Nemanja Matić
EPA/PETER POWELL
Nemanja Matić

EPA/PETER POWELL

Nemanja Matić, Foto: EPA/PETER POWELL

Neće Nemanja Matić sutra uveče biti deo ekipe Mančester junajteda u meču Lige Evrope protiv Partizana, pa je imao vremena da se u pisanoj formi obrati navijačima „crvenih đavola“. On je u svojevrsnom blogu na zvaničnom klupskom sajtu pisao o svom detinjstvu i životu u Srbiji u kojem je otkrio mnoge nepoznate detalje iz svoje karijere.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Čudno zvuči - Ulica Nemanje Matića

Početkom prošle godine, na Ubu je jedna ulica dobila ime Nemanje Matića, a srpski fudbaler ističe da se još nije navikao na to.

- I dalje mi je čudno zbog toga. Možda će za 20 ili 30 godina to postati normalno, ali sada mi je stvarno čudno.

- Prvi teren na kojem sam igrao u mom rodnom Ubu nalazio se pored mesnog groblja. Ali mislim bukvalno odmah do njega. Na njemu nije bilo trave, već samo zemlja i prašina, odnosno blato, u zavisnosti od toga da li je padala kiša. Bili smo toliko prljavi, da su nam se videle samo oči. Lopta je nepravilno odskakala i nikad nisi znao kuda će otići. Ukoliko završi preko ograde, niko do nas nije želeo da ide po nju - napisao je Matić i nastavio:

- Stajali bismo tako pored ograde i gledali jedni u druge, da vidimo hoće li neko krenuti, ali niko nije hteo. Šta bi nam drugo ostalo nego da igramo „papir, kamen, makaze“. Ko izgubi, mora da preskoči ogradu i uđe na groblje, a svi znamo da deci nije prijatno da odlaze tamo.

Partizan i Zvezda su me oterali

Tokom igranja u mlađim kategorijama, Nemanja Martić je bio i u Partizanu i u Crvenoj zvezdi, ali su mu u oba kluba rekli da nije dovoljno dobar.

- Odmalena sam navijač Zvezde i u tom klubu sam bio četiri godine, da bi mi trener rekao da nisam dobar za njih. Pozvali su me iz Partizana, tamo sam bio godinu dana, i dogodilo se isto. Kad vam to kažu, jedino što vam ostaje je da im pokažete da greše. Igrao sam u trećoj ligi, pa onda prešao u Košice, zatim u Čelsi, Benfiku, ponovo u Čelsi i sada sam u Mančesteru.

Zatim se Matić osvrnuo na svoje prve fudbalske korake i vreme kad mu je trener bio otac Dragan.

Matići

Instagram

Četiri generacije Matića, Foto: Instagram

- Život moje porodice uvek je bio vezan za fudbal. Otac je bio fudbaler, pa smo to postali brat i ja. Tata mi je tri godine bio trener i to sam mrzeo. Uvek je bio strog prema meni i nije me hvalio. Čak i kad bih dao pet golova, on bi mi govorio da sam bio loš, dok je prema bratu bio drugačiji. Samo jednom u životu mi je rekao da sam odigrao dobru utakmicu. Bilo je to posle polufinala Lige Evrope između Benfike i Fenerbahčea. To je bio prvi i poslednji put. Uvek sam se pitao zašto je tako, ali sad shvatam da je to bilo dobro za mene - kaže Nemanja.

Voleo sam Valensiju zbog Đuke

Mnogi navijači u Srbiji baš zbog Nemanje Matića navijaju za Mančester, a on je otkrio ko je bio njegov ljubimac tokom odrastanja.

- U Srbiji se vezujemo za klubove po tome gde igra neki naš fudbaler, pa sam tako i ja voleo Valensiju jer je tamo igrao Miroslav Đukić, veliki prijatelj mog oca. Njegov sin Vladica sada živi u Mančesteru i mi smo dobri prijatelji. Svet je baš mali, zar ne?

Jaku podršku za bavljenje onim što voli Nemanja je dobijao i od majke Biljane, koja je, kako sam kaže, najzaslužnija za to što je ostvario sjajnu karijeru.

Matići

Instagram

Matić i Djukić, Foto: Instagram

 - Zbog fudbala sam propuštao časove. Kad sam u školi rekao da ne mogu da dođem na nastavu zbog fudbala, oni su mi se nasmejali i rekli: „U redu, ali to moraju da nam kažu tvoji roditelji, ti si samo dete.“ Otišao sam kod majke i zatražio joj to, ali to nije bio lak razgovor. Malo je nedostajalo da zaplače, ali je zbog mene to ipak učinila. Hvala joj na tome. Zbog nje sam izgradio ovakvu karijeru - otkrio je Matić.

BONUS VIDEO

Alo.rs na "Novom Vajt Hart Lejnu"