Montevideo 1930
Twitter
Montevideo 1930

Twitter

Montevideo 1930, Foto: Twitter

O herojima srpskog fudbala koji su u Montevideu 1930. godine igrali polufinale Mondijala se mnogo toga zna, ali postoje i detalji koji nisu poznati široj javnosti. Serijal "Montevideo" je mnogo toga otkrio ljubiteljima fudbala i istorije, ali postoje delovi i koje nije. Đorđe Vujadinović Nosonja (Kolari, 29. novembar 1909. — Beograd, 5. oktobar 1990) je bio jedan od heroja uspeha u Urugvaju pre 90 godina, postigao je dva gola, jedan u epskoj pobedi protiv Brazila i jedini u porazu od Urugvaja u polufinalu.

Vujadinović je još bio dečak kad je iz okoline Smedereva došao kod strica u Beograd. Očev brat nije imao dece, pa ga je posinio. Bio je vlasnik štamparije, zvala se "Sveti Sava". Odrastao je u građanskoj, dobro situiranoj porodici. Jednog dana, dok je igrao fudbal sa drugovima, dečju igru je prekinuo "čika sa šeširom" koji ih je pozvao da dođu u BSK i igraju u pravom klubu. U dresu BSK-a, što u podmlatku, što u prvom timu, proveo je punih 17 godina. Bio je deo čuvene navale podmlatka BSK-a, Tirnanić, Valjarević, Krčevinac, Vujadinović i Zloković, koja je kompletna ušla u prvi tim. Za prvi tim je odigrao oko 400 utakmica i osvojio je pet titula prvaka, 1931, 1933, 1935, 1936. i 1939. Dva puta je bio i najbolji strelac prvenstva 1929. (10 golova na 8 utakmica) i 1931. (12 golova na 10 utakmica).

Amater do 1935. godine

Vujadinović je, kao i skoro svi fudbaleri u Srbiji u to vreme, bio amater, a profesionalac je postao tek u finišu karijere, od 1935. godine, ali ni tad nije prestajao sa radom u banci.

Od 1929. do 1940. godine odigrao je 44 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije i postigao je čak 18 golova. Sad zvuči neverovatno podatak da na pojedine utakmice reprezentacije nije mogao da putuje jer nije mogao da dobije slobodne dane u banci. Učestvovao je na Svetskom prvenstvu 1930. u Montevideu gde je odigrao sve tri utakmice i postigao dva gola, o čemu smo već pisali na početku teksta.

U najdražem dresu je debitovao 6. oktobra 1929. u utakmici Balkanskog kupa protiv Rumunije (1-2) u Bukureštu, a prvi gol je postigao 26. januara 1930. protiv Grčke (1-2) u Atini u okviru istog takmičenja. Poslednju utakmicu u dresu državnog tima odigrao je 3. novembra 1940. u prijateljskoj utakmici protiv Nemačke (2-0) u Zagrebu, a u finišu karijere je bio i kapiten reprezentacije.

Pre rata je radio kao službenik Narodne banke i Poljoprivredne banke, dok je rat proveo u nemačkom zarobljeništvu. Po dolasku iz zarobljeništva posvetio se radu s mlađim selekcijama. Bio je trener u fudbalskoj školi Partizana i OFK Beograda, a istovremeno je bio i dugogodišnji selektor omladinske reprezentacije Jugoslavije. S njim je neprekidno kao predsednik omladinske komisije fudbalskog saveza sarađivao Kosta Popović, nekada takođe fudbaler BSK-a. Prateći rad omladinske škole Crvene zvezde zapazio je izuzetno talentovanog mladog trenera Miljana Miljanića, koga je pozvao da mu bude pomoćnik. Miljaniću je i prepustio mesto selektora omladinske reprezentacije kada je odlučio da se povuče sa tog položaja. Miljanić je posle postao trener Zvezde, zatim i selektor, a danas se smatra jednim od najboljih stručnjaka poniklih na ovim prostorima.