Nikola Tesla
screenshoot/Twitter
Nikola Tesla

RAS

Nikola Tesla, Foto: RAS

Odavno u Mladenovcu jedan kulturni događaj nije okupio toliko sveta kao kada je otvorena izložba „Ćilim“. U tek obnovljenom Muzeju Mladenovca tiskao se svet da vidi najlepše ćilime ovog kraja i deo naše bogate materijalne baštine.

Ponosna na odziv sugrađana i brojnih gostiju, Magdalena Ivković, etnolog, muzejski savetnik i autorka izložbe, s uzbuđenjem govori o temi koju poznaje u dušu. Uz priču koja očarava, dok pokazuje eksponate, osećate kako uranjate u jedan potpuno nov svet u kom je svaki ćilim priča za sebe.

Ćilim je bio zanimljiv predmet istraživanja i Nikoli Tesli, koji je tvrdio da se u njemu krije posebna magija.

– Neverovatno je da ne postoje dva ista. Iako se iste stilske karakteristike susreću u Šumadiji i na širem prostoru Srbije, svaki ćilim je lepotan za sebe, poseban, autentičan i mističan. Sa sopstvenim karakterom i dušom. Njegove šare su slikovno pismo, po kom se prepoznaje etnički identitet i krije mnoštvo upletenih znakovnih simbola tkalja – objašnjava Magdalena.

U bogatoj zbirci dominiraju šumadijski ćilimi mladenovačkog kraja i onih s Kosmaja, ali ima i primeraka iz drugih ćilimarskih oblasti poput onih iz Pirota, Vojvodine i Kosova. Stizali su, saznajemo, kao devojački miraz, ali i u brojnim migracijama. Ćilim je imao važnu ulogu u našoj tradiciji, pa ne treba da čudi što su ga sa sobom nosili u nov život.

– Dugo je to bio osnovni element dekorativnog tekstila koji se izrađivao tkanjem u kućnoj radinosti i svaki primerak je malo remek-delo srpske tkalje. Velika je šteta što na ovim našim prostorima ćilimarstvo nikada nije dostiglo nivo zanata. Zanimljivo je da je izrada ćilima bila jedino polje na kome je žena imala neprikosnovenu, dominantnu ulogu u domaćinstvu. Njegovo tkanje simbolizuje stvaranje novog života, novog doma i bogatstva – upućuje nas u narodna predanja.

Do razboja korak po korak

– To su uglavnom oni radni ćilimi, dok su oni dekorativni bili amajlije kuće i čuvani su u sanduku s devojačkom spremom. Kao deo svadbenih običaja, što je bio moj diplomski rad, to je bio najvredniji tekstilni predmet svake devojke. Lepotu ćilima su određivali broj, veličina i vrsta ornamenata, šara, pa se po tome procenjivala umešnost devojke i status čitave porodice – kaže Magdalena.

Ćilim izatkan u Pirotu

Zoran Panić

Ćilim izatkan u Pirotu, Foto: Zoran Panić

O značaju i važnoj ulozi ćilima najbolje govori to što je oduvek smatran izuzetnim poklonom. Imućne kuće darivale su ih crkvama, manastirima i vladarima. Najlepši i najkvalitetniji ćilimi su korišćeni za ukrašavanje na javnim i državnim manifestacijama, fotografske radnje su ih koristile kao ukras, a dirljiv je bio i običaj da se odar pokojnika svečano ukrasi ćilimom.

– Bio je utkan u sve pore života, naročito ženske čeljadi, jer su uz majke i babe postepeno ulazile u te veštine. Kako su rasle, devojčice su savladavale jedan po jedan korak. Od preslice, predenja, pranja i bojenja vune do sedanja za razboj. Znalo se šta ko radi i kada je čemu vreme.

Pročitajte još:

Stvarima dajem svoj pečat

Magdalena (64) i sama potiče iz tradicionalne porodice. Rođena je i odrasla u selu Granice, koje je danas prigradsko naselje Mladenovca.

– Živim u Mladenovcu, a odlazila sam u Beograd na školovanje. Od malih nogu me je mnogo toga interesovalo, pa sam u kući uz majku i bake savladala sve kreativne zanate. Od veza do šivenja i prepravljanja odeće, što i danas volim da radim. Prija mi kad bilo čemu dam neki svoj pečat – kaže.

O etnologiji, tradiciji i običajima Magdalena priča beskrajno zanimljivo. Posle brojnih istraživanja i radova iz oblasti etnologije, mnogo teže govori o svojim uspesima. Ne želi da ispadne kao hvalisanje iako je za svaku hvalu njenih 40 izložbi u tri decenije dugoj karijeri. Draga joj je „Povelja gradske opštine za izuzetan doprinos u oblasti kulture“, ali kao svoje najveće bogatstvo ističe porodicu.

– Sve je lepše i lakše uz supruga Miluna i kćerke Milicu (36) i Nevenu (33). Obe su vredne i radne. Milica je lekar specijalista interne medicine, a Nevena filolog. Ona nam je podarila unuka Kostu i unučicu Filipu, najveću radost – srećna je dok priča o najbližima.

Srećnom je, kaže, čini i saznanje da sve više mladih želi da nauči neki stari zanat.