Džošua King
Profimedia
Džošua King

Profimedia

Džošua King, Foto: Profimedia

Srbiju u baražu Lige nacija za odlazak na EVRO 2020. dočekuje Norveška 26. marta u Oslu. Izvesno je da „vikinzi“ sve bolje igraju, dovoljno su sazreli da predstavljaju pretnju, a među njima se izdvaja napadač Bornmuta Džošua King (engl.: kralj).

Jedan je od fudbalera koji nisu čistokrvni Norvežani i definitivno jeste igrač na koga naša, poslovično klimava odbrana mora da obrati posebnu pažnju.

Nekada ogroman talenat došao je u najbolje godine i veliki je oslonac u klubu i nacionalnom timu. Preuzima odgovornost prilikom izvođenja penala i retko greši. To govori o jakom mentalnom sklopu.

Džošua Kristijan Kodžo King rođen je 15. januara 1992. u Oslu, otac mu je iz Gambije i majka Norvežanka. To je objašnjenje dominantnijeg tamnoputog gena oca Čukua Kinga. Kao i mnogi drugi doseljenici, Čuku je došao u Oslo na nagovor strica koji je ranije stigao u Evropu i našao posao, ali u Švedskoj.

Po dolasku u Norvešku dugo je tražio posao, a onda dobio dva - i to dobro plaćena. Radio je kao poslovni savetnik, a noću je bio rege impresario. Kasnije se oprobao i kao menadžer, pa je dovodio razne muzičke zvezde u Oslo. Uvidevši drugu stranu života, doneo je odluku da ostane u Norveškoj i zasnuje porodicu.

Ubrzo je upoznao damu koja mu je rodila sina Džošuu, koji je odrastao u jednoj od najbrojnijih multirasnih četvrti Osla. Međutim, imao je problema zbog astme, pa je ponajpre zbog toga počeo da trenira fudbal i nije pogrešio.
Dok su ostala deca odlazila na skijanje, omiljeni sport Norvežana, King je bio među malobrojnim dečacima koji su trčali za loptom. Lokalni klub Romsas dao mu je prvu priliku da iskaže talenat. Imao je samo šest godina.
- Dok sam bio dečak, otac me je jednom godišnje vodio u London kako bih kupio nove kopačke - priseća se Džošua.

U braku sa prelepom Magdalen

King nije fudbaler koji se pojavljuje na naslovnim stranama žute štampe. Razlog je prelepa Magdalen Temre, koja uz brojne atribute ima i - mozak. Marketing je stručnjak i kanališe robne marke. Dugogodišnju vezu krunisali su brakom 2015. Tajnoj ceremonija venčanja prisustvovala je samo rodbina i nekoliko najboljih prijatelja. Sin Noa King rođen je 1. marta 2015. Sudeći po objavama na društvenim mrežama, žive srećnim porodičnim životom. Poput Džošue, i njegov sin ima dominantan tamniji ten. Suprugu i dan-danas tretira kao princezu, o čemu govore brojne tetovaže, posebno one iznad srca, u kojima joj dokazuje ljubav i vernost. Sve slobodno vreme provodi u društvu porodice, a lako je primetiti da ga sin obožava.

Brzo je napredovao kroz sve kategorije, a već u osmoj godini pristupio je poznatoj Valerengi, koja ima jednu od najvećih akademija u Evropi.

Džošua King

Profimedia

Džošua King, Foto: Profimedia

Da bi uspeo, morao je puno da se žrtvuje. Čuku je rizikovao da izgubi posao kako bi bio uz njega i bodrio ga na utakmicama i treninzima. Džošua je spavao u automobilu dok su putovali u udaljena mesta na turnire. 

King junior imao je sreću da upozna zvezdu Mančester junajteda Olea Gunara Solskjera, koji je odigrao ključnu ulogu u Džosovoj selidbi u akademiju slavnog ostrvskog kluba. Kingov tempo, snaga i prirodna sposobnost da deluje u završnici brzo su uverili trenere iz redova „crvenih đavola“ da nisu pogrešili. Ipak, morao je da čeka da napuni 16 godina pre selidbe u Mančester. U međuvremenu je odbio ponudu Čelsija, Sanderlenda i Ipsviča.
No, nije sve išlo glatko. U konkurenciji Vejna Runija, Karlosa Teveza, Dimitra Berbatova, Nanija, Rajana Gigsa i Ronalda, logično, nije uspeo da se probije. Usledile su selidbe: Preston, Borusija Menhengladbah, Hal (najviše igrao) i Blekburn, u koji je definitivno prešao 2013. i ostao dve sezone. Mnogi igrači bili su u sličnoj situaciji, ali ih nema ni na mapi poput Gabrijela Obertana (Erzurum) ili Federika Makede (Panatinaikos).

Aleks Ferguson se spremao za penziju i bez obzira na njegovu konstataciju „brz je, fantastično građen i imaće blistavu budućnost“ King je odlučio da uzme papire i definitivno pređe u Blekburn 2013.

Godinu dana ranije debitovao je za reprezentaciju. Odigrao je 46 utakmica i postigao 17 golova.
Prihvatio je poziv Edija Houva 2015. i potpisao za Bornmut, u kome je i dan-danas sa sjajnim učinkom od 45 golova na 149 utakmica.