i novinarstvom, radio je kao urednik lista "Sportist", a bio je i osnivač "Sportskog dnevnika", prvog dnevnog sportskog lista u Jugoslaviji.

Njegove ideje, bilo oko sistema odigravanja prvenstva nacionalne lige ili drugih pitanja vezanih za fudbal u zemlji ili radu JNS-a su uvek izazivale kontroverze. Bio je veliki protivnik profesionalizma u fudbalu, o čemu je i govorio u jednom intervjuu Pravdi 1935. godine.

-...Da budemo jasniji: šta gubi, recimo Arsenijević koji je državni činovnik kad u nedelju u Beogradu igra utakmicu? On je državni činovnik koji nedeljom ne radi! Šta gubi jedan Lojančić koji je, inače, student? Treba li mu, valjda, nadoknaditi novčano što nije otišao na predavanje? To su apsurdi...