Smederevo je ponovo centar Srbije! Najveće zasluge za to što je nekadašnja prestonica u žiži javnosti je, naravno, Aleksandar Mitrović, strelac pobedonosnog gola protiv Portugala u Lisabonu (2:1) kojim je reprezentacija čekirala kartu za Svetsko prvenstvo u Kataru 2022.
U Smederevu je i Alo!. Da srpskoj javnosti, ne samo sportskoj, pokaže odakle je krenuo heroj nacije. Nekadašnji Fudbalski klub Jedinstvo, danas Jezero, bio je početak našeg puta. A i Mitrogolovog, svedoči nam njegov prvi trener Vojkan Rakić. Baš odatle je, krčeći mnoge prepreke, stigao do zvanja rekordera državnog tima po broju golova (44, zasad).
- Aleksandra sam prvi put video kad je imao pet godina. Pojavio se na treningu s nekoliko drugara. Verujte, u tim godinama je nagovestio da će biti ovo što je sada. Temperamentan i fizički nadmoćan u odnosu na druge. Od prve utakmice koju je zaigrao za naš klub kao dete davao je sve od sebe. Tri godine je proveo u Jedinstvu, za koje je u ligi petlića svake sezone postizao više od 20 golova. Osetio sam da može da napravi nešto veliko, pa sam ga s njegovih osam godina poslao u FK Smederevo. I tamo je, već na prvom treningu, sve oduševio - priča nam Rakić.
Koliki je zapravo Mitrović bio talenat i koliko je fizički odskakao od vršnjaka, njegov prvi trener pokušava da dočara:
- Čim je došao u FK Smederevo, uvrstili su ga u selekciju igrača dve godine starijih od njega, u kojoj je uspeo da da čak 22 gola. Dešavalo se da igra i za starije od sebe po tri i više godina. Svi su videli o kakvom se potencijalu radi, trebalo ga je samo usmeriti. Kontaktirao sam s Nedeljkom Kostićem, nekadašnjim skautom Partizana i... To je već druga, mnogo poznatija priča od ove.
Put nas je potom vodio u kuću Dragana Arsića, trenutno najponosnijeg strica na svetu. Ugostio nas je sa sinom Nemanjom. U tom dvorištu, veli nam Dragan, mali Aleksandar je provodio mnogo vremena.
- Mi smo, pre svega, patrijarhalna familija u kojoj se zna za poštovanje i prave vrednosti. Otud Aci i tolika ljubav prema domovini. Odmalena je bio dobro dete, kao što je i sad dobar i porodičan čovek. Ostao je isti. Slava ga uopšte nije promenila jer je iz izuzetno dobre kuće - naglašava Arsić.
Naravno, da bi Mitrović danas bio nacionalni heroj, bilo je potrebno mnogo odricanja, njega i cele porodice, dodaje Dragan, i pojašnjava:
- Kad je kao dete otišao u Beograd, bila su to teška vremena, besparica i niz problema koji je prate. Međutim, njegov otac Ivica i majka Nataša su davali sve od sebe da Aca uspe. Ivica je radio stalno da bi porodicu finansijski izdržavao, ali smatram da je Nataša pružila najveću podršku Aci.
- Moj brat je normalna osoba. Kakvog ga se sećam kad smo bili mali, takav je i sada. Ne dolazi često, nema vremena, ali kad dođe, vidi se sa svakim iz porodice, komšiluka, popriča... - uključuje se Nemanja Arsić.
Posebno ističe dobro poznatu osobinu Aleksandra Mitrovića - da je rođeni pobednik.
- I kad smo bili mali nije voleo da gubi. Nikad i ni u čemu! Kad smo igrali igrice, ako me ne pobeđuje, bio je u stanju glavu da mi otkine - reče Nemanja, pa nastavlja:
- Taj temperament ga stalno gura napred. Takav je, verujem da sada ni svom sinu ne bi dao da ga pobedi ni u najprostijim igrama.
Utom eto i Aleksandra Filića i Stefana Miškovića, Mitrovih drugova iz ranog detinjstva. A za ceo život! Doneli su album s fotografijama, pun uspomena s današnjom velikom fudbalskom zvezdom iz dana kad su igrali zajedno kao pioniri.
- Znamo se od malih nogu, delile su nas samo dve kuće - kaže Mišković i nastavlja, pokazujući nam usput fotografije:
- Na ulici smo bili po ceo dan, samo fudbal. Aca je bio mlađi od nas i manji, ali mu nismo mogli ništa. Ničega se nije plašio. On čim se probudi, uzima loptu i zove da se igramo. Dešavalo se da nismo bili raspoloženi za fudbal, a on bi onda šutirao u kapiju od koje mu se vraćala lopta. I tako unedogled.
Stefan otkriva da su oni odveli Mitrovića na prvi trening kod Rakića.
- Vojkan nas je upitao zašto smo ga doveli kad je mlađi od nas. Na to smo su rekli: „Ništa vi ne brinite, samo ga pustite da igra i videćete“.
Filić kaže da se odnos s Mitrovićem nije promenio, iako je život uredio da se ređe viđaju.
- Čujemo se često, a kad dođe, ne zna na koju stranu će pre. Letos smo se videli, došao je sa suprugom, bili smo na ručku... A kad je u nedelju postigao gol u Lisabonu, toliko sam se prodrao da se komšiluk bukvalno tresao - poručuje drug i imenjak najboljeg strelca u istoriji naše reprezentacije.
Za više sportskih informacija, zapratite našu Fejsbuk stranicu.
Komentari (0)