Čuvaju me anđeoske usne i Sveti Nikola!

Tetoviranje. Umetnost 21. veka zastupljena širom planete nije zaobišla ni tabor prvaka Srbije.
Može biti da Zvezdini fudbaleri u mnogo čemu kaskaju za evropskim zvezdama, ali kada je reč o ovoj „disciplini“, mnogi bi mogli da im pozavide. Crveno-beli, koji su se podvrgli popularnom ukrašavanja tela, zauvek će nositi na sebi motive posvećene najbližim članovima porodice, lepšim polovinama, fudbalu, verskim simbolima...

Biću trener Zvezde
Borjan ne krije da ne želi da ide ponovo u inostranstvo (kaže da mu je najbolje u Zvezdi), a otkrio je i čime želi da se bavi u budućnosti.
- Vidim sebe kao trenera. Završio sam B licencu. Učio sam kroz karijeru od mnogih stručnjaka, pratim razvoj fudbala. Naš trener golmana Dule Gašić mi mnogo pomaže. Radimo mnogo analiza. Zadovoljstvo je raditi sa njim. Videću hoću li raditi s golmanima ili kao šef stručnog štaba - objašnjava Borjan.
U tome prednjači tandem golmana - Milan Borjan i Zoran Popović, a nedavno je i mladi Veljko Nikolić završio ceo „rukav“. Ima i onih koji tetovaže ne žele da dele s javnošću.
Borjan ih ima nekoliko, a jedna od njemu najdražih nalazi se blizu zgloba na desnoj ruci i namenjena je supruzi.
- Tetovaže su mi veoma značajne, a svakako da je jedna od najdražih posvećena mojoj lepšoj polovini Snežani. Ove usne su u njenoj prirodnoj veličini. Ona je takođe uradila tetovažu posvećenu meni - ističe Borjan za naš list.
Na njegovoj desnoj ruci dominira Sveti Nikola.
- To je tetovaža koju sam posvetio mom pokojnom dedi Nikoli. On je bio veoma važna ličnost u mom životu, pa ga na ovaj način čuvam od zaborava - dodaje kapiten crveno-belih.

Alo!/Vladimir Zogović
Odlični golman je standardni reprezentativac Kanade, pa je i to bio motiv za tetovažu na nozi.
- Uradio sam je posle uspeha na Gold kupu. Kanada je moj drugi dom, ona me je prihvatila kada mi je bilo teško. Ako ove godine uzmem titulu sa Zvezdom, istetoviraću pehar na istoj nozi, samo sa prednje strane - poručuje Borjan.

Komentari (1)
Pop
06.02.2020 09:12
Разумем када се племена у Африци тетовирсју или Ново Зеланђани то је њиов филозофски и духовни однос према природи и знаци који бележе прошлост предака који су то измислили. Али не разумем да данашња омладина а и поједини старији и много старији прибегавају овим методама изражавања емоција и припадности у појединим друштвеним срединама. Уместо да пратимо збивања у нашем поднебљу ми их узимамо од других коме уопште не припадамо.