voz
RINA
voz

RINA

voz, Foto: RINA

Robertu Moru (49) je, tog 12. maja 1998. godine, dok je gledao u postavljenu kompoziciju, kroz glavu proletelo zašto voli taj posao i zašto je postao baš to što jeste – kondkuter. Mašina, puna goriva, vode i peska bila je teška oko 186 tona, skoro kao “boing 747”, piše Reader’s Digest.

Pri upaljivanju, mogao je da oseti kako zemlja podrhtava, a posebno je voleo osećaj da baš čovek kontroliše toliku mašinu. Tog dvanaestog jutra u maju, u 96 vagona utovaren je tečni gas, Mor je dobro znao šta to znači – mora dodatno da pazi na svaku sitnicu, izletanje bi bilo kobno, kako za njih u vozu tako i za ostale u okolini. Po završetku poslednje provere, Mor je uskočio u kabinu. Polako napuštajući Dekatur u Ilinoisu, uputili su se ka udaljenom Peruu, u američkoj saveznoj državi Indijani.

S druge strane, baš tog podneva Tila Maršal (44), samohrana majka iz Lafajeta, spremala se da u svojoj bašti posadi cveće. Pedesetak metara od njene kuće kroz visoku travu video se odsjaj šina. Njena devetnaestomesečna kćerka Emili bila je uz nju, a tog dana, iako je devojčica volela da rukicama kopa, nešto drugo joj je odvlačilo pažnju. Tila ju je stalno držala na oku, ali se u jednom momentu udubila u posao.

U isto vreme, u kabini voza, Mor i njegov kolega Rod Lindli spremali su se da ručaju. Tek što su završili, videli su znak da stižu u Lafajet. Vodeći se propisima, usporili su na 40 kilometara na čas, a Lindli je uključio sirenu i rotaciono svetlo. Kroz ovo mesto su prošli stotine puta, ali danas su bili posebno oprezni, pogotovo znajući kroz kakvu krivinu treba da prođu. U daljini, na samo pet kilometara pruge koja je prolazila kroz grad, ležala su čak 24 pružna prelaza.

Lokomotiva je izašla iz te opasne krivine, a Morov kolega je primetio nešto na šinama. Na samo 15 metara ispred voza uočio je neku tačkicu na desnoj šini, na trenutak je pomislio da je pas. Da trubi tokom vožnje kroz Lafajet bilo je strogo zabranjeno, ali je Lindli to ipak učinio. Sirena voza prenula je Tilu, podgila je glavu, pogledala okolo i pogledom potražila Emili. Devojčice nije bilo, hladan znoj je oblio samohranu majku. Dok je Lindli sedeo za komandama lokomotive, Mor je izvirio kroz prozor, gledajući u onu tačku na šinama.

Voz u Leskovcu

Alo.rs

Voz, ilustracija, Foto: Alo.rs

Nije još počeo da se brine, za svoje 23 godine na železnici imao je nekoliko nezgodnih situacija, na svu sreću, bez žrtava. Odjednom, kada je voz prišao na 20 metara, Mor je širom otvorio oči. Na momenat se sledio, a onda je iz sveg glasa viknuo: Beba je na šinama!

Sekunde se prolazile, lice devojčice je postajalo jasnije, Mor je bio siguran da može da joj vidi zenice. U međuvremenu, Tila je devojčicu tražila oko kuće, u nadi da je otišla sa svojim starijim bratom. Ali njega je našla, ispred kuće, ali ne i Emili.

Lindi se našao u, verovatno, dilemi života, ali je razmišljao samo trenutak. Još polovina vagona nije izašla iz krivine, a on je morao da koči. Ako to bude previše naglo, rizikuje da izlete iz šina, a s obzirom na to koja je bila sadržina u vozu, od dobrog dela Lafajeta ne bi ostalo ništa. Devojčica je bila sve bliže, a on je napravio izbor – pritisnuo je kočnicu!

Škripa točkova, podrhtavanje voza, Lindli kao da je zalegao na sirenu u nadi da će devojčica da se od straha trzne i pobegne, ali je ona i dalje sedela na šinama. Emili se nije pomerala, a ogromna mašina je išla pravo ka njoj, Mor i Lindli su je gledali bez treptanja.

Devojčicina majka se ukopala nasred dvorišta, samo što se nije srušila. Voz je jurio ka njenom detetu, a ona nije mogla da se mrdne. Sin je stajao pored i plakao.

Voz se kotrljao pravo ka devojčici, a Mor je vođen instiktom napravio neverovatan potez. Imao je manje od 10 sekundi, držao se za ogradu, stajano na braniku i tada se lampica upalila. Ispružio je nogu, a devojčica kao da je počela da se tetura, pokušavajući da se uspravi, bila je tačno ispred branika. Mor se toliko naprezao da se istegne, da je na kraju se samo vrhovima prstiju držao za ogradu.

Sledeći trenutak, Emili je pred njim, on izvija nogu i gotovo da je šutnuo devojčicu, sve u nadi da je tako odgurne i spasi.

Uspeo je!

Devojčica se otkotrljala u stranu, a voz je prošao pored. Mor je istog časa skočio iz voza u pokretu i pritrčao joj. Ležala je pored šina, sa posekotinom na glavi i plakala. Mor ju je položio na zemlju, dok je devojčica plačućim glasom dozivala majku. Bila je zdrava i čitava, a to je za njega bilo najvažnije, a on je odahnuo.

Uzeo ju je u naručje, a onda je primetio rotaciona svetla Hitne pomoći i vatrogasaca. Komšije su videle kako mašina juri kao devojčici i pozvale pomoć. Vatrogasci su preuzeli devojčicu iz naručja mašinovođe i predali je lekarima.

Tila je još uvek bila u dvorištu kada je videla policajce koji idu pravo ka njoj i vrisnula: “Nemojte da mi kažete da je to bila moja beba”. Policajci su joj onda objasnili da se ništa nije ružno desilo, već da traže čija je devojčica. Opisala je svoju Emili, a opis se podudarao sa devojčicom sa šina, na šta se Tila istog časa samo srušila.

Heroj Robert Mor je dao izjavu policiji, tek tada je shvatio šta se upravo desilo, a i šta je moglo da bude. Potom se vratio u kabinu sa svojim kolegom Lindlom i nakon što su proverili da li je sve u redu sa kompozicijom napustili su Lafaje.