ETNOGRAFSKI MUZEJ - OBIČAJI SRBA KROZ VEKOVE Priča o životu našeg naroda tokom burne istorije
Alo

Predlog i idejno-teorijsku osnovu za stvaranje muzeja u kome će se izučavati narodni život sastavio je istoričar Stojan Novaković, redovni član Srpskog učenog društva (današnja Srpska akademija nauka i umetnosti). Raznovrsni etnografski predmeti među kojima je bilo zemljanog i metalnog posuđa, nakita, amajlija, predmeta od stakla i tekstila, oružja, alata, uskršnjih jaja i ostalih muzealija preneseni su u Zadužbinu Stevče Mihajlovića - kuću koju je Mihajlović testamentom zaveštao "narodu srbskom za večiti spomen moji i to u toj celji da se od nje načini muzej za Kraljevinu srbsku".

Za čuvara (upravnika) Muzeja postavljen je dr Sima Trojanović, a za prvog kustosa je, nešto kasnije, imenovan Nikola Zega. Prve godine postojanja i rada Etnografskog muzeja bile su posvećene otkupu predmeta i predstavljanju Kraljevine Srbije u svetu. Predmeti su prikupljani na terenskim istraživanjima po tadašnjoj Srbiji i susednim zemljama u kojima je živeo srpski narod.

Svečano otvaranje prve stalne izložbe Etnografskog muzeja upriličeno je 20. septembra 1904. povodom proslave stogodišnjice Prvog srpskog ustanka.

Tokom Prvog svetskog rata uništen je veliki broj eksponata, dokumentacija i biblioteka. Nakon rata preduzeta su nova terenska istraživanja kako bi se popunile zbirke. Muzej je tih godina ređe gostovao u inostranstvu.
Muzejska biblioteka je obnovljena 1920. i danas poseduje oko 60.000 publikacija među kojima je oko 33.000 knjiga i oko 27.000 časopisa iz oblasti etnologije, antropologije i srodnih nauka. U periodu između dva svetska rata izrađeni su Nov inventar svih predmeta i Azbučni registar, ustanovljeno je Odeljenje za muzički folklor i Ilustrativno odeljenje, a predmeti su razvrstani prema materijalu od kog su izrađeni.

Od osnivanja Muzeja do danas stručno se prikupljaju i proučavaju muzejski predmeti i etnogenetski procesi, tradicionalna materijalna kultura, društveni odnosi i porodični život, običaji, verovanja i narodno stvaralaštvo.

Tokom Drugog svetskog rata muzejski predmeti su zapakovani i sklonjeni iz dotadašnje zgrade Muzeja. Posle rata Muzej je preseljen u zgradu Beogradske berze na Studentskom trgu broj 13. Danas se u zbirkama Muzeja čuva više od 120.000 muzealija među kojima je oko 50.000 etnografskih predmeta.

Zgrada u kojoj se danas nalazi muzej izgrađena je tokom 1933. i 1934. godine, prema projektu arhitekte Aleksandra Đorđevića. Građena je za potrebe nekadašnje Beogradske berze, kao objekat poslovno-stambene namene. Po svojim arhitektonskim osobinama objekat pripada zrelom modernističkom konceptu, dok naglašeni vertikalizam nosi inostrane, pretežno nemačke uticaje. 

Ova petospratnica koja je podignuta na istaknutom položaju u okviru ambijenta Akademskog parka, u neposrednoj blizini visokoškolskih zdanja (zgrada Velike škole - danas Rektorat Beogradskog univerziteta, zgrada Novog univerziteta - danas Filološki fakultet), ustanova kulture (zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta ) i gradskih administrativnih objekata (zgrada Beogradske opštine - danas Jugoslovenska kinoteka, gradska policija), odmah po izgradnji prepoznat je kao delo izuzetne vrednosti, danas valorizovan kao značajan deo korpusa art deko arhitekture u Srbiji.

Početkom pedesetih godina prošlog veka deo podruma, prizemlje, mezanin, prvi i drugi sprat ove građevine su ustupljeni Etnografskom muzeju. U periodu od 1951. do 1954. godine izvedena je adaptacija ovog dela zgrade za potrebe smeštanja muzejskih zbirki i fondova i organizovanja izlagačke delatnosti. Narednom adaptacijom sprovedenom u periodu 1983-1984. objekat je skoro u celosti, na svih pet etaža, prilagođen funkciji muzeja.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading