Sneg
Youtube printscreen

 

Čovek deda ruke

Profimedia

Deda, Foto: Profimedia

Vukomir Babić (72) živi u Ravnoj Gori, selu blizu Kušića. Tu je juče ostavio paket hrane težak 20 kilograma koji je nosio na leđima tokom "šetnje" duge 20 kilometara.

Kaže da je to deo poklona koji sprema da kada za vikend krene za Beograd odnese "sinu na naselje".

Pročitajte još:

On će tako i sutra i prekosura preći istom maršrutom, sa novim paketima hrane, pa onda autobusom u prestonicu.

- Navikao sam ja, nije mi teško, umeo je ovde sneg da napada i preko metra. Zovu me iz Beograda da pitaju kako sam, ja se nasmejem i kažem da ne brinu - priča ovaj super deka iz ivanjičkog kraja.

"Sav bi led mogao da istopim koliko mi je toplo oko srca"

Sneg je kaže njima normalna pojava, a da pešači može još, naručito kada su ovakvi povodi u pitanju.

- To je meni milo i toplo oko srca, sav bi led okolo mogao da istopim - priča ovaj simpatični starac sa osmehom na licu.

Od dede Vukomira mnogi bi imali šta naučiti. Posvetio se životu na selu, bez stresa i tenzije. Sneg u januaru, priča on, normalna je pojava pa mu nije jasno oko čega se diže tolika galama.

Sneg, mećava

Profimedia

Sneg, Foto: Profimedia

Decenijama je pešačio, radio razne poslove, a nikada u životu kod lekara nije bio. Ne zna kako je to kada neko dobije temperaturu.

Nikad nisam bio bolestan

- Ja lekaru ne idem, nemam razloga jer nikada bolestan nisam bio. Svaki dan sam pešačio 10 kilometara čitavih 28 godina do posla i toliko u povratku. Kad stignem kući, malo odmorim, pa onda opet prionem na posao oko stoke i domaćinstva. Bio sam kuvar u školi, čitav radni vek sa decom, pokazalo se da su oni najbolji lek - kaže deda Vukomir.

Da im dođem kako običaji nalažu

Ovaj vremešni starac živi sa suprugom u udaljenom ivanjičkom zaseoku. Malo je ljudi ostalo u ovim ruralnim područjima i to su mahom staračka domaćinstva.

- Snalazimo se kako znamo i možemo u ovim godinama. Decu smo hvala Bogu ispratili njihovim životnim stazama i najviše nam dušu ogreje neki njihov uspeh. Pitate da li mi je teško da pešačim 20 kilometara do Kušića i nosim ove pakete? Pa naravno da nije jer sam presrećan što su se sin i snaja skućili i što mogu da im dođem na naselje, domaćinski, kako to naši običaji nalažu - kaže Vukomir kome ovi kilometri u 72. godini, po snegu i mrazu, nisu ni dugi, ni naporni.

Komentari (2)

pavle

11.01.2019 13:12

Sve je to lepo,deca na prvom mestu,ali imaju li dusu ta deca da dozvole da im se roditelji toliki muce i po ovim smetovima salju paket hrane za Beograd ili to smatraju kao obavezu?

Hana

11.01.2019 13:14

Sramota sto deca ne dodju da mu ociste sneg i da ga posete. Jadan covek. Nista mi nije jasno. Oni su gladni u Beogradu pa im vremesni deka po kijametu sprema humanitarnu pomoc?Šta je ovde lepo i normalno?Ovom čoveku bi trebala banja i nega ,a ne da u 72.godini vuče pakete od 20.kilograma kao amalin.I to u Beograd,nema ničeg u Beogradu pa on treba da odnese?Žalosno!